SVA NAŠA MRTVA DJECA

Foto: tnt.ba

Mediji u RS-u dijele se na one koji mrtvu djecu smatraju ljudskom tragedijom i na one koji ih smatraju nepogodom uoči izbora

RTRS: Pečat – 17. maj 2018.

POLITIZIRANJE BOLI: Svi oni koji su upamtili smrt Berine Hamidović 2013. godine i tzv. JMBG proteste koji su netom uslijedili svjesni su sredstava kojima se pozicija koristi u svrhu prikrivanja svoga nerada. Od spinovanja činjenica do optuživanja samih žrtava i njihovog dekadentnog odnosa prema profesionalnim odgovornostima – sve je, kako se čini, dopušteno kako bi se očuvala fotelja. Nažalost, očekivati je takvo ponašanje političara. Nekako smo se kolektivno pomirili s tim da su nedodirljivi i da ne moraju odgovarati za propuste u radu i vođenju države, entitetā i njihovih institucija. Međutim, poražavajuće je to što oni koji bi trebali nadgledati rad institucija i tih istih političara stanu protiv naroda i rame uz rame uz opresivnu vlast, radeći aktivno na diskreditiranju i omalovažavanju žrtava.

Najnoviji slučaj naše mrtve djece, slučaj Davida Dragičevića, tako se na RTRS-u već sedmicama predstavlja kao atak na institucije Republike Srpske, a emisija Pečat je samo vrh ledenog brijega.

ZAVJERA IMIGRANATA I MRTVE DJECE: U prilogu o predstojećem prilivu migranata iz Sirije autori emisije ističu kako je BiH neadekvatno opremljena za pružanje pomoći jednoj takvoj „najezdi“. Ostavimo po strani rječnik kojim se opisuju ljudi koji bježe od ratnog stradanja i obratimo pažnju na klasifikaciju izbjegličke krize kao udara na institucije RS-a. Direktor Republičke uprave Civilne zaštite Mile Međed je u emisiji tako istakao da se trebamo zapitati otkud „baš sad“ imamo priliv migranata; zašto „baš u ovoj godini“ imamo proteste u kojima se traži pravda za Davida Dragičevića. Naravno, Međed aludira na to da je izborna godina, te kako nam to treba biti indikator da je svaki vid iskazivanja nezadovoljstva građana zapravo prikriveni napad opozicije na trenutnu vlast. Ako, međutim, uzmemo u obzir da je u BiH svaka druga godina „izborna godina“, postavlja se pitanje kada je uredu iskazati svoje nezadovoljstvo? Čini se da je političarima izuzetno zgodno imati svake dvije godine izbore, jer se tako svaki vid kritike njihovog rada može osuditi kao politiziranje uoči izbora.

Štaviše, u slučaju JMBG protesta, koji se nisu dogodili u izbornoj godini, bilo je, ipak, glasova koji su ih okarakterizirali kao pokušaj destabilizacije uoči izbora „naredne godine“. Poruka je jasna: Nezadovoljstvo ne iskazuj nikad, pa makar ti dijete umrlo! A RTRS ne vidi razlog takvu poruku osuditi, nego je čak amplificira.

ATV: Apostrof – 11. maj 2018.

NI TAMO NI ‘VAMO: Alternativna televizija se kod pitanja „destabilizacije“ institucija RS-a pokušava održati na nekoj sredini. U emisiji Apostrof osjeti se želja da se preuzme uloga pravog novinarstva i da drže odgovornim one koji su zakazali u vođenju institucija entiteta, ali se ne možemo oteti dojmu da su, ipak, skloniji ići vladajućoj strukturi nizdlaku nego postaviti prava pitanja u pravom trenutku. Poslanik Napredne Srpske u NSRS-u Goran Đorđić skrenuo je pažnju na nerad institucija i pojedinaca u njoj, te kako je upravo to razlog zašto se dešavaju stvari kao što su protesti „Pravda za Davida“. Dalje, zastupa stav da „pravim patriotama RS-a“ treba da bude bitno da li MUP radi svoj posao na adekvatan način. Đorđić ovdje vješto dekonstruira tezu vladajućih struktura i onih koji ih bezuslovno podržavaju da je antipatriotski kritizirati rad Dragana Lukača i njemu sličnih. Kao odgovor na ovu konstataciju, Dragoljub Davidović, poslanik SNSD-a u NSRS-u, spomenuo je da je bitno imati na umu „trenutak“ u kojem se javljaju ovi protesti, misleći na izbornu godinu. Međutim, izjava Davidovića koja je zacementirala njegov politički (ali i ljudski) pogled na tragediju koja je zadesila porodicu Dragičević desila se kada je počeo govoriti o odgovornosti žrtava.

