BALKANIZACIJA SVIJETA: Šta američki nacionalisti mogu naučiti od bh. kolega?

Foto: skynews

Nije čudno što političari pričaju o podjelama. Čudno je što mediji nemaju adekvatan odgovor na njihove trivijalnosti

 

FTV: Paralele – 29. juni 2018.

AMERIČKI NACIONALIZAM: Dolaskom Donalda Trumpa na mjesto predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, građani ove zemlje se suočavaju s porastom nacionalizma, i to u razmjerama na koje ni demokrati, ali ni pojedini republikanci nisu naviknuti. Naravno, netrpeljivost prema drugom i drugačijem nije novost u historiji SAD-a i uglavnom se manifestirala kroz rasizam duboko ukorijenjen u kulturi ropstva i diskriminaciji prema crncima. Iako bi moglo zvučati cinično, Amerikanci su naviknuti da ovakva vrsta diskriminacije na osnovu boje kože postoji i da je itekako prisutna u njihovom društvu. Međutim, ono što su Trump i njegova retorika dopustili da ispliva na površinu iz američke podsvijesti nije vezano za očigledan označitelj kao što je boja nečije kože, nego je mnogo apstraktnije i amorfnije od bilo čega s čim su se Amerikanci suočavali, a riječ je o pojmu nacije ili naroda.

Evropljanima, historijski gledano, ovi pojmovi mnogo više znače nego Amerikancima. Evropske države su se dugo vremena vodile principom nacije kao državotvornog faktora, a jezični, kulturalni i (u manjoj mjeri) vjerski pluralizam geografski bliskih evropskih država odgovoran je za to da je ta nacionalna distinkcija poprilično jasno definirana. Izuzeci, naravno, čine pravilo, pa imamo zemlje zapadnog Balkana u kojima zbog nedostatka nekih “očiglednih” i “jakih” distinktivnih obilježja kao što su jezik (Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci se razumiju bez potrebe za prevoditeljima) i kultura (zahvaljujući zajedničkom jeziku), postoji potreba da se ističu i podcrtavaju oni koji jesu imanentni, ali ne i očigledni.

Amerika, koja je u velikoj mjeri prevazišla rasnu diskriminaciju (barem u mainstreamu),  dolaskom Donalda Trumpa na vlast osjetila je nagli rast isticanja upravo takvih neočiglednih pokazatelja pripadnosti, tj. nacionalizam. Međutim, problem definiranja američkog nacionalizma leži upravo u tome što, isto kao u zemljama zapadnog Balkana, nema jasnih vanjskih pokazatelja koji bi služili za diskriminaciju. Amerikanci su nacija koja u sebi ujedinjuje ogroman broj naroda, što je jedna od glavnih vodilja ideje američke države. Upravo zbog toga od strane nacionalista nastoji se definirati pravi Amerikanac kao bijelac. Dokaz tome je termin bijeli nacionalizam, koji pokušava uključiti i rasnu komponentu, iako balkanizacija američkog društva danas nije u tolikoj mjeri podijeljena na bijelu i crnu rasu koliko na patriote i izdajnike.

LOGORI ZA DJECU: Prilog u prošlosedmičnom izdanju emisije Paralele FTV-a govorio je upravo o toj podjeli američkog društva kroz prizmu aktualne problematike oko migranata. Najkontroverzniji detalj u njoj činili su tzv. “logori za djecu”, kako su ih neki mediji u SAD-u nazvali. Radi se o sabirnim centrima u kojima su smještena djeca odvojena od roditelja koji su ilegalno namjeravali preći granicu i ući u SAD. Fotografije koje su objavljene iz tih sabirnih centara prikazuju djecu u kavezima, što je dodatno rasplamsalo protivnike trenutnog američkog predsjednika, iako su djeca takvih slučajeva ilegalnih prelazaka tretirana na isti način i za vrijeme vladavine demokrata Baraka Obame. Ono što, međutim, razlikuje Obamu od trenutnog predsjednika jeste Trumpova sklonost “dolijevanja ulja na vatru”. Njegova retorika je od nekih američkih analitičara ocijenjena kao “suvišno surova”, aludirajući na to kako je u predizbornoj kampanji optužio Meksiko da preko granice u SAD šalju “silovatelje” i “kriminalce”.

