NOVINARI NA SUDU: Talirević izgubio od CIN-a, a Kusturica od CINS-a

Foto: N1

Prvostepena presuda Općinskog suda u Sarajevu jedinstvena po tome što su tužbu za uvredu i klevetu podnijeli novinari zbog brutalnih uvreda na Facebooku

U moru loših vijesti o svemu i svačemu, koje se sustižu i prestižu, ponekad se pronađu i neke dobre. O svemu, pa i o novinarima.

Svake godine, svakog mjeseca, skoro svakog dana i sedmice dobijemo i čitamo desetine i desetine priča u kojima su novinari mete napada, prijetnji, tužbi i sudskih postupaka. Samo u našoj regiji, o svijetu da i ne govorimo. Najmanje dva novinara u Bosni i Hercegovini su u posljednje dvije godine morala da se privremeno „sklone“ u druge zemlje…

U moru crnih vijesti evo najzad i dvije dobre za novinare. Završena su, naime, dva sudska postupka u korist novinara koja imaju značajnu simboličku vrijednost i poruku. Istina je da su obje presude prvostepene, dakle, to nisu i konačno presuđeni slučajevi, ali to ne umanjuje njihov značaj.

I novinari trebaju sudsku zaštitu

Općinski sud u Sarajevu u junu ove godine donio je nepravosnažnu presudu prema kojoj doktor Emir Talirević mora platiti odštetu Centru za istraživačko novinarstvo (CIN) i novinarki ove redakcije Selmi Učanbarlić zbog uvrede i klevete. Prema ovoj presudi, tuženi dr. Talirević treba platiti 3.000 KM novinarki i 1.000 KM CIN-u, uz zatezne kamate od dana podizanja tužbe do isplate.

Mada prvostepena, ova je presuda jedinstvena po nizu elemenata. Prvo, zbog toga što su tužbu za uvredu i klevetu podnijeli novinarka i medijska organizacija (CIN), drugo, po tome što je u pitanju brutalna odmazda javne osobe nezadovoljne objavljenim tekstovima i treće, zbog uvrede i klevete učinjenih u digitalnom prostoru (Facebook).

Novinari i medijske organizacije u principu ne tuže druge. Ne tuže jer imaju sve druge mogućnosti da iznesu svoj stav i svoje poglede. Ali, ne treba se odricati ni sudskog puta u rješavanju društvenog i osobnog konflikta, kao što pokazuje ovaj slučaj. Naravno, ne treba upadati ni u zamku „medijskog rata“ kakav smo imali do prije nekoliko godina između vodećih sarajevskih dnevnika „Dnevnog avaza“ i „Oslobođenja“, uz povremene tužbe protiv novinara „Slobodne Bosne“ i „Dana“, kada smo na godišnjem nivou zbrajali desetine i stotine međusobnih tužbi njihovih vlasnika, urednika i novinara.

Novinari su danas u BiH u najmanje 99,9 posto slučajeva u sudskim postupcima za klevetu (i uvredu) na klupi za tužene. Selma Učanbarlić i CIN su pokazali da tako ne mora biti uvijek. I novinari trebaju i moraju dobiti zaštitu i u sudskim postupcima svaki put kad je to nužno.

Kooperativnost, pohvale i – odmazda

Specifičnost ovog slučaja ogleda se i u tome što je, uslovno kazano, druga strana – tuženi dr. Talirević bio vrlo „kooperativan“ dok je novinarka CIN-a vodila razgovor i zajedno s kolegama, kamermanom i producentom gradila priče. I nudio im „sve što treba“.

Objavljene su dvije priče. Prva 22. jula 2016. godine o odluci direktorice Opće bolnice u Sarajevu dr. Sebije Izetbegović, koja je, nakon izbora na to mjesto 2013, naredila prestanak izrade patohistološke analize i taj posao povjerila privatnoj poliklinici po gotovo tri puta većoj cijeni. U toj priči se ističe da su u jesen 2013. za građane Sarajeva u Općoj bolnici organizovani besplatni pregledi srca i testiranje na Alzheimerovu bolest kao promotivne akcije koje su osmislili direktorica dr. Sebija Izetbegović i dr. Emir Talirević, vlasnik privatne zdravstvene ustanove “Moja klinika”. Bio je to uvod u zajedničke poslove koje će dvoje direktora u međuvremenu sklopiti i put u trostruko skuplje usluge…

Druga je priča objavljena pet dana kasnije. U tom je istraživanju CIN pisao kako je ova privatna ustanova („Moja klinika“) dobijala poslove i od Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo, kojim je rukovodio dr. Faris Gavrankapetanović.

Sagovornik CIN-ove novinarke i saradnika nije bio kooperativan samo kad su ga posjetili i u toku njihovog razgovora, nego i nakon objavljenih tekstova. Štaviše, prema snimku podnesenom sudu, u telefonskom razgovoru s novinarkom hvalio je njen profesionalni i nepristrasni pristup i rekao da se „nije prevario što je dao intervju“. Sasvim suprotna reakcija je, međutim, uslijedila dva dana kasnije.

