TE STRAŠNE AMERIČKE DONACIJE

Pitanja o stranim donacijama medijima povlače i druga: Koliko je međunarodnih sredstava donirano institucijama vlasti na svim nivoima? Koliko domaće vlasti troše na finansiranje poslušnih medija?  

“Ambasada SAD u BiH transparentno da obavijesti javnost o tome kome i u koje programe se doznačuje 12 miliona dolara namijenjenih za podršku nevladinom sektoru i medijima u ovoj godini”, zatražio je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik početkom ovog mjeseca, putem vijesti agencije Srna o otvaranju fabrike “Zeohem” u Zvorniku.

Ostalo je nejasno kako i zašto se o ovome govorilo prilikom otvaranja fabrike, te zašto su te dvije teme spojene u jedan tekst, ali Srna piše kako je RS dostavila Savjetu bezbjednosti UN izvještaj u kome je navedeno kako Ambasada SAD tokom 2018. godine planira potrošiti 12+6 miliona dolara kako bi se spriječio uticaj Rusije na naše prostore. Iskorištena je prilika i da se SAD indirektno optuži za “uplitanje u izborni proces i miješanje u unutrašnje stvari”.

“Ako bi Amerikanci doveli ovdje ekipu sebi podanih ljudi, onda Republika Srpska ne može računati na budućnost”, naglasio je Dodik, dok Srna prenosi da u izvještaju stoji kako u posljednjih sedam godina SAD nisu imale nijedan veliki projekat finansiranja medija, dok su u proteklih godinu dana pokrenuta čak tri.

Ovdje ostaje nejasno da li je Dodik mislio na Ambasadu SAD ili USAID, jer Ambasada pozive otvara jednom godišnje i radi se o malim projektima, dok USAID često objavljuje nove konkurse i ima znatno veći budžet. Ali pretpostavimo da je to jedno te isto, jer novac potiče iz iste države.

Kako se navodi, ova sredstva će se koristiti kako bi se smanjila osjetljivost na ruski pritisak, naročito u sektorima energetike i medija, te za podršku nezavisnih medija, izbora i demokratskih političkih procesa.

Dvadesetak dana prije ove izjave, Dodik se na komemoraciji u Donjoj Gradini susreo sa ambasadorkom SAD-a u BiH, Maureen Cormack, te još jednom odbio da se pozdravi i rukuje sa njom. Taj čin izgleda kao vrlo logičan uvod u Srnin tekst, čija je glavna uloga da sve korisnike američkih fondova u BiH unaprijed etiketira kao domaće izdajnike i strane plaćenike. Zahtijevajući da Ambasada SAD objavi spiskove medija, Dodik na javnost prenosi utisak da se radi o strogo čuvanoj tajni, te da je potrebna intervencija samog državnog vrha kako bi se saznale te informacije. Zapravo se radi o vrlo jednostavnom, ali efikasnom spinu.

Za koga radiš?

Finansiranje svih medija bi trebalo biti javno, ali kada režimski mediji, poput agencije Srna, na ovaj način upozoravaju građane, jasno se stavlja oznaka, ako ne i meta, na sve kritičke redakcije, koje se ne zadovoljavaju držanjem diktafona i pukim prenošenjem izjava. Možemo očekivati da svako pitanje koje se ne dopadne političarima bude okarakterisano kao udar na institucije i rušenje državnog poretka.

Međutim, ova fama oko tajnosti se razbije jednostavnom pretragom na internetu. U pretraživač ukucate “USAID, BiH, mediji” i sačekate rezultate. Najsvježiji su od 6. aprila, samo mjesec dana prije Srninog teksta, a u njima se prenosi zvanično saopštenje Ambasade SAD o dodjeli grantova bh. medijima. Znači, Ambasada je sama, svojom voljom, objavila i medijima proslijedila spisak redakcija koje su dobile novac u jednom od krugova, pa čak i navele tačan iznos. Uz to su priložene i fotografije sa ceremonije potpisivanja ugovora. U saopštenju se takođe najavljuju i naredni pozivi za medije, kojima se sugeriše koju stranicu da posjete ukoliko žele više informacija.

Korisno je napomenuti i da Ambasada SAD insistira da se obilježavaju sadržaji koji su finansirani američkim novcem, tako da svi čitaoci, gledaoci i slušaoci odmah, direktno od medija saznaju da su upravo oni korisnici ovih grantova.

Ipak, postavlja se pitanje koliko čitalaca nakon Srnine vijesti nije proguglalo ovu temu ili nije zapazilo pomenuto saopštenje dan ranije, već su nakon Dodikovih izjava ostali uvjereni da Ambasada SAD tajno dijeli novac redakcijama i huška ih protiv bh. institucija. Ovim potezom Dodik se unaprijed ogradio od svakog eventualno negativnog izvještavanja, a novinare optužio da rade za interese stranih sila. U izbornoj godini takvo etiketiranje još više dolazi do izražaja, jer time Dodik sebi otvara put Vučićevih metoda, da na škakljiva pitanja odgovara kontrapitanjem – za koga radiš?

Rusi ne daju grantove medijima

Zanimljivo je i to da je predsjednik RS-a zabrinut za uticaj Rusije u BiH, za čije smanjenje pokušava optužiti Ambasadu SAD. Dvadesetak dana prije Dodikove izjave, Ambasada Rusije reagovala je zbog zabrane ulaska “Noćnih vukova” u BiH. Navedeno je kako se radi o zlonamjernoj prozapadnoj propagandi, “lažnom pokušaju da se grupa predstavi kao prijetnja za sigurnost BiH”, dok su mediji koji su izvještavali o “Vukovima” nazivani bolesnima, te se isticalo da se “finansiraju iz dobro poznatih grantova”. Pokušavajući da otkrijemo da li Ambasada Rusije u BiH takođe raspolaže programima pomoći za medije, koji bi im se ponudili kao zamjena za američke, na njihovoj stranici nismo mogli pronaći nijedan jedini poziv za finansiranje projekata ili aktivnosti. Namijenjen novinarima, ali ni bilo kome drugom.

Zašto su sporne samo američke pare?

Kada se govori o Zapadu, stranim silama i uplitanju u unutrašnje poslove naše, ali i bilo koje druge zemlje, po automatizmu se misli na SAD. Grantovi iz Amerike zaista jesu među najvećima, ali nisu jedini. Postavlja se pitanje zašto se ne traže spiskovi medija koji dobijaju novac od Švajcarske, Norveške, Danke, Švedske, Češke, Luksemburga… Zatim, zašto se etikete stavljaju samo medijima, a ne i institucijama koje dobijaju strana sredstva?

Zapravo, jedino ispravno pitanje bi bilo: koje sve medije vlast finansira, osim javnih servisa, kojim iznosima i u koje svrhe? Taj spisak bi bio mnogo zanimljiviji za analizirati, posebno u izbornoj godini.