KANTON SARAJEVO BEZ SDA: Zamke i mogućnosti

Foto: cenzura.ba

Ako građanske stranke uspiju formirati vlast, čeka ih težak zadatak. Bitno je izdržati pritisak. Ako urade dobar posao, onda će i zaslužiti pobjedu na narednim lokalnim i opštim izborima

Između dva izborna ciklusa u kojima se bira predsjednik SAD-a, Amerikanci izlaze na opšte izbore na kojima biraju sve predstavnike u Zastupničkom domu Kongresa SAD-a, kao i trećinu senatora u gornjem domu. Do trenutka održavanja tih izbora, svaki predsjednik SAD-a je već na pola svog mandata – izbori se u Americi zovu midterm elections, odnosno izbori na pola predsjedničkog mandata – i rezultat tog dvogodišnjeg boravka na vlasti je u pravilu gubitak podrške. Samo u dva slučaja u posljednih 90 godina je partija kojoj pripada predsjednik uspjela popraviti  rezultat u oba doma Kongresa na ovim izborima. To je uspjelo Franklinu D. Rooseveltu 1934. godine, kada je osvojio po devet dodatnih mjesta u oba doma, i Georgeu W. Bushu 2002. godine, inače godinu dana nakon 11. septembra, kada je osvojio osam dodatnih mjesta u donjem domu, i dva više u Senatu. Glasači dakle tradicionalno kažnjavaju partiju koja nominalno postavlja predsjednika već nakon dvije godine vršenja njegovog mandata.

U većini demokratskih zemalja glasači kažnjavaju stranke na vlasti. Postoje dva generalna izuzetka. Prvi je kada vlast koristi različite metode prinude na poslušnost i podršku, gdje demokratija postaje samo formalno uređenje, a u praksi se radi o autoritarizmu. I drugi, kad glasači ne posmatraju vlast kroz dužinu samo jednog mandata, već dopuštaju jednoj partiji ili ličnosti da vladaju duže od četiri godine, kažnjavajući ih nakon nekoliko mandata. Dobar primjer ovog drugog scenarija je Velika Britanija. Laburisti su bili na vlasti od 1974. do 1979. godine, konzervativci pod Margaret Thatcher i Johnom Majorom od 1979. do 1997, zatim opet laburisti pod Tonyjem Blairom i Gordonom Brownom od 1997. do 2010. godine, da bi se konzervativci vratili na vlast koju drže i danas. U svakom slučaju, u društvima gdje demokratija nije samo formalna, glasači kažnjavaju one na vlasti. Jedina razlika je što ciklusi vlasti mogu trajati duže ili kraće.

SDA zadovoljna koliko je oslabljena

Naizmjenični intervali vlasti nisu zaobišli ni BiH, gdje je 2000. godine na vlasti najprije bila Alijansa predvođena SDP-om, da bi u narednih deset godina SDA formirala vlast dva puta uz pomoć HDZ-a, PDP-a i SNSD-a, nakon čega se SDP vratio u koaliciji sa SNSD-om na četiri godine, a potom ostavio prostor SDA da formiraju trenutnu vlast. Glasači su dakle kažnjavali i bh. stranke, samo su nekima ovi periodi na vlasti trajali duže nego drugima. Specifičnost izbora koji će se održati za malo više od mjesec dana je što vladajuća Stranka demokratske akcije ima priliku osigurati sebi još osam godina relativne vlasti, što bi predstavljalo najduži ciklus do sada.

Naime, nakon četiri godine vlasti na svim nivoima, očekivano bi bilo da glasači kazne SDA. Potpuno je pri tome nebitno da li neko smatra da je SDA radila dobar ili loš posao. Kažnjavanje postojećih vladajućih garnitura često nema veze s objektivnim rezultatima. Barack Obama je preuzeo ekonomiju u raspadu, sa nezaposlenošću koja se popela na preko 10%, a ostavio je sa stopom nezaposlenosti ispod 5%, i 12 miliona zaposlenih više, a većina ispitanih građana SAD-a danas misli da je radio loš posao, posebno po pitanju ekonomije. Kažnjavanje SDA bi, pod aktualnim bosanskohercegovačkim okolnostima, bilo očekivano jer su kontrolirali sve nivoe vlasti a nisu imali priliku, kao prije, prebacivati odgovornost na druge. Može se raspravljati o razlozima zašto SDA još uvijek ima prilično veliku podršku, ali ono što je već u ovom trenutku prilično sigurno jeste da SDA neće biti značajno kažnjena. To čak pokazuju i ankete koje naručuju opozicione partije.

Najveći uspjeh SDA u protekle četiri godine je što su na vlasti uspjeli provesti cijeli mandat, proći kroz niz internih obračuna – direktan rezultat je formiranje čak tri nove političke partije koje sada predstavljaju konkurenciju – a dočekati izbore na kojima će možda doživjeti pad, ali vjerovatno biti i relativni pobjednik. Za usporedbu, SDP, koji je na vlasti bio četiri godine ranije, u jednom je mandatu izgubio preko 60% svojih glasova. Mogućnost da iz perioda vlasti izađeš s malim padom glasova i reorganizuješ se do narednih izbora iz pozicije snage, ne slabosti, u politici je neprocjenjiva.

Nova koalicija u Sarajevu

Već dugo se u krugovima građanskih stranaka govori o konceptu zajedničkog preuzimanja vlasti u jednoj opštini, jednom kantonu ili jednom entitetu, kako bi se zatim intenzivnim i kvalitetnim radom, na konkretnom primjeru, pokazalo šta su građanske stranke sposobne postići i zašto zaslužuju preuzeti vlast i na svim drugim nivoima. Nikada bliže nisu građanske stranke bile tom cilju i može se očekivati formiranje baš takve vlasti u Kantonu Sarajevo poslije narednih izbora. Da li će građanske stranke, zajedno sa potencijalnim partnerima iz centra i desnog centra, uspjeti preuzeti i vlast na federalnom nivou, a posebno državnom, zavisit će od mnogo više faktora.