OKRIVLJIVANJE ŽRTVE: Komentirajući posebnu sjednicu Parlamenta Republike Srpske posvećenu bezbjednosti i slučaju “David Dragičević”, Davidović je usmjerio razgovor u pravcu okrivljivanja žrtve, postavljajući pitanje: „Šta ima mlada osoba tražiti u tri sata ujutro u gradu?“ Te je dodao kako bi u to doba trebala biti kod kuće „u krevetu“. Nažalost, naviknuti smo da kada dođe do seksualnog nasilja ili silovanja često žrtva postaje ta koja treba nositi odgovornost. Pitanja kao što su šta je nosila? ili šta je imala tražiti na tom mjestu? pokazatelji su da kao društvo nismo dovoljno sazreli osuditi odgovorne, već tražimo krivicu kod žrtve. Dragoljub Davidović kao poslanik Narodne skupštine RS-a bi, međutim, trebao imati veću političku (i, ponavljam, ljudsku) svijest nego nepismeni komentatori na društvenim mrežama. Njegov sluh bi trebao biti istančaniji za probleme građana čiji je poslanik, pa da se, kad već nije u stanju osuditi nerad svojih političkih partnera, makar ne spušta na nivo okrivljivanja žrtava. Voditelj Vedran Škoro mogao je upozoriti na ovo okrivljivanje žrtve, ali nije.

 

BNTV: Crno na bijelo – 13. maj 2018.

SLUH ZA GRAĐANE: BNTV je medij koji redovno dokazuje da nije sklon podilaženju. Tako i u slučaju smrti Davida Dragičevića emisija Crno na bijelo pokušava pojačati glas naroda i obrazložiti stranu onih koji protestiraju, a ne okarakterizirati događaj kao puki politički čin opozicije. U razgovoru s Davorom Dragičevićem, ocem pokojnog Davida, pokušali su dokučiti pozadinu njegove motivacije u suočavanju s pravnom mašinerijom vlasti RS-a i Draganom Lukačem. Svakom čovjeku koji ima trunku empatije je i bez ovog priloga jasno da ta motivacija nije ništa do bol zbog gubitka djeteta, i tužno je da ta bol biva interpretirana kao svojevrsni pokušaj „državnog udara“. BNTV se našla u ulozi da ovu datost prenosi građanima RS-a, jer su drugi mediji u ovom bh. entitetu zakazali ispuniti tu novinarsku obavezu.

 

FTV: Pošteno – 14. maj 2018.

Psihologinja Jasna Bajraktarević je u emisiji Pošteno otvorila Pandorinu kutiju analize jedinstva bh. građana kada su u pitanju tragedije kao što je smrt Davida Dragičevića. Podsjetila nas je tako na smrt Mahira Rakovca, te je pokušala povući paralelu sa smrti Dženana Memića i Davida Dragičevića u smislu građanske involviranosti u stvaranju odgovornog društva. Stava je da političari ne osjećaju da prema građanima i prema svom poslu imaju ikakvu odgovornost, jer nedostaje bilo kakav oblik sankcija protiv njih ukoliko ga rade neodgovorno. Dalje, navela je i slučaj smrti Selme Agić i Edite Malkoč, studentica koje je na pješačkom prelazu u Sarajevu 2016. godine autom ubio Sanjin Sefić, te kako i taj slučaj ogoljava nerad institucija, pa samim time postaje politički nepoželjan.

PRESJEK:

RTRS po običaju staje uz moćnike i tumači proteste povodom smrti Davida Dragičevića kao atak na njihovu vlast. ATV neodlučno balansira na granici između režima i naroda, dok BNTV preuzima ulogu jedinog medija u RS-u koji je spreman držati odgovornim one političare koji se osjećaju nedodirljivim. FTV je slučaj Davida Dragičevića predstavila kroz prizmu kolektivne svijesti o odgovornosti političara prema svom poslu, ali i građanske pri izboru ljudi na pozicije.