OTKAZALI NASTUP: Ko se od političara uplašio javne debate?

Foto: N1

N1 je debatu kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva organizirao na visokom nivou profesionalnosti. Kandidati SBB-a, SDA-a i SDP-a na taj nivo nisu htjeli odgovoriti, jer se osjećaju sigurnije među istomišljenicima

 

N1: N1 Debata – 12. septembar 2018.

POKAZIVANJE SLABOSTI: Poruka koja je gledaocima poslana na samom početku debate kandidatâ za bošnjačkog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine bila je jasna: Onaj ko ima potrebu da vodi debatu s protivnicima, očigledno nije dovoljno uvjeren u svoje kvalitete. Ova poruka, naravno, nije bila namjera organizatora debate, tj. televizije N1. Njihova motivacija za organiziranje jedne ovakve javne rasprave u duhu je profesionalnog odnosa prema novinarstvu i ozbiljnog shvaćanja demokratije. Ne, poruka je poslana iz samog vrha stranaka SDP, SDA i SBB, čiji su kandidati za bošnjačkog člana Predsjedništva svojim nedolaskom potvrdili šta misle o debatama kao sredstvu informiranja javnosti. Denis Bećirović, Šefik Džaferović i Fahrudin Radončić nisu smatrali shodnim da svoje političke ambicije iznose jedni pred drugim u formatu kojem je zadan jasan set pravila i koji se vodio visokim standardom kulture dijaloga. Televizija N1 je u tom pogledu bila na nivou zadatka, te s onim kandidatima koji su se odazvali na poziv dokazala da je u BiH moguće organizirati parlamentarnu raspravu ovakve vrste ukoliko novinari i medijska kuća imaju dovoljnu motivaciju (pa i novinarski integritet) za tako nešto. SDP, SDA i SBB su, prema svemu sudeći, odbijanjem prisustvovanja ovoj debati u očima javnosti trebali djelovati kao nekompetentni za vođenje rasprave na ovako visokom nivou; da njihove ideje i politike nisu dovoljno definirane kako bi opstale pred pitanjima koji zahtijevaju, kako je voditelj debate u nekoliko navrata naglasio, „jasne i konkretne odgovore“. Nažalost, javna percepcija kandidata koji se nisu odazvali na debatu teško da će biti okrnjena. Štaviše, prema dosadašnjim reakcijama glasačkog tijela, moglo bi se doći do zaključka da je upravo nedolazak na debatu pojedincima čak podigao rejting ili da se, u najmanju ruku, time dokazuju kao da su iznad takve vrste sučeljavanja s neistomišljenicima. Rezultat je to gajenja slike nedodirljivosti i intelektualne superiornosti, koja diktira da im treba biti „ispod nivoa“ raspravljati s bilo kim o svojim politikama. Tako, barem, SBB pojašnjava motivaciju njihovog kandidata Fahrudina Radončića, „super obrazovanog čovjeka“, kako piše u saopćenju, da ne „debatuje“ s Džaferovićem. SDA, pak, odsustvo Džaferovića opravdava kao odgovor na „bježanje Bećirovića i Radončića“ od sučeljavanja s njim; dok je SDP-ov kandidat Denis Bećirović na predizbornom skupu u Kalesiji u vezi s debatom poručio: „Neka se Džaferović i Radončić svađaju, meni je prioritet ekonomija!“ Da li ćemo imati debatu između ova tri kandidata do sedmog oktobra, u ovom trenutku nije jasno.

STRAH OD RASPRAVE: Jedan od mogućih razloga zašto se izbjegava sučeljavanje s protivnicima u krugu ovih triju bošnjačkih stranaka mogao bi biti način po  kojem su koncipirani njihovi dosadašnji predizborni nastupi. Sva tri kandidata imaju velike stranke iza sebe, a time i glasačko tijelo i članove koji se mobiliziraju svake dvije godine u svrhu popunjavanja predizbornih skupova. Priča o SDA botovima s lažnim profilima na društvenim mrežima, za čiju mobilizaciju tokom predizborne kampanje postoje čak i dokazi u obliku odluka njihove Asocijacije mladih, odavno je poznata javnosti. Fahrudin Radončić je „medijski tajkun“ koji iza sebe ima jedne od najvećih dnevnih novina u BiH, Avaz, pa i portal koji ga prati. I SDA u vidu „svojih“ portala Stava i Faktora utječe na javno mnijenje na sličan način, tj. ignorirajući nedostatke politika i političara svojih stranaka i fokusirajući se skoro pa isključivo na nedostatke ostalih opcija. Takva atmosfera mijenja kako mišljenje javnosti, tako i mišljenje političkih subjekata o samim sebi. Izolirani su od direktne kritike i konfrontacije. Pojedinci su čitavu političku karijeru izgradili u takvom miljeu nedodirljivosti, pa im je naprosto strano biti izložen kritici ili propitivanju njihovih politika. Rasprava takvim političkim slučajevima ne predstavlja konstruktivnu razmjenu ideja koja bi dovela do kakve sinteze, već isključivo atak na ono što smatraju neupitnim pravom na mandat.

