FAKE & SPIN: Mediji u borbi protiv Nataše Bekvalac

Foto: Stefan Stojanović/Mondo

Nakon što ju je suprug Luka Lazukić pretukao, poznata pjevačica postala je meta mnogih medija koji brane nasilnika i krivicu pokušavaju prebaciti na nju. Najdalje je u toj inverziji otišao novinar Milomir Marić

Prije nekoliko dana, jedna poznata i iskusna bh. novinarka, a pritom i aktivistkinja za prava žena, reče da žene žrtve nasilja ne dobijaju pozive na rođendane, slave, svadbe i slične proslave jer niko ne želi da ih gleda s modricama i sluša njihovu tužnu priču. Sa druge strane, nasilnici i dalje imaju svoj život, pa su nerijetko gosti na raznim proslavama.

Na ovo njeno zapažanje podsjeća i nedavno gostovanje Luke Lazukića u emisiji „Dobro jutro, Srbijo“, koja se emituje na televiziji Happy. Lazukić je prije dvije sedmice skrenuo na sebe pažnju javnosti cijele bivše Jugoslavije zbog optužbi da je pretukao suprugu Natašu Bekvalac.

Dok se online i štampani tabloidi utrkuju u praćenju ovog slučaja pa preturaju po prošlosti supružnika i salijeću po ulici njihove porodice i prijatelje, televizija Happy odlučila je da ih sve pretekne i omogući Lazukiću da kaže svoju verziju priče.

Voditeljski par s gomilom pitanja, većinom nerelevantnih i neprikladnih, činili su Irina Vukotić i Milomir Marić, dok je prekoputa njih sjedio Luka Lazukić, odajući utisak savršeno mirnog i staloženog čovjeka koji vlada svakim pokretom i tonom glasa. Već na početku emisije Marić zamjenjuje hipoteze pa Lazukića pokušava predstaviti kao žrtvu pitanjem gdje živi pošto je „protjeran iz stana“. Time se gledaocima jasno sugeriše da je prema ovom čovjeku učinjena nepravda i da je izbačen na ulicu, da se snalazi kako zna i umije. On propušta da javnost podsjeti kako je Lazukiću zabranjeno prilaženje njegovoj supruzi zbog optužbi za nasilje u porodici.

Tužba protiv medija

Lazukić odmah na početku navodi da osuđuje nasilje u porodici i nasilje nad ženama, ali da isto tako osuđuje i lažno prijavljivanje muškaraca za nasilje.

„Što se tiče medijskog linča, Nataša je potrebna medijima. Ja sam već pokrenuo tužbu protiv medija“, naglašava on nekoliko puta tokom gostovanja.

Voditelji su propustili da ga upitaju koje tačno medije je tužio, po kom osnovu i šta namjerava postići time. Želeći da na brz i jednostavan način diskredituju bilo koji medij, javne i nejavne ličnosti često se hvale da podnose tužbe, čime završavaju priču o toj temi. Međutim, praksa je pokazala da se to nerijetko svodi samo na hvalisanje u javnosti, te etiketiranje medija kao nekoga ko zaslužuje tužbe zbog svog rada. Takođe, podnesena tužba ne znači da je neko kriv, tako da se ni izvještavanje medija ne smije zanemariti samo zato što ih je neko navodno tužio.

Tokom skoro 40 minuta, koliko je trajalo gostovanje, Marić je konstantno prekidao i svoju koleginicu i gosta, ne dozvoljavajući da fokus bude na bilo kome osim na njemu. Tako se on uporno nervirao zbog pisanja medija, iznova čitao napise u novinama, a zatim postavio krajnje neukusno pitanje.

„Jesi li je pretukao zbog Novaka Đokovića? Ko daje ovakve informacije“, pita on vidno iznerviran, aludirajući na pisanje medija o svađi supružnika zbog poznatog tenisera.

Pokušavajući da ga iznova predstavi kao žrtvu, Marić ga pita da li je Bekvalac svakog dana kontrolisala njegov telefon, poruke, novčanik ili džepove. Zatim slijedi jedno od pitanja koje je obilježilo ovo gostovanje: „Da li je ona prva tebe udarila nogom u glavu?“

Svojim pitanjima Marić konstantno pokušava da cijeloj priči pridoda što više drame, iako vjerovatno i sam zna da nijedno od tih pitanja nije utemeljeno na stvarnim događajima.

„Nastala je svađa, ona je počela da me napada. Dva puta sam je sklonio od sebe“, pokušao je objasniti Lazukić dok se borio za riječ s Marićem, govoreći da mu nije poznato da je Nataša ranije kontrolisala njegove džepove ili poruke, te da nije tačno da ga je udarila.

Marić protiv Nataše Bekvalac

Paradoksalno je da u ovom trenutku Lazukić, osumnjičen za nasilje u porodici, svoju ženu brani od napada novinara. Tek u ovom dijelu emisije probudila se i voditeljka Irina Vukotić, koju je zanimalo kako to izgleda „sklanjanje od sebe“. Za razliku od Marića, ona je sve vrijeme skoncentrisano slušala sagovornika i više puta ga vrlo direktno pitala „da li ste udarili suprugu?“.

