SVEČANA LOŽA U RUSIJI: Od zla oca…

Foto: Twitter

Kad bi bilo pravne države u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, svečana loža na jednoj od utakmica susjedne reprezentacije očas bi se ispraznila

Piše: Vladimir Matijanić

Kad se okupe osoba koju niz razvijenih država sumnjiči za zaštitu kriminala, zatim osuđenik zbog krađe vrijednog novca i čovjek čiji je invaliditet javno dovođen u sumnju, a pridruži im se i otac optuženog za lažno svjedočenje, onda ne dobijemo početak vijesti iz crne kronike, niti početak modernog krimića, nego sastav svečane lože hrvatske nogometne reprezentacije na jednoj od utakmica Svjetskog prvenstva u Rusiji.

Prvospomenuti je Dragan Čović, akademik u nečem što se zove Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u Bosni i Hercegovini, počasni doktor na nečem što se zove Sveučiliše u Zagrebu i vođa HDZ-a BiH, osoba koju su bosanskohercegovačke ambasade Kanade, Francuske, Njemačke, Japana, Nizozemske, Španjolske, Turske, Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, OHR-a i OSCE-a optužile da je s Miloradom Dodikom, šefom SNSD-a, direktno odgovorna za širenje organiziranog kriminala i korupcije, jer zajednički opstruiraju izglasavanje izmjena Zakona o krivičnom postupku usklađenih s evropskim standardima.

Drugi je Davor Šuker, legendarni hrvatski golgeter. Prije sedam godina, sud u Münchenu osudio ga je na osam tisuća eura kazne, jer je u avionu British Airwaysa ukrao četiri antička novčića. Treći uglednik je Ante Kulušić, bivši nogometni sudac s ratnim invaliditetom u nogama, a četvrti otac Luke Modrića, kapetana hrvatske nogometne reprezentacije optuženog zbog lažnog svjedočenja na suđenju Zdravku Mamiću u Osijeku.

Na kritike medija u BiH da je do Rusije stigao na račun poreznih obveznika, iz Čovićeva kabineta odgovorili su kako je išao na svoj račun, no to je samo tehničko pitanje, jer ionako desetljećima živi na račun poreznih obveznika.

Nebitno je, dakle, kako su porezni obveznici Čoviću platili put u Rusiju. Nebitno je i hoćemo li o sistemu vrijednosti u Republici Hrvatskoj govoriti opisivanjem nositelja najviših akademskih počasti ili prikazom svečane lože. Zaključak je u svakom slučaju isti – iskustvo nam je porazno.