RTRS I BNTV: U znaku Srebrenice

Foto: Beta-AP

Kada na red dođu ratni događaji, brišu se razlike između RTRS-a i BNTV-a, vidljive u ostalim sferama izvještavanja. Šteta za bijeljinsku televiziju, koja, govoreći o “stradanju”, dramatično narušava ukupni utisak

 

RTRS: Megafon vlasti

9. – 15. juli 2018.

KAKO SU STRADALI? Pod kojim su to okolnostima “stradali” Bošnjaci u julu 1995. godine u Srebrenici, pitanje je na koje odgovora nema u izvještaju Vesne Vuković Durić s komemorativnog skupa u Potočarima, 11. jula. Novinarka  je, istina, uzela izjave nekih od članova porodica koji su tog dana pokopali svoje srodnike. A genocid spomenut je tek kroz usta visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH Valentina Inzka. Ko je zločine počinio, koliko je ljudi ubijeno, sve to i dalje su podaci koje javni servis RS-a prešućuje.

SPISAK I REAKCIJE: No daleko veću pažnju i buru reakcija izazvao je spisak  s imenima pripadnika vojske i policije RS-a koji su djelovali na području Srebrenice tokom jula 1995. godine, a koji je predstavnica udruženja “Majke Srebrenice” Munira Subašić predala njemačkom državnom tužiocu. Podsjećamo, riječ je o dijelu Izvještaja koji je sačinila Komisija Vlade RS (2004. godine) kako bi izvršila odluku Doma za ljudska prava BiH radi utvrđivanja činjenica o događajima u i oko Srebrenice u julu 1995. godine. Izjava da se niko ko je učestvovao u genocidu ne može osjećati sigurnim u Njemačkoj i da će za počinjene zločine biti procesuiran naišla je na salvu negodovanja u javnosti RS-a. Od entitetskog predsjednika do srpskog člana Predsjedništva BiH. Kojima je najveća briga da “zaštite svoje ljude”. Veća od potrebe da svi odgovorni za zločin budu kažnjeni.

A koliko daleko u guranja prsta u oko svim žrtvama zločina koje su počinili pripadnici Vojske RS-a uredništvo Dnevnika 2 može ići, govori i podatak da su u danima koji su prethodili komemoraciji u Srebrenici gledaoci redovno informisani o zdravstvenom stanju Ratka Mladića. Komandanta Vojske RS koga je Haški tribunal nepravomoćno osudio za ratne zločine, uključujući i zločin genocida.

PREKINUTA ŠUTNJA: Šutnja i ignorisanje protestnih okupljanja građana Banjaluke, na kojima traže istinu o okolnostima smrti, odnosno ubistvu Davida Dragičevića, u Dnevniku su prekinuti. Ali samo na način da se otac pokojnog Davida, Davor Dragičević, i članovi grupe “Pravda za Davida”, optuže za politizaciju smrti ovog mladića. Nepotpisani autor brižljivo je prikupio svaki dolazak na proteste predstavnika opozicionih stranaka. A onda za komentar pozvao “analitičara” Rajka Vasića, člana Glavnog odbora SNSD-a, koji se u više navrata na društvenim mrežama, bez i trunke srama i neprimjerenim riječima, obrušio na sve koji dolaze na proteste. Iako je svima bilo poznato da su na veliki protest u Banjaluci došli građani iz cijele BiH, u interpretaciji NN autora oni su listom članovi SDA i SDP-a BiH. O brojnim propustima u radu policije i pravosuđa u ovom slučaju, što je građane i ponukalo da svakodnevno traže istinu na ulici, nismo čuli nijednu riječ.

JAVILA SE I SPONA: Rame uz rame s RTRS-om stala je i NVO SPONA, za koju nije jasno ko su joj članice. Gotovo identičnim vokabularom djelatnika javnog servisa i predstavnika vlasti, obrušili su se na članove grupe “Pravda za Davida”. Sa zahtjevom da se zabrane dalja okupljanja jer na njih “dolaze i građani iz Federacije BiH i oni koji se zalažu za građansku državu”.