Sagovornik je svaki put porekao krivicu i Natašu Bekvalac optužio za organizovanje medijske hajke, uplićući novac u cijelu priču.

„U brak sam ušao iz ljubavi, nije me zanimala prošlost. Pitali su me znam li ko je ona i šta je ona. Ovo je tema svih muškaraca i svih žena koji su lažno optuženi. Pitamo se zašto nam natalitet opada, sutra muškarci trebaju ući u brak s takvim ženama. Završava se medeni mjesec, nema dodatnog novca za histerije i hirove, tu nastaju problemi“, navodi on, predstavljajući sebe kao romantičara koji bezrezervno vjeruje u ljubav.

Uplitanje novca je Marića veoma zainteresovalo, pa izjavljuje da je Nataša Bekvalac svog supruga „očigledno precijenila i mislila da je neki tajkun“. Takođe ga zanima ko je platio njihovu svadbu, da li je ona već našla novog muškarca, te je optužuje da je sama kriva za to što joj se desilo.

„Ona ističe kako joj dobro ide, kako nastupa i kako za Novu godinu može da zaradi više nego ti za cijeli život. Je li ti tako govorila? Da li je sukob izazvan time što je supruga počela da ti se miješa u privatni život? Je l’ se ovo snima neki spot?“, ispituje Marić, uopšte ne čekajući odgovore.

On takođe komentariše da je Lazukić „uplašio sve muškarce u Beogradu“, jer više niko neće smjeti da se oženi pjevačicom.

„Riskantno je zaspati pored lepotice, ko zna pored kakve ćeš se probuditi ujutru. One su sklone raznim transformacijama. Jesi kopao po njenoj prošlosti“, ponovo Marić krivicu prebacuje na žrtvu i javnost želi podsjetiti da Nataša Bekvalac iza sebe ima dva braka i više burnih veza.

Iako Irina Vukotić insistira da se novac ostavi po strani, jer je tema emisije nasilje u porodici, nju niko ne čuje. Ona sve vrijeme pokušava emisiju usmjeriti ka tome da je sagovornik optužen za nasilje, te nekoliko puta ponavlja da se na pjevačicinom licu jasno vide modrice, ali njen kolega Marić svaki pokušaj obezvrijedi, pa čak za pomenute modrice sugeriše da se radi o „djelu šminkera i da je sve predstava“. U jednom trenutku Vukotićeva opominje Marića i Lazukića da su emisiju doveli na nivo tračeva, ali bez ikakvog rezultata.

Mediji jedva dočekali

„Ne mogu da verujem. Tako dobra i skromna domaćica, posvećena kući i porodici, samo kuva, pere, pegla, sprema kuću, nigde ne izlazi, ne fraka se, ne razgolićava se… Za neverovati!“

„Ako je neko pijan zaspao, a probuđen bukom i vriskom, ta osoba nema samokontrolu i onda je sasvim očekivano da se nešto ovako desilo. I čija je onda krivica?“

„Nečuveno je da niko ne odreaguje na povredu prava privatnosti za mobilni telefon. Ako je dečko spavao, kako je mogao to da učini? Možda je izmislila sve to zbog ljubomore!“

„Nije na vreme vodila računa sa kim ima posla. Ne cene se kvalitetni ljudi već moć!“

„Ova je žena magnet za idiote ili je i sama delimično takva pa bira slične sebi…“

„Ova žena donosi nesreću!“

„Opet je samo muško krivo.“

„Ona je meni odvratna.“

„Izdrži, Barbie, biće četvrti.“

„More! Nešto ga je ucvelila. Ne bi on inače. A pogledajte sad ovu plejadu žena za odbranu časti i imena.“

Slučaj nasilja u poznatoj porodici naišao je na zgražavanje javnosti, ali i objeručke prihvatanje medija, koji su uvidjeli priliku za podizanje tiraža i čitanosti. Savršena ilustracija je činjenica da je portal Blic.rs za samo dvije sedmice objavio više od 120 tekstova u vezi s ovim slučajem. Senzacionalistički i tendenciozni naslovi, kao i objavljivanje gradskih glasina proizveli su hiljade komentara čitalaca, koji su se podijelili na dvije strane – jednu koja brani Luku Lazukića, te drugu koja podržava Natašu Bekvalac.

Suština komentara koji su uz Lazukića referišu se na to da mu je supruga ugrozila privatnost čitajući poruke iz telefona. Većinom ih ostavljaju muškarci, koji pjevačicu nazivaju osobom lakog morala, te podsjećaju da joj je ovo treći brak, kao da je to dokaz bilo čega.

I dok javnost budno prati slučaj, ne možemo da se ne zapitamo šta sa ženama koje nisu javne ličnosti i koje torturu proživljavaju svakog dana? Budite uvjereni da njima mediji i okolina postavljaju slična pitanja kao i Marić, samo što njihovi slučajevi ne zauzimaju toliko medijskog prostora kao ovaj. One se, nažalost, vode kao puka statistika, a kamo sreće kada bismo ovoliko trošili tastature oko svakog slučaja nasilja, nebitno ko je žrtva i kog pola je nasilnik.