NAŠA TV, EMISIJA ARGUMENTI: Udruženi klimoglavski poduhvat

Foto: vrisak.info

Četiri novinara imala su priliku da temeljito ispitaju jednog političara: Dragana Čovića. S novinarskog aspekta, projekt nije uspio. Ali s Čovićevog jeste

Televizija Naša TV je 11. septembra u emisiji Argumenti (voditelj Milan Šutalo) ugostila člana Predsjedništva BiH, predsjednika HDZ-a i HNS-a te kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva Dragana Čovića. U studiju su kao neka vrsta sudomaćina bili urednica Radija Herceg-Bosne Manuela Bojo, Zoran Krešić iz Večernjeg lista i Jurica Gudelj, urednik portala Dnevnik.ba. Četiri novinara i jedan političar u studiju – posebno uz emisiju koja je ispod video snimka na internetu opisana kao unakrsno propitivanje – izgleda kao koncept koji obećava. No, kada se novinari postave kao PR asistenti gostujućeg političara, umjesto predizborne polemike dobije se reklamni spot od sat vremena.

Herceg-Bosnom protiv građanske države

Tokom cijele emisije novinari su klimali glavom na sve ono što Čović kaže i postavljali pitanja koja su prethodne četiri godine bila njegov lični retorički asortiman: preglasavanje, prijetnja građanske države, treći entitet, kanal na hrvatskom jeziku. Istovremeno su neprestano potcrtavali kako se njihovog gosta satanizira i stigmatizira. Sve vrijeme su klimali glavama i neverbalno pokazivali kako odobravaju ono što Čović kaže. U registar novinarskih grešaka – u emisiji koja bi trebala biti provokativna – spada i čitanje pitanja s papira (Manuela Bojo) i to tako da se čini da ih i nije sama sastavljala. I drugi novinari su se često gubili u pitanjima pa pravili konstrukcije i greške koje je svojim odgovorom ispravljao sam Dragan Čović.

Tako je, naprimjer, novinar Krešić iz Večernjeg lista upitao gosta je li istina da je jedan dio međunarodne zajednice bio uključen u “donošenje neustavnog, kako ste ga i vi i predstavnici vaše stranke nazvali, državnog udara u federalnom parlamentu”, kao da na svijetu postoji državni udar koji je u skladu s ustavom i koji je još uz to na nivou nižem od države.

Na isti način novinari nisu ispravljali greške niti krive navode svog gosta, poput tvrdnje da je maslinarska tvrtka iz Ljubuškog “najveća maslinarska tvrtka u čitavoj Hrvatskoj”. Netačna tvrdnja Dragana Čovića je i ona kako je neusvajanje Izbornog zakona glavni razlog našeg nedobijanja statusa kandidata za EU i neaktiviranje MAP-a. Osim što je kontekst prešućen, nije navedeno da postoje i drugi problemi poput uknjižavanja vojne imovine na državu. Ovakvim reduciranjem eurointegracija i aktivacije MAP-a na neusvajanje Izbornog zakona te prebacivanje odgovornosti na Sarajevo, Dragan Čović se u emisiji diže na nivo heroja koji hoće da državu integrira u EU i NATO, ali mu ne daju. Iz ovog se javlja još jedan moment koji emisiju u cijelosti postavlja kao PR program hrvatskog člana Predsjedništva BiH. To je neprestano upozoravanje na prijetnju građanskom državom. Počeo je Milan Šutalo formalno benignim pitanjem o motivu za kandidaturu, na šta je Čović upozorio da bi bilo “rizično” da se nije kandidirao i to zbog građanskog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva. U tom tonu je nastavila i Bojo s pitanjem gostu o tome je li rješenje u hrvatskoj izbornoj jedinici. I Jurica Gudelj, urednik portala Dnevnik.ba, bio je u skladu sa Čovićevom ideološkom agendom pa pitao jesu li poslije izbora moguće “alijansa”, “platforma” u inače veoma konfuznom obraćanju. Čović je odgovorio da bi nas mogla čekati “apsolutna ustavna kriza”. Naravno, niko od novinara nije pitao a šta bi to, naprimjer, bila – relativna ustavna kriza.

Spašavanje privatnika Čovića

Prepadanje gledatelja strašnim fantomom građanske države je nastavljeno i kada su novinari predvođeni Šutalom počeli Čoviću postavljati pitanja o tome kako ga političko Sarajevo stigmatizira te o izrazima poput “osovina Dodik-Čović”. Da je građanska država više nego jeziv koncept, gledatelji su mogli čuti kada je Manuela Bojo, urednica radija koji nosi naziv po presuđenom udruženom zločinačkom poduhvatu, rekla kako jedan od Čovićevih protukandidata koristi ratnu retoriku jer tvrdi da će se birati između Herceg-Bosne i BiH te da famozni protukandidat označava sve one koji ne misle kao on neprijateljima BiH. Svoju tvrdnju je nastavila besmislenim pitanjem “jesu li Hrvati neprijatelji BiH?”. Ovoj novinarki ratna retorika nije bila Čovićeva nedvosmislena prijetnja: “Ključna podjela u BiH bi se desila onog trenutka kad bi zavladala, ne d’o bog, ta imaginarna građanska država da bi se dva entiteta odmah odvojila, to je jasno.” I evo još jednog primjera netačnog navoda koji novinari ne ispravljaju. Koja bi se dva entiteta odvojila od BiH? Ili se priznaje da na terenu de facto postoji nimalo imaginaran treći entitet?

Da je majstor konfuznih pitanja, urednik portala Dnevnik.ba pokazuje tvrdnjom o antagoniziranju  Sarajeva “i prema Srbima i prema Hrvatima, i prema Srbiji i prema Hrvatskoj” te navodi otvoreno pismo koje su Dragan Čović i Božo Ljubić uputili javnosti a koje u Sarajevu može biti primljeno kao nešto problematično. Čović u odgovoru navodi primjer Stoca i tvrdi da se tamo mogla stvoriti “uspješna vlast u kojoj će se zastupljenost jednog, drugog ili trećeg naroda primjeriti toj sredini ili bilo kojoj drugoj sredini, koja god da je sredina”. Čović bi ovo isto na nivou Federacije BiH smatrao preglasavanjem i izbjegavanjem načela konstitutivnosti, ali novinari ne nalaze za shodno da ga upitaju o tome. Da su fobične naracije prema konceptu građanske države u osnovi emisije, svjedoči i pitanje jednog od novinara mogu li Hrvati “preživjeti” pod ovakvim pritiskom.

Emisija je okončana onim što je najavljeno kao blok koji govori o gospodarstvu i drugim životnim temama. Taj je blok bio sveden na dva pitanja: Šutalovo pitanje Čoviću kakvi su dalji planovi s Aluminijem – kao da je to Čovićeva privatna firma, te pitanje Manuele Bojo na koje je projekte Čović ponosan u zadnje četiri godine. Iako nije naveo, sigurno je da može biti ponosan na projekt novinarske PR mašine.