Foto: PRAKASH SINGH/AFP/Getty Images

Mediji danas predstavljaju sastavni, nerazdvojni dio svakog društva. Jednostavno, nemoguće je zamisliti savremeno društvo bez masovnih medija i novih medijskih tehnologija. S obzirom na veliki značaj koji mediji imaju, medijska pismenost se nameće kao vrlo važan segment savremenog „medijatizovanog“ društva u kojem mediji ne samo da izvještavaju o stvarnim događajima već i sami kreiraju stvarnost po sopstvenoj mjeri.

Medijska pismenost se odnosi na sposobnost da se pristupi medijskom sadržaju, da se on analizira, evaluira i proizvede. Čini se da su medijske vještine vrlo važne za funkcionisanje u savremenom „medijatizovanom“ svijetu. Jednostavno, bez osnovnih informatičkih znanja, kao i bez poznavanja osnova funkcionisanja medijskog sistema, načina kreiranja poruka, pojedinac je izgubljen. Era postistine i lažnih vijesti u kojoj se trenutno svijet nalazi dodatno otežava situaciju pojedincima koji nisu medijski pismeni.

Lažne vijesti, clickbait, propaganda i različiti oblici dezinformacija, jednostavno, bujaju s razvojem interneta. Sloboda i neodgovornost prosumera (producent + konzument) kao i slab regulativni okvir doveli su do toga da je na globalnom nivou internet nešto drugo u odnosu na ono što je obećavao u početnim godinama svog razvoja. U tom smislu nikada se nije realizovala ideja interneta kao globalne agore, u kojoj će svi pojedinci odgovorno i iskreno komunicirati u želji da proaktivno učestvuju u stvaranju nekog boljeg društva.

Ipak, iako internet više liči na opasnu džunglu nego na uređeno „globalno selo“, u borbi s izazovima koji konstantno prijete pojavljuju se pomoćni alati koji omogućavaju korisnicima da ispitaju vjerodostojnost sadržaja koje konzumiraju.

Alati za digitalne urođenike

U jednom od prvih i najsveobuhvatnijih priručnika za verifikaciju medijskih sadržaja „Priručnik za verifikaciju: vodič za verifikaciju digitalnog sadržaja u kriznim situacijama“ (2013), koji je dostupan na jednom od BHS jezika, nudi se detaljna lista korisnih online alata za verifikaciju ne samo vijesti već i različitih oblika sadržaja i potrebnih informacija. Ovdje ćemo predstaviti samo neke. U kontekstu verifikacije fotografija ističu se:

  • Findexif.com: alat koji otkriva EXIF metapodatke fotografije (EXIF podaci pokazuju informacije o fotografiji kao što su model kamere, ekspozicija, otvor blende, ISO, koji je režim kamere korišten i da li je korišten blic);
  • TinEye: pretraživač za obrnutu pretragu fotografija koji fotografije povezuje s njihovim autorima, omogućavajući korisnicima da saznaju izvor fotografije, kako je korištena, da li postoje izmijenjene verzije i kopije visoke rezolucije;
  • JPEGSnoop: besplatna Windows aplikacija koja može detektirati da li je fotografija izmijenjena. Iz fotografija izvlači i metapodatke, uključujući datum, tip kamere, postavke objektiva itd.

Za verifikaciju identiteta korisnika koji su aktivni na društvenim mrežama kao i osnovnih informacija o akterima određenih medijskih sadržaja:

  • AnyWho: besplatan poslovni imenik s funkcijom obrnute pretrage;
  • GeoSocial Footprint: web sajt na kojem se može pratiti „putanja“ korisnika, kreirana od geolociranih tvitova, prijavljivanja na društvenim mrežama, pretraga po lokaciji (geocoding) i sakupljanja podataka sa profila;
  • Pipl.com: pretražuje korisnikov trag na internetu i može pomoći u identifikaciji putem profila na društvenim mrežama, javnih evidencija i kontakt-informacija.