IZDVOJENO

I kada novinari Dnevnika 2 izvještavaju o aktivnostima opozicionih stranaka u RS-u, gledaocima se nude šture informacije, najčešće uz pokoju rečenicu prezentera i nekoliko kadrova aktera događaja. Ali kada na bilo koji način treba diskreditovati neku od tih stranaka, prostora ima napretek. Iz nedjelje iza nas izdvajamo izvještaj Nade Veletić o odluci predsjednika SDS-a Vukote Govedarice da za nosioca liste za jednu od izbornih jedinica imenuje gradonačelnika Doboja Obrena Petrovića umjesto bivšeg lidera te stranke Mladena Bosića. Veletić ni ne krije zadovoljstvo što je “Bosić dobio svoje”, a potvrdu sopstvenih stavova traži kroz usta nekih od bivših članova te stranke. Koji su, poput Nenada Stevandića, članstvo u SDS-u dobro naplatili, a potom stranku napustili kada im je vladajući SNSD ponudio više benefita.

Ocjena: 1

BNTV: Dvostruki standardi

9. – 15. juli 2018.

RAT I UREDNICI: Uređivačka politika dvostrukih standarda Dnevnika 2 uvijek izađe na vidjelo kada su u pitanju događaji iz minulog rata. Tako je bilo i ovog, 11. jula, na godišnjicu genocida kojeg su nad bošnjačkim muškarcima i dječacima počinili pripadnici Vojske RS. Iako je prva najava u Dnevniku bila “Komemoracija u Potočarima – 23 godine od stradanja Bošnjaka”, ipak je prije izvještaja o ovom događaju emitovano direktno uključenje s banjalučkog Trga Krajine gdje se 108. dan održavalo protestno okupljanje “Pravda za Davida”.

U više navrata isticali smo predanost s kojom uredništvo Dnevnika svakodnevno gledaoce informiše o ovim okupljanjima, no držimo da je 11. jula prednost ipak trebalo dati komemoraciji u Potočarima. Autori izvještaja iz Potočara složili su niz izjava međunarodnih zvaničnika i predstavnika političkog života iz BiH i Srbije, kao i nevladinog sektora. No ono što je posebno bilo uočljivo jeste da je svjesno izbjegnuto spominjanje genocida, kao i broj žrtava. Da tu brojku, od 8.372 ubijena, nije u izjavi naveo lider LDP-a Čedomir Jovanović, ostala bi prešućena. Umjesto toga, tek u zaključku izvještaja saznajemo da je “više pripadnika vođstva RS-a, te pripadnika vojske i policije osuđeno pred Haškim tribunalom i sudovima u BiH i Srbiji na ukupno 700 godina zatvora”.

NEJEDNAKI U BOLU: O već spomenutim dvostrukim standardima izvještavanja o srpskim i nesrpskim žrtvama dodatno smo se uvjerili u Dnevniku 12. jula, koji je otvoren izvještajem o pomenu za 69 poginulih Srba u selu Zalazje kod Srebrenice tokom proteklog rata. Izdvajamo da za razliku od obitelji ubijenih Srebreničana, one srpske imaju lice i ime i mogućnost da govore o svom bolu. I to je razumljivo. Ali nisu li, pitamo uredništvo Dnevnika, žrtve samo žrtve, a tuga preživjelih članova porodica jednaka bez obzira na nacionalnu pripadnost?

POVJERENJE U INSTITUCIJE: Referirajući se na slučaj nerazjašnjenih okolnosti ubistva Davida Dragičevića, te podsjećajući na brojne afere u kojima su učestvovali predstavnici vlasti RS-a, kao i pripadnici policije, Danina Milaković bavila se pitanjem gubi li sve veći broj građana povjerenje u institucije RS-a. Osim ankete među građanima, koristila je za sugovornike i političke analitičare.

NENADLEŽNA ADRESA: I nedjelju iza nas obilježili su štrajkovi radnika koji na taj način zahtijevaju od poslodavaca neisplaćene plate, ali i osiguravanje uslova za proizvodnju. Zanimljivo je da su i ovog puta, kao i mnogo puta ranije, radnici, pa i sami sindikalci, naveli da pomoć traže od predsjednika RS-a Milorada Dodika. Ono što je nejasno jeste zašto novinari takve stavove ne problematiziraju i ne postavljaju pitanje zašto se pomoć traži u institucionalnom i legalističkom smislu na nenadležnoj adresi.

Ocjena: 4

Komparativna analiza

I u ovoj nedjelji vidjeli smo kako postoje događaji oko kojih se uređivačke politike RTRS-a i BNTV-a ne razlikuju. Riječ je o godišnjici zločina genocida koji su počinili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba nad bošnjačkim muškarcima i dječacima u julu 1995. godine u Srebrenici. Kao po kakvom prešutnom dogovoru, novinari ni jednog od ovih medija riječ “genocid” ne spominju, ne spominju ni riječ “zločini”, nego koriste termin “stradanje”, ali ne i ko je za “stradanje” odgovoran, niti navode broj žrtava.