DVIJE DEBATE, JEDNO SUČELJAVANJE

Foto: Sens

Dok je debata na N1 televiziji ispunjavala sve profesionalne zahtjeve, ATV se s Vedranom Škorom na čelu pomirila s ulogom režimskog medija

 

ATV: Apostrof – 18. septembar 2018.

MANTRA „REPUBLIKA SRPSKA“: Jedna predizborna konstanta u BiH je ponavljanje populističkih floskula koje po svom sadržaju nemaju skoro pa nikakvu supstancu, a koje u debatama služe (kako se čini) isključivo za popunjavanje prostora uslijed nedostatka konkretnih politika. U debati ATV-a tako smo mogli slušati jedan civilizirani razgovor između istomišljenika, tj. nosioca listi Izborne jedinice 2 SNSD-a, SP-a i Ujedinjene Srpske, stranaka koje, uzgred rečeno, čine skupa s DNS-om koaliciju u Republici Srpskoj. Na debatu se nije odazvala opozicija, što ne iznenađuje s obzirom na to kakvu je politiku ATV adoptirala otkada je Vedran Škoro imenovan za direktora ove televizijske kuće, tako da smo skoro sat i po mogli pratiti međusobna uvažavanja koalicionih partnera. Uvod u „debatu“ činila je već spomenuta floskula o „istorijskom značaju Republike Srpske“ kao tvorevine koja se temelji na Dejtonskom mirovnom sporazumu. Isti taj sporazum je gost Slobodan Protić, nosilac liste SP-a za NS RS, opisao kao „autorsko djelo Slobodana Miloševića“ i time završio svoju ulogu uvodničara na temu „Pozicija RS-a u BiH i regionu“. Ostala dva gosta su se sličnim populističkim mantrama vodila u svom izlaganju, tako da je tek nakon 45 minuta u „debati“ došla na red tema ekonomskog razvoja. Međutim, poenta se i ovdje svela na izjave koje su u svom jezgru imale „podsticaje“ kao jedino moguće rješenje i „prenošenje ovlasti s nivoa entiteta na nivo BiH“ kao jedini jasno definirani problem, tako da se prazan hod ukupno nastavio punih sat vremena.

DRŽAVNE JASLE: Socijalna politika bila je tema kojom se okončala farsa od debate koju je ATV priredila gledaocima. Koalicioni partneri su se izmjenjivali u obećavanju socijalne pomoći za razne ugrožene skupine a da nijedan nije spomenuo zaduženost i kredite od kojih se takvo nešto treba obezbijediti. Voditelj „debate“ Vedran Škoro nije našao shodnim postaviti ijedno pitanje koje bi prekinulo naizmjenična obećavanja „naknade porodiljama“, „stipendiranja studenata“ i „podsticaja“ koja su stizala iz usta njegovih gostiju, čime je potvrdio, još jedanput, svoju poziciju unutar trenutne vlasti u RS-u, kao i poziciju medijske kuće kojom upravlja.

N1: Debata – 18. septembar 2018.

SJAŠI KURTA… Za razliku od ATV-a, N1 televizija izgradila je reputaciju ozbiljne medijske kuće koja ne podilazi gledaocima i koja posao novinara shvaća na visokom nivou profesionalnosti. Shodno tome, N1 televizija je s kandidatima za državni nivo iz RS-a uspješno ugostila kako poziciju tako i opoziciju, čime je debata zaokružena na način koji priliči predizbornom političkom programu. Naravno, gosti koji su govorili ispred spomenute koalicije iz RS-a držali su se floskula i politika identiteta kao glavne polazišne tačke za svaku raspravu, bez obzira da li ona bila važna za temu ili ne. Da li potaknuti time da pred populističkim strankama sačuvaju svoj „nacionalni obraz“, ili nekim drugim povodom, gosti iz opozicije su tokom debate u tolikoj mjeri zaoštrili retoriku o „zaštiti vitalnog nacionalnog interesa“ da su do kraja debate njihovi stavovi i politike ličili na one pozicije. Ovo je u kasnijem dijelu programa dovelo do dinamične rasprave koja se ne bi mogla opisati kao sukob ideologija, već kao sukob ličnih i stranačkih interesa. Po devizi „Sjaši Kurta da uzjaše Murta“, rasprava se svodila na puko prebacivanje krivnje za trenutačno stanje u RS-u u svrhu prikupljanja poena kod gledalaca. Međutim, potencijalni glasači, na osnovu onoga što su čuli i vidjeli od kandidata, teško da bi ih mogli razlikovati po stavovima koje zastupaju.