U kontekstu verifikacije medijskih sadržaja (vijesti prije svega) vrlo važna stavka je vjerodostojnost lokacije na kojoj se događaj odigrao. Neki od najkorisnijih alata u tom smislu su:

  • Flickr: pretraga geolociranih fotografija;
  • freeocr.com: iz fotografija izvlači tekst, koji se onda može ubaciti u Google Translate ili koristiti za pretraživanje na drugim servisima za mapiranje;
  • Google Maps: online mapa koja nudi satelitske i slike iz zraka visoke rezolucije. Pokriva većinu Zemlje, osim područja oko polova. Nudi niz opcija za pregled, uključujući terenski, vremenske informacije i 360 stepeni pregleda na nivou ulice;
  • Google Translate: može se koristiti za pronalaženje tragova o lokaciji (npr. znakova) napisanih na drugim jezicima;
  • Wolfram Alpha: pretraživač koji odgovara na pitanja koristeći strukturirane i odabrane podatke iz svoje baze znanja. Za razliku od internetskih pretraživača, koji daju listu relevantnih web-sajtova, Wolfram Alpha daje direktne, činjenične odgovore i relevantne vizuelizacije.

Osim ovih možemo izdvojiti i alate kao što su SearchSystems.net, koji ustvari predstavlja međunarodnu bazu otvorenih javnih evidencija koja može biti korisna za neke istraživačke priče i sl., ili Verily platform, koji omogućava korisnicima da postavljaju određena pitanja i daju dokaze o istinitosti ili netačnosti određenog korisničkog sadržaja.

I pored toga što je većina ovih alata vrlo korisna i upotrebljiva, stiče se utisak da će prosječni konzument medijskih sadržaja vrlo rijetko upotrebljavati ove alate u svakodnevici. Razlog za to, između ostalog, može da leži u činjenici da je potrebno iskoristiti i po nekoliko alata istovremeno kako bi se verifikovali samo određeni dijelovi/segmenti nekog sadržaja. Takav istraživački rad iziskuje dosta vremena i energije, što svakako nije u duhu savremenog društva, u kojem se život odvija velikom brzinom. Jednostavno, stil života ne dozvoljava taj luksuz da se svakodnevno provede po nekoliko sati istražujući vjerodostojnost nekog sadržaja. Osim toga, određeni broj ovih alata nije u potpunosti moguće iskoristiti u svim državama, s obzirom na to da, po pravilu, ciljnu grupu čine građani razvijenih zapadnih zemalja.

Ipak, pozitivna strana jeste u tome što nevladine organizacije koje se bave analizom rada medija sa stručnim timovima ljudi mogu institucionalno, sistemski i dugoročno koristiti ove i slične alate u svrhu analize rada medija ili čak pisanja istraživačkih tekstova. Jedan od najboljih primjera korištenja isključivo open source dostupnih informacija i sadržaja za pisanje analitičkih istraživačkih tekstova jeste londonski portal Belingcat. Naime, ovaj sajt je u potpunosti posvećen istraživačkom online novinarstvu koristeći jedino informacije i sadržaje koji su besplatni i dostupni na internetu kako bi istraživali društveno-političke teme. Novinari koji rade za Belingcat provedu stotine sati istražujući i radeći na jednom slučaju, što je svakako mukotrpan, ali izazovan posao. Slikovitije, možemo reći da je Belingcat perjanica onoga što se može nazvati office novinarstvom u pozitivnom smislu te riječi.

Fact checking u svijetu i kod nas

Osim konkretnih alata, globalnoj publici na raspolaganju stoji i niz sajtova koji služe da provjeravaju tačnost i verifikuju sadržaje koje objavljuju drugi mediji. Istraživanje organizacije Duke Reporters’ Lab iz 2017. godine pokazuje da na svijetu postoji 137 sajtova posvećenih provjeri vijesti, od čega je trećina iz SAD-a. Ovaj broj je sigurno veći, imajući u vidu da su ovo rezultati s kraja prošle godine. Ovdje ćemo iskoristiti prostor da navedemo njih nekoliko i ukratko predstavimo njihov rad.

Jedan od najvećih, ako ne i najveći fact checking sajt jeste Snopes. U opisu metodologije provjeravanja vijesti, u Snopesu navode da istraživanje vjerodostojnosti počinje kontaktiranjem izvora određenog sadržaja. Naredni korak je konsultovanje eksperata i stručnjaka iz sfere na koju se sadržaj odnosi. Sve se nastoji potkrijepiti informacijama iz štampanih izvora (naučni tekstovi, ranije objavljeni tekstovi u štampanim medijima, statistički izvori, knjige, enciklopedije).

Politifact je nezavisni američki fact-checking portal koji postoji od 2017. godine i fokusira se na vjerodostojnost izjava političara kao i drugih javnih ličnosti. Njihovi osnovni principi su nezavisnost, transparentnost, pravičnost, detaljno i jasno izvještavanje. Pri odlučivanju koje političke izjave treba provjeriti služe se različitim kriterijumima.

