PROSLAVA OLUJE: Pozdrav Mirku Norcu

Foto: Nikola Vilić/CROPIX

U slavljeničkim govorima tradicionalno su izostali samokritičnost i suosjećanje prema stradalima na drugoj strani

Piše: Vladimir Matijanić

Ratni zločinac Mirko Norac dobio je najviše aplauza u Ljubovu, na otkrivanju spomenika poginulim hrvatskim vojnicima, s govornice ga je posebno pozdravio Tomo Medved, ministar branitelja, ali ne i predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović.

Bio je to najintrigantniji dio ovogodišnjeg dvodnevnog obilježavanja akcije Oluja. Tko god živi u Hrvatskoj, zna kako obično izgledaju proslave vojno-redarstvene operacije koja je dovela do slamanja srpske pobune, ali i protjerivanja Srba iz okupiranih dijelova Hrvatske. Iz ovogodišnje ponude izdvajamo predsjedničino uručivanje visokih odlikovanja – Velereda kralja Petra Krešimira IV. – generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, Gotovinin govor o nesebičnosti, časti, obrani, ponosu, tuzi, Franji Tuđmanu i Gojku Šušku te prebacivanje protokolarnog dijela proslave iz uobičajene sredine dana u ranojutarnji termin, navodno zbog vrućine, premda je vjerojatnije da je državni vrh htio izbjeći zvižduke veterana koje je lakše okupiti u kasnijim satima.

Predsjednica države, premijer Andrej Plenković i predsjednik parlamenta Gordan Jandroković nisu izgovorili ništa što bi u bitnome odudaralo od službene hrvatske istine o Oluji kao besprijekornoj vojnoj akciji. Samo je ministar obrane Damir Krstičević zabrinuo trezvenije promatrače tvrdnjom da je „Domovinski rat nešto najbolje“.

Bilo je i molitvi, letačkog mitinga, Miroslava Škore, slanja odlučnih poruka tradicionalno neurotičnom Aleksandru Vučiću, bivših vojnika i njihovih familija, predstavljena je, ukratko, kompletna ponuda crveno-bijelo-plavih osjećaja, tradicionalno bez samokritičnosti i suosjećanja prema stradalima na drugoj strani.

Prošlo je 28 godina od Oluje, a u krajevima zbog kojih se ratovalo sve je manje ljudi. Puste kuće i zarasla polja najbolje govore o besmislu rata, samo što nema nikog utjecajnog tko bi to verbalizirao, jer hrvatskoj je političkoj klasi rat i dalje nadahnuće, a ne strahota.