Od Facebooka do suda

Šta se dogodilo u ta dva dana? To ne znamo. Ne znamo ni da li su prethodne pohvale bile iskrene ili su izgovorene s ironijom kao uvod u izliv srdžbe… Bilo kako bilo, ono što je uslijedilo dovelo je ovaj slučaj do javne osude nevladinih organizacija i novinara i u sudske klupe.

Dva dana kasnije, dr. Talirević se na svom Facebook profilu obrušio i na novinarku i na CIN. Prema presudi Općinskog suda u Sarajevu, „tuženi je izašao izvan okvira objektivnog i ušao u područje neprihvatljivog napada na ugled tužilaca… tuženi je upoređivao tužiteljicu sa majmunom i zaključio da se majmun bolje ponaša… naveo je da ne bi trebalo da se bavi novinarstvom… da zbog njenih psiho-fizičkih sposobnosti ne bi trebalo da dobije kompleksniji posao od okretanja hamburgera… koristio je veoma uvredljive riječi kao imbecilni navodi… zauzeo stav da njen IQ nije veći od 65… radi se, prema tome, o veoma brutalnim uvredama“ (svi citati iz presude). U presudi se ističe i da se „drugotužitelj (CIN) finansira od poklona“, da se „prvotužiteljica (S.U.) bavi prostitucijom i da nije poznata cijena usluge“ (citati iz presude). Sud zaključuje i da je „ovo iznošenje neistina, a ne vrijednosnih sudova“, te da su to „tzv. činjenični navodi i oni, koliko god su brutalni, nisu dokazani od strane tuženog, što je sve teško pogodilo tužiteljicu“.

Zašto je odbijen Emir Kusturica

Druga dobra vijest za novinare došla je iz Srbije sredinom maja ove godine. I u ovom slučaju sud je stao na stranu novinara. Tužbu nisu podnijeli novinari, kao u prethodnom slučaju, niti je to bio sudski postupak za klevetu ili uvredu.

Tužitelj je bio Emir Kusturica, koji je zadnjih godina postao znamenit ne samo po filmovima već i po sudskim procesima protiv novinara. Ovaj put on je tužio Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) i njegovog glavnog urednika (Dino Jahić) zato što nisu objavili cijeli njegov odgovor na tekst u kojem se govorilo o postupku koji je srbijanska Agencija za borbu protiv korupcije vodila protiv njega. Zakon o javnom informisanju i medijima u Srbiji, naime, ima specifičnu odredbu u članu 96. po kojoj se „odgovor, odnosno ispravka, objavljuju u cijelosti osim ako je informacija na koju se odgovor odnosi objavljena u nastavcima, a obim odgovora, odnosno ispravke iziskuje objavljivanje u nastavcima“. Prema zakonu, dakle, odgovor mora biti obavljen integralno – onako kako je poslat, bez ikakvih izostavljanja.

Zakon sadrži i razloge zbog kojih obaveza objavljivanja odgovora ne postoji. Naprimjer, redakcija ne mora da objavi odgovor ako se on ne odnosi na informaciju na koju podnosilac tvrdi da odgovara ili ako odgovor ne sadrži tvrdnju o činjenicama već mišljenje. Smatrajući da je značajan dio navoda Emira Kusturice bio upravo takav, urednik CINS-a Dino Jahić odlučio je da odgovor ne objavi.

Viši sud u Beogradu je odbio Kusturičinu tužbu i zaključio da je njegov zahtjev neosnovan, uz obavezu da Kusturica nadoknadi troškove parničnog postupka od 12.000 dinara. Prema presudi, CINS ne mora da objavi odgovor Kusturice jer se pojedini njegovi dijelovi uopšte ne odnose na informacije objavljene u tekstu već „tužilac iznosi svoj stav i mišljenje“ o CINS-u, uređivačkoj politici ili načinu na koji se u tekstu iznose informacije.

Sudovi ponovo na testu

Šta je zajedničko, a šta posebno u ova dva slučaja?

Prvo, ozbiljan novinarski rad na visokom profesionalnom nivou. Nije slučajno da su u oba ova primjera u pitanju centri za istraživačko novinarstvo (u BiH i u Srbiji) koji su se i dosad nebrojeno puta dokazali i dobijali najviša profesionalna priznanja i nagrade. Nije slučajno i da njihovi novinari svaki svoj intervju obavezno snimaju diktafonom uz dopuštenje sagovornika, a nerijetko i kamerom. Nije slučajno i da u njihovim prilozima nema vrijednosnih sudova već samo činjenice. Sudovi, jednostavno, nisu mogli da to ne cijene na adekvatan način.

Drugo, vidimo i moderniji i prihvatljiviji pristup pravosuđa, konkretnih sudova u Sarajevu i Beogradu, novinarskoj profesiji i interesima javnosti. U skladu s presudama Evropskog suda.

I treće, presude jesu prvostepene i zato treba sačekati konačni završetak ovih postupaka. Hoće li i drugi sudovi biti dosljedni i uvažiti principe i standarde kakve su primijenili Općinski sud u Sarajevu i Viši sud u Beogradu? U Sarajevu je ovim povodom počeo i odvojeni sudski postupak po tužbi dr. Talirevića protiv novinarke Selme Učanbarlić i CIN-a jer je i on tužio novinarku i CIN za objavljene tekstove i zatražio naknadu štete za nanesene „klevete“.