ZAŠTO JE MIRSAD HADŽIKADIĆ NAPUSTIO DEBATU NA FTV-u?

Foto: Fena

Nezavisni kandidat za člana Predsjedništva odlučio je ne učestvovati u emisiji u koju nisu pozvani Šefik Džaferović, Fahrudin Radončić i Denis Bećirović

 

Napuštanjem TV debate na Federalnoj televiziji 27. septembra 2018. godine, Mirsad Hadžikadić, nezavisni kandidat za člana Predsjedništva BiH, ilustrirao je jedan od načina protesta protiv javnih servisa, koji lucidno „biraju“ svoje favorite na predstojećim izborima. Selektiranje i podjela kandidata u dvije različite TV debate na osnovu „preferiteta“, kako je to nazvao Hadžikadić, predstavljaju  suptilan pokušaj manipulacije javnosti.

U kratkom uvodnom obraćanju, nakon kojeg je napustio emisiju, Hadžikadić je lapidarno sveo u tačku predizborni cirkus na koji su odrvenili kako novinari, tako i javnost u BiH. Upravo je zbog toga njegovo napuštanje emisije percipirano „ispadom“, a ne odlučnošću i političkom hrabrošću.

Učtivost koju je pokazao prema sugovornicima u studiju iskazao je željom da imaju „izvanredno sučeljavanje“, ali je poentirao komentarom da „ne želi biti dio tog procesa“. Ono što je, međutim, efektivno zacementiralo njegove nepune dvije minute obraćanja gledaocima Federalne televizije bila je kratka dekonstrukcija odluke uredništva ove televizije da grupira kandidate na način na koji su to uradili. Hadžikadić ju je nazvao „porukom da budućnost i prošlost ne mogu da razgovaraju zajedno“, i to je rečenica koja bi mogla predstavljati jednu od najelokventnijih izjava nekog kandidata za člana Predsjedništva BiH u ovom predizbornom ciklusu.

Hadžikadić je ranije, 21. septembra 2018. godine, objavio odgovor Centralne izborne komisije na protestno pismo u kojem je ukazao na ovaj problem. Na N1 televiziji on se 12. septembra sučeljavao sa kandidatima Amerom Jerlagićem i Senadom Šepićem, ali ne i s Fahrudinom Radončićem, Šefikom Džaferovićem i Denisom Bećirovićem, koji su bili pozvani na debatu, ali se nisu odazvali.

Federalna televizija kao da je anticipirala sličan ishod, donijela je odluku da kandidate podijeli u iste grupe. Da li se pri donošenju te odluke radilo o promišljenom favoriziranju pojedinih kandidata ili promišljenom izbjegavanju scenarija koji se desio na N1 televiziji, sasvim je irelevantno. Štaviše, ukoliko Mirsad Hadžikadić nije u pravu u procjeni da FTV favorizira neke kandidate, nego je odluku donijela na osnovu onoga što se dogodilo na N1 televiziji, treba imati na umu da su taj scenarij iskonstruirali kandidati SDA-a, SDP-a i SBB-a koji svoje odsustvo nisu adekvatno obrazložili.

Ovo FTV dovodi u moguću pat-poziciju da budu viđeni ili kao svjesni manipulatori javnosti, ili kao javni servis koji je ranijim postupcima odsutnih kandidata indirektno usmjeren na djelovanje po njihovom hiru. Uredništvo, naravno, ima pravo da na osnovu onoga što percipira kao javni interes, tj. na osnovu podrške koju kandidati imaju u javnosti, donesu odluku da je ovakva vrsta grupiranja kandidata najefikasnija u nastojanju adekvatnog informiranja javnosti. Upravo zbog toga, RAK i CIK Hadžikadićevu žalbu trebaju odmjeriti u odnosu na uredničku slobodu FTV.

Jedna mogućnost koju FTV može ponuditi, ukoliko se odluči odgovoriti na protest, je pozivanje Mirsada Hadžikadića na debatu koja je predviđena s drugom grupom kandidata. Ali, i ovakav potez bi mogao biti protumačen kao „nefer“ prema kandidatima koji su ostali na debati (Jerlagić, Šepić…). Štaviše, svoju političku hrabrost bi drugi kandidati (Džaferović, Radončić, Bećirević) mogli dokazati izražavanjem želje da se Hadžikadić sučeljava s njima na toj debati. Male su, međutim, šanse da se to dogodi, što bi poruku Hadžikadića da oni izbjegavaju debate s njim jer „sumnjaju u svoje mogućnosti i znanje“ moglo uzdići s pretpostavke na plauzibilnu teoriju.

*  Tekst je izmijenjen u zadnja dva paragrafa u odnosu na prvobitnu verziju kako bi se ukazalo na važnost uredničke nezavisnosti