POČINJE IZGRADNJA PELJEŠKOG MOSTA, JOŠ OD 2005.

Foto: PIXSELL

Stasala je generacija pubertetlija koji Republiku Hrvatsku ne pamte iz vremena kada nije gradila Pelješki most

 

Piše: Vladimir Matijanić

Djeca koja su tog 10. studenog 2005. godine izvučena iz majčine utrobe te, očekivano ali i vizionarski, grčevito zaplakala pri prvom susretu s ovim svijetom i s hrvatskim zdravstvom, prošlog su mjeseca završila šesti razred osnovne škole. Od dana kad su, modrikasti, krvavi i smežurani, započeli život do danas, odbacili su pelene, dobili cjepiva i mobitele, prošli vrtić i niže razrede osnovne škole, stekli prve simpatije, zakucali na vrata puberteta. A od Pelješkog mosta skoro ništa.

Hinina vijest, eno je još uvijek na web-stranici hrvatske vlade, podsjeća da je baš 10. studenoga 2005. hrvatski premijer Ivo Sanader “svečano u Komarni kod Kleka otvorio radove na ‘Projektu Pelješac’ koji obuhvaća gradnju do sada najvećeg mosta u Hrvatskoj – mosta za poluotok Pelješac i pristupnih cesta”.

Nećemo zamarati s ostalim detaljima, obećanjima, iznosima i planovima, tek ćemo prepisati da je kao rok dovršetka  navedena 2008. godina.

Most ne samo da nije izgrađen do 2008. godine, nego se godinu nakon isteka predviđenog roka, dakle 2009., Ivo Sanader sa svitom ponovno ukazao na gradilištu i opet najavio izgradnju.

Od tada, dogodilo se štošta: Sanader je, na primjer, prestao biti premijer i predsjednik HDZ-a, postao optuženik, pa osuđenik, pa opet optuženik, a betonski su batrljci s obje strane jedino što se od “do sada najvećeg mosta u Hrvatskoj” danas može vidjeti.

Stasala je generacija pubertetlija koji Republiku Hrvatsku ne pamte iz vremena kada nije gradila Pelješki most. A njega nema. Niti je se sjećaju iz doba kada službeno nije štitila Hrvate u BiH. A i njih je sve manje.

Resorni ministar Oleg Butković nedavno je najavio da bi na natječaju izabrani kineski konzorcij China Road and Bridge Corporation sredinom srpnja “mogao započeti” izgradnju Pelješkog mosta. Bude li konačno napravljen, Hrvatska će potrošiti barem dvije milijarde kuna da konačno i trajno zaobiđe Neum gdje 97 posto stanovništva čine bosanskohercegovački Hrvati.

Hrvatskoj politici barem nitko ne smije prišiti racionalnost.