Prije svega, važno je: 1) da li je izjava bazirana na verifikovanim činjenicama? Ne provjeravaju validnost političkih komentarisanja i mišljenja, jer su, kako navode, u svijetu političke retorike hiperbole dozvoljene. Sljedeće pitanje koje postavljaju pri analizi sadržaja jeste 2) da li izjava zvuči pogrešno? 3) Da li je izjava značajna? U tom smislu u obzir ne uzimaju političke gafove i izjave koje su nastale kao posljedica slučajne greške pri govoru. 4) Da li će izjavu prenijeti i drugi mediji? Konačno, za procjenu je važno i to 5) da li bi tipična osoba čula ili pročitala izjavu i zapitala se je li to tačno? Svaka provjera činjenica je različita, ali, uopšteno govoreći, njihov proces je vrlo sličan Snopesovom i uključuje sljedeće: pregled onoga što je ranije objavljeno, temeljno Google pretraživanje, pretraživanje online baza podataka, konsultacije s raznim stručnjacima, pregled publikacija i konačni sveobuhvatni pregled dostupnih dokaza.

Britanski Fullfact je sajt koji je takođe posvećen provjeri tačnosti vijesti, međutim, oni idu i korak dalje. Naime, smatraju da samo „suvi“ fact checking nije dovoljan da se zaustavi širenje dezinformacija. Oni, osim toga, nastoje da insistiraju na ispravkama u medijima gdje se pojavljuju problematični sadržaji, a u isto vrijeme sarađuju i s vladinim odjeljenjima i istraživačkim institucijama radi poboljšanja kvaliteta informacija koje dolaze iz ovih institucija. Takođe, oni svojoj publici nude i set preporuka koje im mogu pomoći u cilju razvijanja kritičkog otklona prema medijima i medijskim sadržajima. To su: budite skeptični prema naslovima; analizirajte URL; istražite izvor; pazite na neobičan izgled sajta; vodite računa o fotografijama; pregledajte datume objava; provjerite dokaze; pogledajte druge izvještaje; da li je priča šala? Neke priče su namjerno netačne.

U kontekstu BiH još uvijek ne postoje konkretni online alati koji bi omogućili publici automatsku (ovdje i sad) verifikaciju sadržaja. Ipak, postoje portali koji do određene mjere omogućavaju ovakve usluge. U prvom redu mislimo na portale Raskrinkavanje.ba i Analiziraj.ba, koji nastoje da dekonstruišu aktuelne medijske sadržaje i analiziraju njihovu vjerodostojnost. Tako se pomaže publici da provjeri tačnost konkretnog sadržaja, ali i da prepozna koji mediji najčešće plasiraju problematične sadržaje kako bi ih izbjegavala. Osim toga, ovi portali publici, praktično, nude besplatne lekcije iz medijske pismenosti jer analize različitih medijskih sadržaja koje se objavljuju na navedenim platformama zapravo predstavljaju svojevrsni set kriterijuma kojima se olakšava prepoznavanje lažnih, nevjerodostojnih tekstova. To znači da čitaoci vremenom mogu usvojiti ove kriterijume i, konačno, sami prepoznati sumnjive sadržaje.

Još jedan portal koji funkcioniše na tržištu BiH i koji može biti koristan alat u borbi protiv lažnih vijesti jeste Istinomjer. Ovaj portal ima za cilj da prati u kojoj mjeri bh. političari ispunjavaju svoja pred/post izborna obećanja. Iako nema direktne veze s medijskim sadržajima, ovakvi i slični portali zapravo mogu trenirati kritičku oštricu javnosti u cilju uočavanja (ne)dosljednosti i (ne)odgovornosti domaćih političara, što je, svakako, sastavni dio šireg okvira medijske pismenosti.

Bez obzira na veliki broj alata i portala koji se odnose na fact checking, čini se da je, ipak, najbolji alat za provjeru vijesti zdrav rezon, iskustvo i znanje koje posjeduje pojedinac. Drugim riječima, najbolji recept je taj da publika shvati osnovne koncepte medijske pismenosti i kritičke evaluacije (medijske) stvarnosti koja je okružuje, kako bi samostalno mogla pristupiti medijima i koristiti nove medijske tehnologije u svrhu što bolje informisanosti, evaluirati i dekonstruisati medijske sadržaje i, konačno, kreirati nove kvalitetne medijske sadržaje.