Opravdanja koja su dana u vezi s izostancima sa debate upravo svjedoče o tome. Ona nisu ništa do manifestacije straha od raskrinkavanja da im politike nemaju supstancu. Nažalost, bh. javnost je naviknuta da postoje politički pojedinci ili grupe koji za sebe smatraju da su neupitni, pa se u skladu s tim i priča o nedolasku na debatu svela na trivijalnost, umjesto da bude okosnica na osnovu koje trebamo donijeti odluku prilikom glasanja. Kome je stalo da svoje politike dokaže na neutralnom terenu i predstavi javnosti, a ko se osjeća ponajbolje samo na sigurnim predizbornim skupovima okružen istomišljenicima, vidjeli smo upravo protekle srijede.

JASNO I KONKRETNO: Kandidati koji su se odazvali na poziv N1 televizije – Senad Šepić, Mirsad Hadžikadić i Amer Jerlagić – dokazali su političku odgovornost prema javnosti kojoj žele da služe i koju žele da predstavljaju kao članovi Predsjedništva. Ono što se, međutim, od samog početka primijetilo jeste atmosfera poraženosti zbog odsutnosti Džaferovića, Radončića i Bećirovića. Razlog tome je implicitna poruka koja je poslana da se kod debate radi o nastupu kandidata koji nemaju izgleda za pobjedu i kojima je potrebna takva vrsta javnog nastupa. Primijetio je to i voditelj Zvonko Komšić, koji je nezavisnog kandidata Mirsada Hadžikadića pitao kako bi na predsjedničkim izborima u SAD-u bilo protumačeno da glavni kandidati ne dođu na debatu. Hadžikadić, koji je izgradio svoju karijeru u toj državi i koji je dobro upoznat sa standardima političkog i novinarskog diskursa u njoj, odgovorio je da bi se takvo odsustvo okarakteriziralo kao „strah“. Jerlagić je ispred Stranke za BiH nastup na debati iskoristio ponavljajući floskule i predizborne slogane, dok je Šepić retoriku fokusirao na nedostatke u radu svoje bivše političke opcije – SDA. Najzreliju politiku predstavio je Hadžikadić, napuštajući ustaljene narative i okrećući se konkretnim pitanjima unapređivanja ekonomske, socijalne i političke situacije u BiH. Nažalost, uprkos njegovom nastupu, medijsku pažnju je privukao negativni prostor debate prouzrokovan odsustvom Radončića, Džaferovića i Bećirovića, tako da politika Hadžikadića nije dobila medijsku pažnju koju je zaslužila.

Mnogo „zanimljivija“ rasprava dogodila se na debati kandidata za Parlament koja se emitirala dan poslije predsjedničke debate. Profesionalnost N1 televizije iskušena je od strane gostiju koji su svojim nastupom dokazali da navika parlamentarnog dijaloga među parlamentarcima ne postoji. Pored optužbi koje su padale na ličnoj osnovi, gosti Damir Arnaut, Zukan Helez, Fuad Kasumović, Nikola Lovrinović i Adil Osmanović ulazili bi često u žustre polemike u domenu identitarnih politika, dok su na važna ekonomska i socijalna pitanja uglavnom odgovarali optužbama i napadima na protivničke političke opcije. Voditeljica je tokom cijelog trajanja emisije morala upozoravati goste da poštuju pravila debate, što pokazuje na kakvu vrstu rasprave su naviknuti domaći političari, ali i gledaoci zajedno s njima.

PRESJEK:

N1 je debatom predsjedničkih kandidata za mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva pratila svjetske trendove novinarstva, ali je naišla na arhaične modele predizborne kampanje domaćih političara, koji ne dopuštaju preispitivanje politika i stavova. Oni kandidati koji su odlučili da izađu pred javnost, pokazali su političku hrabrost, ali se, nažalost, moglo čuti malo toga što nije ustaljena floskula.