FTV I BHT1: Je li nam potrebna nova vrsta novinarstva?

Foto: Ahmed Besic/AA

Previše je spinova i lažnih vijesti u javnom prostoru. Takva produkcija laži i poluistina zahtijeva novu vrstu žurnalizma, ali pitanje je jesu li društvo i profesija spremni za nju

 

FTV:  Sadržajno o štrajku ljekara u Tuzli

19. – 25. juni 2018.

EKONOMIJA I DALJE U DRUGOM PLANU: Subotnji Dnevnik 2 Jadranke Milošević bio je veoma zanimljiv i sadržajan. Njegov lošiji dio ovoga puta je bio iz Republike Srpske, jer na sve najave o povećanju plate i penzija, koje premijerka Cvijanović prikazuje kao ekonomsko postignuće, nije se odgovorilo kontekstualizacijom vijesti. Šta zaista znači najava o povećanju penzija od 2,5%? Je li realno očekivati da će prosječna plata, koja jedva da je rasla posljednjih nekoliko godina, skočiti na 900 maraka kako tvrde u Vladi? Ekonomija i brojke i dalje su u drugom planu jer sve se svodi na puko prenošenje zvaničnih obećanja.

KAKO SE POSTAVITI PREMA NOVIM LAŽIMA? Ali priču sedmice nam u subotu donosi opet sjajni Dejan Kožul. On je kombinovao izjave premijera Vučića s izjavama novinara Stefana Cvetkovića, o čijem se nestanku spekuliralo proteklih dana. Kožul je u nekoliko minuta uspio predstaviti događaj i sve čudnovate interpretacije koje se pletu oko njega, i koje živopisno oslikavaju medijsku scenu Srbije. Njegove intervencije su u prilogu bile naizgled minimalne, a ustvari je, kao samouvjereni redatelj koji drži sve konce u rukama, ispričao priču o fenomenu novih medijskih zavrzlama u kojima se više ne razlikuju istina i laž. Uz to, napravio je odličan izbor sugovornika, pa se moglo čuti da nam je danas potrebna nova vrsta novinarstva kako bismo odgovorili na priču o “nestanku novinara koji nije nestao”. Ali baš se ta nova vrsta novinarstva, koje bi moralo biti odgovorno i u stanju naglašene vječite sumnje, ne ukazuje na FTV-u. Jer isti dan kada nam Kožul opisuje balkansku medijsku fenomenologiju, urednica Milošević prenosi Dodikovu izjavu o dolasku 150.000 migranata koji će dobiti bh. državljanstvo kao informaciju koja se uredno i bez pojašnjenja prenosi. Probijajući se dalje u javni prostor kao relevantna informacija. Da li je pametno takve izjave prenositi kao ravnopravne učesnice u javnom životu, a da se ne postave upitnici? Jer time se upravo daje pravo propagandistima koji svojim distopijskim i zapaljivim rječnikom preplavljuju medijsku scenu i umove gledatelja? U svakom slučaju, u jednom Dnevniku smo imali i fenomen koji opisuje Kožul, i njegovu kratku manifestaciju. I ovdje treba biti pošten pa reći da urednicima i novinarima nije lako, jer ne mogu reagovati na svaku podvalu populista koji kroje zamršene priče i lažne informacije. Ali da nam treba nova vrsta novinarstva, nikad nije bilo očiglednije. Jer nove laži i novi lašci zahtijevaju nove pristupe. Otvoreno je samo pitanje: koje i kakve pristupe? I to pitanje treba ostaviti otvorenim kao natječaj na koji se svako može prijaviti.

IZDVOJENO:

Štrajk ljekara u Tuzlanskom kantonu ispraćen je javljanjem uživo na samom otvaranju, ali i praćenjem kroz cijelu sedmicu. Bilo je to više nego dobro pokrivanje u kojem izdvajamo izdanje urednice Amre Zaklan koja je pokrila stavove svih sudionika.