Da li je ova Trumpova retorika promišljena politička taktika kojom ohrabruje dio svog nacionalističkog glasačkog tijela ili je nepromišljeni “ispad” neiskusnog političara, ostat će nejasno. Ono šta se sa sigurnošću može reći jeste da mu je narativ podjele itekako pomogao u predizbornoj kampanji, pa je, bez obzira na to da li je iskusan političar ili ne, za očekivati da će je se i dalje držati.

BNTV: Crno na bijelo – 1. juli 2018.

LOJALNI SRBI: Za razliku od Amerike, u Bosni i Hercegovini podjela na “izdajnike” i “patriote”, “legitimne” i “nelegitimne”, “lojalne” i “nelojalne”, nije politička novost. U jednom od svojih posljednjih intervjua, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik tako je pokazao kako društvena balkanizacija ne staje na relaciji Srbin –Bošnjak – Hrvat, nego je, u svrhu predizborne kampanje, podijelio i Srbe na one koji su “lojalni Republici Srpskoj” i na one koji to nisu. Njegova kritika na “nelojalne” Srbe odnosila se na sve osoblje srpske nacionalnosti zaposleno u zajedničkim institucijama BiH, što je uključilo spremačice, vozače, kuharice i dr. U prilogu BNTV-a su tako prikazane izjave, između ostaloga, i člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića kako brani nacionalni ponos spomenutih radnika kazavši da je “Republika Srpska naša”, te kako je “njihova duša tu”. Ivanić je na kraju takvu kategorizaciju Milorada Dodika nazvao “politički bolesnom”. Da li je ova Dodikova retorika promišljena politička taktika kojom ohrabruje dio svog nacionalističkog glasačkog tijela ili je nepromišljeno “politički bolesna”, vidjet ćemo u oktobru. Ono što znamo jeste da je raspravu uspio okrenuti ponovo na diskurs podjele.

RTRS: Telering – 4. juli 2018.

LIČNI PRAGMATIZAM: Upravo zbog ovakvih metoda zavađanja kojima je sklon Milorad Dodik u svojoj retorici, čudi kako Slavko Mitrović, jedan od osnivača SNSD-a i blizak Dodiku, u prošlosedmičnom izdanju Teleringa upravo njega definira kao “pragmatičnog” čovjeka koji “nije sklon sukobljavanju, nego rješavanju problema”. Čak i ako ne otvorimo Pandorinu kutiju tih rješenja koje spominje Mitrović, teško je za povjerovati da Milorad Dodik nije sklon političkim sukobima. Prethodno spomenuta izjava Dodika o lojalnim i nelojalnim Srbima imala je odjeka u medijima i ne predstavlja ništa do, moglo bi se reći, političke floskule u svrhu pridobivanja simpatija dijela glasačkog tijela koji je sklon takvim eskapadama.

Međutim, nije za očekivati da će Slavko Mitrović na RTRS-u (pa ni igdje drugdje) ući u kritiziranje Milorada Dodika. Moglo bi se čak protumačiti da se spomenuti pragmatizam kojim Mitrović kiti Dodika odnosi zapravo na privatizacijski projekt Naftne industrije RS u kojem je Mitrović igrao veoma značajnu ulogu. Voditelj Mato Đaković je mogao postaviti to pitanje, ali nije, što je bilo za očekivati vodeći se dosadašnjim iskustvom.

PRESJEK:

Paralele FTV-a su odbranile naziv emisije tako što su Trumpovu retoriku američkog nacionalizma predstavile kao odraz bh. predizbornih kampanja. BNTV je upao u zamku Milorada Dodika − njegova trivijalna izjava o lojalnim i nelojalnim Srbima u zajedničkim institucijama postala je jedna od glavnih vijesti prošle sedmice. RTRS i Telering su po običaju zakazali u postavljanju pravih pitanja veoma intrigantnom gostu.