NACIONALISTIČKI ANTIFAŠISTI: Od Staljina do naših dana

Foto: Darko Tomaš/Cropix

Vodeće političke stranke u BiH smatraju da je koncept antifašizma kompatibilan s njihovim nacionalističkim politikama, pa ih uporno pokušavaju spojiti

N1: Pressing – 9. maj 2018.

ANTIFAŠISTI REDA RADI: Kada premijer Federacije Bosne i Hercegovine Fadil Novalić ili gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka naprave gaf, pa mijenjaju antifašizam s fašizmom, jednostavno je ući u tumačenje da se radi o nesvjesnom otporu prema ideji antifašizma. Međutim, gledati ove gafove na takav način značilo bi pripisati i jednom i drugom jednu vrstu političke promišljenosti, a ne puku historijsku nepismenost. Upravo iz te nepismenosti naših lidera proizlazi i trend u BiH da se antifašizam vidi kao ništa drugo do politička floskula. Pokazatelj ovoga trenda je deklarativno proglašavanje antifašizma kao temelja evropske BiH, dok se djela vodećih nacionalnih stranaka više gibaju prema idejama fašizma, i to onoga koji ulazi na mala vrata. Govoriti jedno, a činiti drugo nije ništa novo u politici. Ono što je, međutim, poražavajuće je globalni trend u kojem antifašizam postaje opredjeljenje, a ne osnovna demokratska vrijednost. U emisiji Pressing, gost Bogić Bogićević pokušava upravo taj trend ponovnog okretanja fašizmu protumačiti kao nešto čemu se uvijek iznova moramo suprotstaviti, a to možemo samo ukoliko poznajemo pokazatelje fašizma; ukoliko poznajemo historijske trenutke i društvene trendove koji su u prošlosti proizvele najveće fašističke režime.

Nažalost, kao što smo vidjeli prošle godine u gafu gradonačelnika Skake i prije nekoliko dana kod premijera Novalića, ta svijest o bitnosti poznavanja historije je sekundarna u odnosu na nacionalistički populizam. Nacionalne stranke već dugo gaje atmosferu antiintelektualizma, oslanjajući se da će glasačko tijelo time postati pogodnije za manipulaciju. Došlo je, međutim, tako vrijeme da se toj atmosferi nisu mogli oteti ni oni koje biramo na pozicije, pa svjedočimo izjavama kao što su ove gore navedene.

GLAVNI KRIVCI U BiH: Razgovor o antifašizmu je u emisiji bio samo povod da se s Bogićevićem porazgovara o trenutnom političkom stanju u državi, za koje on tvrdi da je proizvod upravo građana koji uvijek iznova biraju one koji ih godinama “varaju”. Jedna opaska koja će zasigurno izazvati reakcije nacionalno-populističkih, bošnjačkih, režimskih medija jeste ta da je, prema Bogićeviću, “za uspjeh i za raspad jedne države uvijek najodgovornija najbrojnija nacija”. Pojasnio je da su u slučaju raspada Jugoslavije to Srbi, a u trenutnoj BiH Bošnjaci. Bogićević je odmah nakon ove izjave bio svjestan da će ona zasigurno izazvati lavinu komentara, pa je pojasnio da odgovornost nose bošnjački političari. Međutim, odmah se nadovezao da su Bošnjaci ti koji biraju te svoje političare i da građani te odgovornosti moraju biti svjesni. Ovakvim stavom Bogićević pokazuje da nije populista; da nije političar koji će ići niz dlaku građanima i dizati ih kao trenutni lideri na pijedestal nacionalnog identiteta. A, upravo to uzdizanje svog naroda iznad drugih po nekim imaginarnim vrijednostima jeste jedna od glavnih odlika fašista. Otpor toj ideji dokaz je antifašističkog stava Bogića Bogićevića, od kojeg, upravo zbog toga, sigurno nećemo čuti gafove kao što ih čujemo od Skake i Novalića.

RTRS: Telering – 9. maj 2018.

ANTIFAŠISTA NA RIJEČIMA: Jednom drugačijem stavu prema antifašizmu mogli smo svjedočiti u Teleringu od prošle sedmice. Dok se bošnjački lideri stidljivo deklariraju kao antifašisti, plašeći se da bi ih moglo koštati glasova nacionalnog biračkog tijela, u RS-u se 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom, obilježava kao neradni dan. Međutim, smatrati da su lideri RS-a time bliže ideji antifašizma bilo bi politički naivno. Gost emisije Arie Livne je kao preživjeli holokausta u poziciji govoriti o užasima fašizma i onih režima koji ga gaje. Ipak, uz dužno poštovanje prema njegovom životnom iskustvu i žrtvama, čini se da ne uspijeva prodrijeti u suštinu fašizma i njegove geneze. Fašizmu je potrebno plodno tlo, a nacionalne politike kako u Federaciji BiH, tako i u RS-u upravo to rade. Hvalospjevi Livnea upućeni predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku su pokazatelji da ili ne želi ili ne uspijeva gledati izvan okvira pukog nominalnog prisvajanja antifašizma kao odrednice nečije politike. Ponovo, riječi su jedno, a djela drugo. “Antifašista ili jesi ili nisi”, rekao je Livne u emisiji, udarajući sebi u prsa, naglašavajući da je ta ideja nešto što je “u duši”, a ne izvan nas. S obzirom na to, poražavajuće je što jedan takav gost s takvim životnim putem koji je iza njega, nije ništa do megafona Dodikove nacionalističke retorike koja je pod krinkom antifašizma.

ŽIVIO DRUG  STALJIN! Najbizarniji trenutak u toku Livneovog gostovanja nije, međutim, ta pohvala Dodika kao čovjeka, osobe i političara. Govoreći o pobjedi nad fašizmom, Livne je najveću zaslugu pripisao Staljinu,  pohvalivši ga kao velikog antifašistu koji je tu pobjedu osigurao “teškom diktaturom”. Voditelj Mato Đaković je reagirao na ovo i prekinuo gosta, ukazujući na spor između Josipa Broza i Staljina oko Jugoslavije. Đaković, međutim, nije ukazao na “problem” masovnih ubistava (što neki stručnjaci kategoriziraju čak i kao genocid) koja su se dogodila u vrijeme staljinizma, iako bi to bila obaveza voditelja jedne ovakve emisije prema gledaocima. Nažalost, ovo dokazuje da je antihistorijski sentiment u ovom entitetu jednako rasprostranjen kao i u Federaciji BiH. To što je ovdje antifašizam u svrsi prerušavanja nacionalističke politike, ne mijenja činjenicu da se borba protiv fašizma smatra tek modnim dodatkom.

PRESJEK

N1 i emisija Pressing su sa svojim gostom Bogićem Bogićevićem načeli temu fašizma i uspješno je preveli u domenu trenutnih nacionalističkih političkih pojava u BiH. Bogićević je svojim riječima u emisiji dokazao da nije sklon populizmu, i da je spreman “okriviti“ narod koji glasa za političare za stanje u državi, a ne neke imaginarne neprijatelje u vidu drugih naroda i nacija. RTRS i Telering su o antifašizmu govorili kao o temeljnoj vrijednosti koja se u RS-u čak obilježava neradnim danom. Gost Arie Livne je pohvalio Milorada Dodika kao čovjeka i antifašistu, ali tu tvrdnju nije potkrijepio ijednom politikom, već se oslanjao samo na ono što Dodik govori, a ne i na ono što čini.