KO NAM PODMEĆE IZBJEGLICE I MIGRANTE?

Foto: Al Jazeera

Dok pojedini političari i njihovi sljedbenici pričom o migrantima plaše građane u svrhu predizborne retorike, pojedinci rade na tome da se stane u kraj humanitarnoj krizi

 

BNTV: Izazovi – 20. juli 2018.

NORMALIZACIJA NACIONALIZMA: Taktika zastrašivanja migrantima je posljednjih godina u Evropi probudila popularizaciju desničarskih politika, koje su ovom vrstom ksenofobije, rasizma i nacionalizma na svoju stranu uspjele privući znatan broj simpatizera i glasača. Migrantska kriza koja je započela 2015. godine tako je postala sinonimna za ponovno definiranje Evrope kao kršćanske i bijele kulture u kojoj, sudeći prema ovim novim nacionalističkim trendovima, nema mjesta muslimanskim izbjeglicama. Vrhunac tih trendova i svojevrsna legitimacija istih bio je izbor Donalda Trumpa za predsjednika SAD-a. Na osnovu nacionalističke političke platforme koju je još u prvom svom govoru predizborne kampanje definirao tako što je ilegalne migrante iz Meksika nazvao dilerima droge, kriminalcima i silovateljima, dodavši kako “pretpostavlja” da ima i onih koji su “dobri ljudi”. Ovaj govor bio je nezapamćen skandal koji je potresao politički establišment u SAD-u. Dvije godine poslije, Trumpova retorika glede migranta nije se promijenila. Uprkos ili zahvaljujući njoj, izabran je za predsjednika Sjedinjenih Država, te time dao zeleno svjetlo drugim zapadnjačkim liderima da na osnovu iste retorike kroje politike ksenofobije i nacionalizma.

Da je Trumpov narativ i na Balkanu pronašao istomišljenike, svjedoči, između ostalog, i gostovanje Darka Trifunovića, stručnjaka za bezbjednost, u emisiji Izazovi. Dajući svoje viđenje bezbjednosne situacije u BiH tokom migrantske krize, govorio je o evropskom etnosu, te kako muslimani nisu u stanju da prihvate “evropske vrijednosti i kulturu” i kako bi svojom migracijom mogli promijeniti “etničku strukturu” država u koje dolaze. On se ovakvim izjavama jasno naslanja na desničarsku politiku koja je u Evropi u posljednje dvije godine doživjela svojevrsnu renesansu, a na koju se političari nacionalnih stranaka u BiH (pogotovu oni što vide korist u ovakvoj dehumanizaciji muslimana) vrlo rado oslanjaju u svrhu skupljanja predizbornih poena kod svog glasačkog tijela.

PRAGMATIČNO RJEŠAVANJE MIGRANTSKE KRIZE: Korištenje migrantske krize u političke svrhe prepoznao je i drugi gost u emisiji, Dragan Mektić, ministar bezbjednosti BiH, te javno prozvao predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, da pričom o 150.000 ljudi koji se trebaju naseliti na ove prostore on nije pokušao ništa drugo nego “obmanuti građane u Republici Srpskoj”. Dalje tvrdi kako je Dodikova predizborna taktika “proizvodnja straha” pomoću kojeg “manipuliše građanima u Republici Srpskoj”, a kao razlog navodi to da Dodik nema valjane argumente za ostvarivanje političke kampanje koja bi se koncentrirala na ekonomiju, obrazovanje, zdravstvo, pa čak i domaću migrantsku krizu u obliku odlaska mladih iz BiH. Prateći posljednjih mjeseci nastupe Milorada Dodika, teško je ne složiti se s ovakvom Mektićevom tvrdnjom.

Nakon kratkog uvoda u predizborni kontekst migrantske krize u BiH, Mektić se okrenuo pragmatičnom pristupu rješavanja ovoga problema sa stajališta bezbjednosti. Fokus njegova izlaganja o tom aspektu bio je na neefikasnom radu lokalnih uprava koje su, prema njegovoj procjeni, zakazale u ispunjavanju najosnovnijih zadataka, što bi dovelo do znatnog napredovanja u rješavanju ove krize. Kao primjer navodi nemotiviranost gradonačelnika Bihaća, Šuhreta Fazlića, da s gradskom upravom dogovori lokaciju sabirnog centra u kojem bi se smjestili imigranti u tom gradu. Iako to nije izravno rekao, Mektić je, putem podrobnog izlaganja o brojkama dokumentiranih migranata, iskoristio priliku stati na kraj narativu pojedinih medija u RS-u da je Ministarstvu bezbjednosti nepoznat broj izbjeglica koji se nalaze na prostoru Bosne i Hercegovine.