GAF SEDMICE:

Urednica Antonija Avram je u udarnu špicu u ponedjeljak stavila naslov Migrantska kriza uzela maha, ima i HIV pozitivnih. U prilogu je potom spomenuto koja su sve oboljenja zabilježena kod prispjelih migranata, bez specificiranja u brojkama. No, isticati prijeteći u naslov oboljenje koje u javnosti ima isključivo negativne konotacije, i time ga snažno vezati za ranjivu skupinu koja je već uveliko diskriminisana, predstavlja neodgovoran urednički potez kojim se nanosi nepopravljiva šteta. Urednici i novinari (javne) televizije morali bi biti obzirniji kad izvještavaju o osjetljivim skupinama, umjesto što se vode senzacionalističkim porivima.

OCJENA:

BHT1: Bolje pokrivanje izbora u Turskoj

19. – 25. juni 2018.

SKRAĆENO, ALI EFEKTNO: Sada je jasno da se BHT1 do kraja fudbalskog prvenstva odlučila na skraćenu verziju Dnevnika 2, koliko god to bilo sporno ili ne. Desetak minuta sadržaja, ponekad jedva i toliko, vijesti kao na traci, i to bez uvodne špice… To ćemo sve gledati najvjerovatnije do polovine jula. Ali čini se da su se urednici i novinari sada već bolje snašli nego u prvoj sedmici. Mora se priznati da im zadatak nije lak. U udarnom večernjem terminu centralne emisije moraju izdvojiti nekoliko aktuelnosti, i sumirati ih, ma koliko one složene bile, u nekoliko minuta. Moglo bi se onda na ovu rusku epizodu gledati kao na svojevrsnu vježbu. Urednik Seid Masnica u toj je užurbanoj pripremi propustio posvetiti više pažnje štrajku ljekara u Tuzlanskom kantonu, ali je zato uvrstio više nego pristojan skupštinski izvještaj iz Banjaluke.

ŠTA JE PLATFORMA ZA MIR? Slično je bilo i dan prije (srijeda) kada je u izdanju urednice Svjetlane Topalić novinarka Amina Ljaljević odlično sažela u čemu je srž sporenje oko izmjena i dopuna Krivičnog zakona FBiH. Ali je zato skupštinski izvještaj Hatke Nezirević propustio objasniti šta je to tačno Platforma za mir oko koje su se porječkali parlamentarci. Ista novinarka nam je ranije donosila sjajne pripreme iz Parlamenta, pa bi se ovo prije moglo pripisati usiljenoj užurbanosti zbog fudbalske groznice.

IZDVOJENO:

BHT1 je efektnije i posvećenije ispratio izbore u Turskoj (urednica Blažica Krišto). Na sam dan glasanja odmah smo saznali ko vodi prema prvim prognozama (što se nije moglo čuti na FTV-u), a upriličeno nam je i javljanje uživo u kojem je prezentovano kako se sve tumače nova politička kretanja u Ankari.

OCJENA: 6

KOMPARATIVNA ANALIZA:

BHT1 se polako privikava na svoju skraćenu verziju Dnevnika 2, priređujući kratka, ali i sve efektnija izdanja, pa možda nam u konačnici i dobro dođe ovo favorizovanje fudbala nad svim drugim sferama televizijskog života. Pripreme na Federalnoj su bile šarene, a suočili smo se i s pitanjem kako pratiti nove lažne vijesti i sve prljavije podvale? Sve se namjestilo u Dnevniku 2 u kojem je Dejan Kožul zazivao novo novinarstvo kao odgovor na novu vrstu sadržaja koji se nametljivo nameće kao relevantan, uz sve namjerne i ponekad teško dokučive nelogičnosti. Ovdje se još pozvanije pitati kako pratiti sve te nove vijesti i događaje u eri laži, kako su u središtu naše pažnje javne televizije. Da li bi javne televizije npr. trebale pristajati na ulogu stalka s mikrofonom koji zarad neutralnosti prenosi kontradiktorne i zapaljive izjave političara? Ili bi javne televizije morale preuzeti zahtjevnu ulogu medija koji objašnjava, a ne samo prenosi vijesti? Naročito kada se prenose ili nameću sumnjivi izvori kojih je sve više. I koji sve češće dolaze sa zvaničnih mjesta.