Razumno je očekivati, iako je pametnije sačekati izborne rezultate, da će koalicija građanskih stranaka SDP, DF, NS i GS, zajedno sa SBB-om i strankom Narod i pravda, imati najmanje 20 potrebnih glasova za formiranje vlasti u Kantonu Sarajevo. Nije isključeno da bi takav sastav nove skupštinske većine mogao imati i do 24 zastupnika, ili da će mu se priključiti još nekoliko manjih partnera kako bi se osigurala stabilna većina – raspored mandata među samim budućim koalicionim partnerima je manje važan od ukupnog zbira, a i teži za predvidjeti.

Da li će sve građanske stranke pristati učestvovati u vlasti, i kakvi će biti njihovi zahtjevi u pogledu pozicija koje će im pripasti, ali i koalicionih partnera s kojima se može surađivati, još je nejasno. Čak postoji mogućnost da nositelji nove koalicije uopšte ne budu građanske stranke, već niz stranaka koje pripadaju centru i desnom centru, a koje izlaze na izbore u Sarajevu. U svakom slučaju, postoji niz kombinacija kako bi se mogla formirati nova većina koja neće uključivati SDA. Uostalom, pravljenje nove skupštinske većine bez SDA je i najmanji zajednički sadržilac za druge partije.

SDA spremna na kratki period opozicije

Vlast je periodična, i stranke koje imaju iskustva i razumiju da će nekada biti vlast a nekada opozicija,  spremne su i za jedno i za drugo. Razumijevanje da je to logičan dio političkog ciklusa, a ne neka anomalija, iskusnima dopušta da planiraju dugoročno. Najbolje što se takvim planiranjem može učiniti nije da se izbjegne poraz – on je neminovan – već da se on ublaži.

Malo ko je u skorijoj bh. historiji poraz ublažio bolje od SDA u ovom mandatu. Gubitak vlasti na nekim nivoima, ili formiranje koalicija u koje neće biti pozvani, nešto je na što SDA računa. Istovremeno, bilo koja vlast koja se formira bez SDA, na bilo kojem nivou, za opoziciju će imati stranku koja će izvjesno biti relativni pobjednik izbora. Iz pozicije vlasti, niko sebi ne želi takvu opoziciju. Iz pozicije opozicije, to je najbolja situacija u kojoj možeš biti, ako već nisi vlast.

Koliko dobro se SDA snalazi u ulozi “poluopozicije”, gdje ima određene poluge moći a stvara percepciju da je neko drugi odgovoran, najbolje se moglo vidjeti iz perioda 2010-2014., kada je SDP uspješno prikazan kao jedini krivac za stanje u državi. Ukoliko se sličan scenarij dopusti, moguće je da će SDA iskoristiti period do lokalnih izbora da se predstavi kao opozicija, a potom ojačana vrati kao alternativa na tim, ili narednim općim izborima.

Nova koalicija će dobiti godinu dana

Građanske stranke i partnere, dakle, očekuje važan test. Bit će potrebno sjesti za zajednički stol nakon mnogo međusobno izgovorenih uvreda i optužbi, a potom pronaći kompromis oko programskih zahtjeva i zadovoljiti apetite velikog broja partnera. U kratkom roku, prije nego građani zaborave na izbore i počnu kriviti novu vlast za svakodnevne probleme, koalicioni partneri će se morati upoznati s resorima, kadrovima s kojim raspolažu, problemima koji ih čekaju, i početi raditi. U toj utrci s vremenom bit će neophodno praviti svakodnevne kompromise, rukovoditi ljudima, držati koaliciju na okupu i uspješno komunicirati sve što se dešava prema javnosti. A to sve prije nego što se neki program i počne implementirati.

U toku tog procesa, koji nije jednostavan, i služit će kao važan test građanskim strankama, opozicija će im biti najveća i najorganizovanija stranka u Federaciji, vjerovatno i državi BiH. Veliki dio kantonalne administracije članovi su ili simpatizeri SDA, rukovodeći kadrovi u javnim preduzećima i članovi upravnih i nadzornih odbora također. Sasvim sigurno ne postoji stranka koja bolje poznaje kantonalne propise i procedure, stanje u administraciji i preduzećima, od SDA. Svaki potez građanskih stranaka će biti primijećen, analiziran i kritikovan. Nova vlast u Kantonu Sarajevo će, svojom voljom ili protiv nje, biti veoma transparentna.

Naravno, potrebno je prvo sačekati rezultate izbora, koji često znaju iznenaditi, a potom i formiranje nove vlasti. Međutim, ukoliko građanske stranke s partnerima uspiju formirati vlast, onda će ih sasvim sigurno čekati težak i nezahvalan posao. Ako ne podnesu pritisak pod koji će biti stavljeni, onda mogu očekivati da će SDA formirati novu većinu i krenuti u smjenu vlasti već u narednih godinu dana. Kao što u tom slučaju mogu očekivati i kaznu na lokalnim izborima za dvije godine.

Koliko god ovakva situacija predstavljala opasnost, to istovremeno može biti i velika prilika. Samo ako građanske stranke uspiju uraditi dobar posao, uprkos svim problemima koji će ih dočekati, i opoziciji koja će potkopavati svaki njihov potez, zaslužit će pobjedu na narednim lokalnim i opštim izborima.