SRPSKI MIGRANTI: Darko Trifunović se složio s Mektićem po pitanju “neodgovornih političara” koji u migrantskoj krizi vide priliku prikupljanja političkih poena. Međutim, dodao je i to da šverceri i narkodileri iskorištavaju krizu kao priliku da zarade, te da je na djelu “kriminalna hobotnica” koja upravlja Republikom Srpskom. Za ovo, međutim, nije naveo tačnije podatke niti izvore. Voditelji emisije također nisu zalazili dublje u ove tvrdnje, i pasivno su čekali da gost završi kako bi postavili jedno od unaprijed pripremljenih pitanja. Trifunović je tako uspio ponovo iznijeti svoje viđenje izbjeglica i migranata kao ništa više do kriminalaca i potencijalnih terorista, a BNTV mu je za to pružila platformu par excellence. Zanimljiv detalj desio se pretkraj njegova izlaganja kada se nadovezao na Mektićevo kritiziranje Milorada Dodika i njegove vlasti da se ne bave dovoljno bitnim pitanjima. Trifunović je, naime, postavio pitanje o tome kada se zadnji put čulo da je neko iz Republike Srpske učinio nešto značajno iz oblasti nauke, te je s velikim ponosom spomenuo Mihajla Pupina, srbijanskog naučnika koji je stekao veliki ugled u SAD-u i zahvaljujući kome se srpska zastava 1918. zavijorila na Bijeloj kući u znak podrške srpskom narodu. Trifunović ili nije svjestan ili ne vidi ironiju u tome da je Pupin sam bio migrant. Da se politika tadašnjeg SAD-a držala principa koje Trifunović zagovara sada, srpska zastava nikada se ne bi vijorila na Bijeloj kući.

RTRS: Telering – 25. juli 2018.

“NEKO” JE PROTIV NAS: Petar Đokić, predsjednik Socijalističke partije i ministar industrije i energetike RS-a, govorio je u Teleringu, između ostalog, i o migrantskoj krizi. Ključna riječ u njegovom viđenju situacije je “neko”, pa smo tako mogli čuti od njega kako je neko dopustio da migranti uđu u BiH; da je neko odredio kuda da idu kroz RS; da neko projektuje svjesno takvo stanje kako bi izazvao reakciju Srba, tj. da Srbe neko predstavi kao “netolerantne koji ne suosjećaju tegobu drugoga” itd. Ogradio se, međutim, Đokić od mogućnosti da bude prozvan licemjerem s obzirom na izbjeglice iz BiH koji su tokom 90-ih migrirali u zemlje Zapada, pa je tim povodom rekao kako se taj humani gest ne smije zaboraviti. Međutim, odmah ga je zaboravio u sljedećoj rečenici, kada je počeo govoriti o tome da se ne smije podržati politika “miješanje našeg stanovništva s nekim drugim stanovništvom” (misleći na migrante), jer, kako navodi, “s tim narodom nemamo dodirnih tačaka”. Koje su to dodirne tačke izbjeglica iz bivše Jugoslavije koji su 90-ih došli u dodir s kapitalističkim Zapadom, Đokić nije pojasnio.

FACE TV: (RED)Akcija – 22. juli 2018.

STRUČNA PROCJENA: Za razliku od Petra Đokića i Darka Trifunovića, koji su se u analizama migrantske krize vodili principima etničkog sastava migranata i teorija zavjera, stručnjak za bezbjednost Jasmin Ahić je u emisiji (Red)Akcija koncizno raščlanio sve komponente aktualne slike migrantskih kretanja kroz našu zemlju. Ono što je Đokić pripisivao namjerama nekoga da migrantima destabilizira RS, Ahić je pojasnio terminologijom geopolitičkih odnosa zemalja Evropske unije i regije, te je naveo primjer iz susjedne Srbije, koja je imala sličnu situaciju s približno istim brojem migranata u sabirnim centrima, a koji su u roku od tri godine raspoređeni po zemljama Evropske unije u skladu s njihovim kvotama prihvaćanja migranata. Ahić rješenje ne vidi u spomenutim teorijama zavjere, nego u poštivanju odluka bezbjednosnih institucija BiH koje imaju najkompletniju sliku situacije u zemlji.

PRESJEK

BNTV je o pragmatičnim rješenjima za migrantsku krizu govorila s Draganom Mektićem, ali je isto tako platformu pružila Darku Trifunoviću, koji je gostovanje iskoristio da produbi dehumanizaciju migranata. Na RTRS-u je Petar Đokić umjesto o rješenjima za migrantsku krizu pokušao teorijama zavjera doći do definiranja krivca za pokušaj destabilizacije RS-a pomoću migranata. Gost na Face TV-u Jasmin Ahić je u manje od pola sata obrazložio trenutačnu situaciju, te naveo eventualna rješenja koja bi dovela do zadovoljavajućeg okončanja migrantske krize u BiH.