PROMJENA USTAVA: Jedna od simptomatičnih tema u ovoj debati jeste Dejtonski ustav. I pozicija i opozicija složile su se da treba sačuvati izvorni Dejtonski ustav, tj. da se treba „tačno držati slova Dejtona“ bez obzira na implikacije koje ono može donijeti sa sobom. Ono u čemu se, međutim, sukobe stavovi političkih subjekata je nivo implementacije tog „slova Dejtona“. Miroslav Brčkalo, kandidat PDP-a, optužuje SNSD da su u svojoj prošlosti imali niz „propusta“ koji su doveli do nepoštivanja Dejtonskog ustava. Između ostalog, Brčkalo ovdje navodi mišljenje Venecijanske komisije koja „optužuje“ SNSD da se izjasnio u prilog jačanju državnih ovlaštenja. U dokumentu tako piše da „stranke SDS i PDP smatraju da su sadašnje ustavne odredbe na državnom nivou sasvim adekvatne, dok su druge (SNSD) otvorene prema jačanju državnih ovlaštenja, da bi se zemlji omogućilo da djelotvorno učestvuje u evropskim integracijama“. Odgovor na ovu optužbu uslijedio je od strane predstavnika SNSD-a Milorada Kojića, koji je isprva pokušao demantirati činjenicu, a zatim okrenuo diskurs ponovo na ovlaštenja koja je Mladen Ivanić tokom svog mandata prebacio na BiH. Kojić, međutim, svoje tvrdnje nije potkrijepio konkretnim primjerom ili izvorom kao Brčkalo, što dovoljno govori o tome na kakav su nivo političke rasprave naviknute populističke nacionalne stranke kakav je SNSD u ovom slučaju.

EKONOMIJA BIROKRATIJE: U debati na ATV-u govorilo se o ekonomiji i njenom razvoju u RS-u kroz prizmu podsticaja privrednicima. Vladajuća koalicija u RS-u je na N1 televiziji stanje ekonomije komentirala kroz prizmu broja nezaposlenih, hvaleći rad koji su uložili u smanjenje istog. Međutim, Dragan Mektić ispred SDS-a prvi je pokrenuo temu o vrsti smanjenja nezaposlenosti, kao i o zaduženjima koja za sobom povlače suvišna upošljavanja u državnoj administraciji. Miroslav Brčkalo se nadovezao naglasivši nedavna povećanja akciza kao najočigledniji pokazatelj sluha koji vladajuća struktura ima prema građanima. Kojić je na ovakve primjedbe (koje su, potrebno je naglasiti, potkrijepljene činjenicama) burno reagirao i izvršio nekoliko ad hominem napada na predstavnike opozicije, te počeo nabrajati niz državnih projekata koji su u toku i koji, sudeći po njegovim tvrdnjama, predstavljaju ekonomski napredak Republike Srpske.

ŽELJAN RATA: Najbizarniji trenutak debate desio se, međutim, kada se s ekonomskih pitanja prešlo na odnos vlasti prema borcima Vojske Republike Srpske. Žustro se raspravljalo o pružanju socijalne pomoći istima kada je Kojić izjavio: „Poštujem svakog borca. Ja sam imao 10 godina. Nisam mogao učestvovati u ratu. Volio bih da sam mogao.“ Ova izjava ostala je nezapažena iako govori mnogo o tome kakvi narativi očekuju građane BiH u budućnosti. Naravno, bh. društvo je naviknuto da političari koji govore neargumentirano o konkretnim problemima često posegnu za temom rata i njihovog učešća u istom. Međutim, čuti od mladog predstavnika jedne političke stranke ovakvu izjavu, svjedoči o neiscrpnosti rata kao teme kojom će se i u budućnosti služiti populisti.

PRESJEK:

Debata na ATV-u više je ličila na sastanak koalicionih partnera nego na političku raspravu. Krivac, međutim, nije opozicija koja je odbila doći na debatu, nego ATV koji je stvorio reputaciju režimskog medija. N1 ispunjava obaveze ozbiljnog novinarstva, te svojom debatom pokazuje kako rasprava treba ogoliti stavove političara koji se nađu u sukobu ideja.