FTV I BHT1: Uvijek je važno čuti i drugu stranu

Foto: EPA

Povodom najnovijih priča o razgraničenju između Kosova i Srbije, BHT1 nam je ponudila suprotstavljena mišljenja o mogućnosti da se atmosfera ili čak mogućnost konflikta prenesu i u BiH. FTV to nije uradila

 

FTV: Recikliranja devedesetih

28. august – 3. septembar 2018.

NOVE GRANICE NA BALKANU: Urednica Nevzeta Škrijelj Koljenović u petak je prve tri vijesti posvetila temi koja se polako ali sigurno bilda u našim mainstream medijima: novo prekrajanje granica na Balkanu. Prvo smo saznali da je šefica evropske diplomatije Federica Mogherini spremna podržati šta god dogovore Beograd i Priština, ako je to u skladu s međunarodnim pravom. Onda je uslijedio prilog-analiza na osnovu mišljenja njemačkog analitičara Bode Webera. On tvdi da je svako prekrajanje granica opasna rabota. Nakon toga, ponovljene su tvrdnje bivših visokih predstavnika za BiH koji su saglasni sa stavom Berlina da ne treba mijenjati granice. Urednica je napravila tematski osvrt u kojem nije bilo mjesta za drugačija mišljenja od onih koji smatraju da su nove granice avanturizam ili da su nemoguće u postojećim okolnostima. Koliko god se to stanovište činilo zdravorazumskim, zadaća javnih medija je da nam prikažu i drugačija mišljenja, pa i ona kojima su manje naklonjeni. Posebice ako se tema otvara naširoko.

ŠTA NEDOSTAJE? Dejan Kožul se bavio bebama nestalim u Srbiji prije trideset i više godina. Novinar je u priču uveo majku jedne od nestalih beba i sagovornika iz nevladine organizacije. Ali kako je već spomenuto da je i država odlučila pozabaviti se ozbiljnije ovim problemom, nedostajao je i zvaničan stav neke od pozvanih institucija.

IZDVOJENO

Urednica Škrijelj Koljenović se u srijedu postavila kritički prema godišnjici osnivanja Herceg-Bosne, pa su izjave Dragana Čovića stavljene u historijski kontekst s podsjećanjem da su osnivači te paradržavne formacije osuđeni kao pripadnici udruženog zločinačkog pothvata. Podsjećanju i kritičkoj intonaciji se nema šta prigovoriti osim to što bi danas, dvadeset i kusur godina nakon rata, bilo poželjno da urednici i novinari svoju oštricu oštre i na drugim mjestima. Na primjer, isti dan, o novousvojenoj Okvirnoj energetskoj strategiji saznali smo iz usta Denisa Zvizdića i Mirka Šarovića. U maniru suzdržanog izvještavanja ili prenosa izjava. BHT1 je, na svu sreću, bio temeljitiji i oštriji.

OCJENA: 5

 

BHT1: Bolji za energetsku strategiju

28. august – 3. septembar 2018.

ODLIČAN OSVRT NA ENERGETSKU STRATEGIJU: Urednica Samira Krehić nije dočekala Okvirnu energetsku strategiju agencijskom obradom ili prenošenjem utisaka Mirka Šarovića. Donosi se iznimno bitan dokument koji nam navodno otvara vrata EU fondovima, ali urednica se nije uzdala u političku euforiju, već se pitala šta se u njemu nalazi? Na koju se energiju planiramo osloniti narednih godina? Ko je i pod čijim uticajem pisao Strategiju? Da li su zadovoljeni međunarodni standardi i čija su se očekivanja imala u vidu? Šta su bile prepreke do sada? I da li je strateški dokument zaista nova stranica u energetskoj politici ili tek predizborni geg? Sve smo to mogli saznati prvo u prilogu, a onda u razgovoru s Janezom Kopačom, direktorom Sekretarijata Energetske zajednice, koji se javio telefonskim uključenjem.

O GRANICAMA I RAZGRANIČENJU SA BITNOM RAZLIKOM: BHT1 je, slično kao i FTV, više dana imao u fokusu pitanje razgraničenja Srbije i Kosova, kako to obično nazivaju provladini mediji u Srbiji. Pitanje se širilo i na preispitivanje mogućnosti iscrtavanja novih granica. Ali sa bitnom razlikom u odnosu na Federalnu. Pored priloga u kojem se horski ponavljalo lepezom analitičara da je svaka promjena granica opasna, uz naglašavanje da to tvrde poznavaoci prilika na Balkanu (četvrtak, urednik Seid Masnica), drugačije poglede iz Beograda prenijela nam je tamošnja dopisnica Biljana Pekušić. Naša javnost je tako ipak mogla čuti na šta pod razgraničenjem misle srbijanski državni vrh i dio naklonjene mu građanske javnosti, koji tvrde da je to bilateralni problem koji neće imati implikacije na BiH.

IZDVOJENO:

U petak, na dan kada su na FTV-u prva vijest nove balkanske granice, BHT1 izlazi sa naslovom koji se s pravom našao u središtu pažnje: U utorak optužnica protiv dva policajca, tvrde u međunarodnom advokatskom timu Davora Dragičevića.

OCJENA: 7

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Nažalost, koliko god javni mediji naprave iskoraka prateći svakodnevnicu, a ne šta je bilo ili šta je moglo biti prije dvadeset godina, kao bumerang nam se vrate stare teme koje se sa naročitim zanimanjem izvlače iz ladica prošlosti. Pokušaji zvaničnog Beograda i Prištine da razriješe svoj kosovski čvor redovito su na našim naslovnicama, a sada se scenarijom koji predlaže Aleksandar Vučić (podjela i/ili razmjena) prijeti kao da se zaziva sam rat. Hrvatski Jutarnji list je u podizanju tenzija išao toliko daleko da je iscrtao nove granice iz fantazija najgorljivijih nacionalista, zaključujući da će se bilo kojom novom granicom odmotati klupko kojem nema kraja. Križalo se po Vojvodini, Makedoniji, i naravno, našoj zemlji.

Kod nas je ova tema bila neobično visoko kotirana u uredničkim izborima, a karakterisalo ju je horsko ponavljanje svih glasova koji su protiv novih granica na Balkanu. Šta god se mislilo o onima koji misle drugačije, i kakvim god se nazadnjacima oni smatrali, njihovo mišljenje se trebalo prikazati. BHT1 je, na svu sreću, donio i drugačija gledišta pripremom svoje beogradske dopisnice. Ukoliko se ne prikazuju različita mišljenja o pitanjima koja intrigiraju, stvaraju se mjehuri prividnog istomišljenstva, ili se vodi politička agitacija. Koliko god urednici mislili da zastupaju napredna, trezvena ili liberalna stanovišta, njihovo nije da zastupaju ta stanovišta, već da ih ukrštaju s njihovim neistomišljenicima. Kosovskom kvadraturom kruga, koja se tiče u prvom redu, a mnogi bi rekli i samo, Beograda i Prištine, gledateljstvo se i kod nas uporno drži u stanju (po)ratne atmosfere. To je atmosfera u kojoj smo svi mi na Balkanu spojeni sudovi koji svakog časa mogu opet da se polupaju. U predizborno vrijeme, kada se mogu otvoriti tolike druge teme i afere, načinje se bajata priča kojom se gledaoci samo straše. Ili se ubjeđuju da je sigurnost najbitnija, kad nam već prijete novostari crtači granica. Čini se da su naši javni mediji itekako kadri oblikovati javno mnijenje, ali po ukusu onih koji uporno žive u posljednjoj deceniji prošlog vijeka.