NEMA BESPLATNOG RUČKA, NI KOD ZUCKERBERGA

Foto: theintercept.com

Svojim privatnim podacima plaćamo usluge korištenja Facebooka? Šta sve znaju o nama, a da toga nismo ni svjesni?

Facebook je posljednjih mjeseci u centru pažnje zbog afere o (ne)zaštiti privatnosti informacija, a sve je kulminiralo kad je njegov vlasnik Mark Zuckerberg svjedočio pred Kongresom. Afera je počela kada je Cambridge Analytica otkrila informaciju da je Facebook na osnovu jedne aplikacije došao do privatnih podataka ne samo korisnika te aplikacije, nego i do podataka korisnika koji su bili njihovi prijatelji i kontakti.

Na saslušanju nije otkriveno ništa novo, samo je ponovljeno da Facebook itekako koristi privatne i javne podatke korisnika. Prema Zuckerbergovoj tvrdnji, korisnici su kreiranjem naloga pristali na takve uslove, a sve pod izgovorom kako se na taj način poboljšava korisničko iskustvo: preporuke prijatelja, ciljane reklame, preferencija sadržaja i slično. Sa druge strane, širom svijeta se javljaju otvoreni pozivi da se Facebook prestane koristiti jer je iznevjerio svoje korisnike.

Generalno posmatrajući, korisnici ove društvene mreže imaju mogućnost da pregledaju koje to sve podatke Facebook zna o njima, u čemu nema ničega spornog. Međutim, nijedan pojedinac ne voli pomisao na to da se njegovi privatni podaci koriste kako bi neka treća strana zarađivala novac, a to je upravo ono što Facebook radi. Ova društvena mreža je koristila podatke koje korisnici voljno daju kako bi naplaćivali oglašivačima reklame koje se segmentiraju prema tim informacijama koje dobiju od korisnika. Stvar koja se promijenila u odnosu na raniji period je upravo afera koju spominjemo na početku, a to je činjenica da su „procurili“ podaci korisnika koji nisu bili direktno uključeni u korištenje aplikacije koja je prouzrokovala problem.

Od trenutka kada je spomenuta afera postala poznata u Bosni i Hercegovini, pojavili su se tekstovi o tome kako je moguće pristupiti bazi podataka vlastitog profila, te tako steći uvid u sve ono što Facebook zna o nama. Neki od tih podataka su prilično bezopasni, ali većina je upitnog karaktera kada je u pitanju zaštita privatnosti. Na primjer, da li biste pristali da neko ima pristup vašem broju telefona (iako ste ga sakrili) ili da neko može iskoristiti vaše obrisane poruke iz Messengera?

Korisnici kao baze podataka

Kako korisnici mogu pristupiti svojim bazama podataka koje je Facebook kreirao o njima? Potrebno je otići na Podešavanja (Settings) i u opštim postavkama (General settings) izabrati opciju Preuzmi kopiju podataka (Download copy of data). Nakon što korisnik pristane da preuzme svoje podatke, Facebook obavijesti da će oni uskoro biti spremni. Nakon nekoliko minuta (ili više, zavisi od toga koliko ste „teški“ u njihovim brojkama), korisnik dobija obavijest da su podaci spremni za preuzimanje.

U bazi podataka se nalazi nekih 25 foldera koji sadrže informacije o korisniku. Ovdje ćemo skrenuti pažnju na najvažnije, s napomenom da algoritam Facebooka ipak nije svemoćan i sadrži mnoge greške. I pored toga, sam uvid u količinu podataka koje korisnik (ne)svjesno predaje jednoj kompaniji je zastrašujući. Na primjer, ako je korisnik član ove mreže nekih 10 godina, s prosječnom aktivnošću, baza podataka može imati i do dva gigabajta podataka, što je jednako veličini jednog filma u visokoj rezoluciji. Autor ovog teksta je korisnik od 2011. godine sa 250 megabajta podataka, što će nam poslužiti kao primjer za ilustraciju.

Postoji li informacija koju Facebook ne zna?

Prva informacija koju Facebook zna, i to unazad dvije godine, jesu lokacije i IP adrese sa kojih smo se ulogovali. Volimo misliti kako smo „anonimni“ na internetu, ali ovaj podatak je dokaz da Facebook itekako zna lokacije na kojima se nalazimo. Te podatke možete pronaći u folderu „Security and login information“, gdje postoji nekoliko manjih baza o IP adresama, autorizovanim logovanjima i slično. Ako to nije dovoljno, u folderu „About you“ se nalazi kompletan imenik kontakata iz Messengera, dok se u folderu „Messages“ nalazi arhiva vaših poruka. Tu nisu samo tekuće poruke od istog dana, nego i poruke koje smo izbrisali zbog praktičnih ili nekih drugih razloga. Dakle, Facebook koristi privatne poruke, bez obzira na to da li mi kao korisnici želimo to ili ne.

U Facebooku često napominju kako smatraju da je njihov algoritam za segmentaciju reklama njihov najvažniji dio. Uvidom u folder „Ads“ shvatio sam da taj algoritam ima probleme, jer se u mojim navodnim interesovanjima nalazi mnogo nelogičnosti. Pored stvari za koje znam da jesam ciljna grupa, postoji čitava lista kategorija za koje znam da nisam najbolja adresa. Na primjer, na listi je „nacionalizam“, iako lično nikada nisam izrazio interesovanje za takvo nešto. Na istom mjestu se mogu pronaći brendovi s kojima smo najviše komunicirali, tako da nema potrebe čuditi se kada dobijamo reklame o onome što lično preferiramo.

Treća stvar koja me zabrinula su informacije u folderu „Payment history“, gdje se nalaze svi podaci o platnom prometu na ovoj društvenoj mreži. Na osnovu ovih podataka Facebook s priličnom preciznošću može da nas „svrsta“ u određenu grupu prema zaradi i djelatnosti kojom se bavimo. Na primjer, iako nisam mnogo koristio plaćene reklame, nakon svake transakcije sam postao svjestan reklama za proizvode koji pripadaju grupi onih ili sličnih onima koje sam reklamirao.

Naravno, obavezno treba napomenuti da Facebook ima kompletnu arhivu mojih objava, fotografija, komentara, događaja na kojima sam učestvovao, stranica koje pratim, lokacija koje sam posjetio i tako dalje. Ukoliko dodatno istražimo, pod stranicom „Index“ se nalazi baza podataka o profilu, koji me je lično najviše iznenadio, iako sam otkrio neke greške.

Privatnost na Facebooku ne postoji?

Kada kreiramo naloge na društvenoj mreži, zbog registracijskih i sigurnosnih razloga nam Facebook traži da unesemo broj telefona, ali možemo odmah da ga sakrijemo i da bude dostupan samo nama. U ličnim informacijama koje sam otvorio jasno stoji moj broj telefona, iako sam nekoliko puta provjerio da je na profilu zaključan. Isto je i s datumom rođenja. Kada postanemo svjesni ovog dokumenta, jasno je da je privatnost na Facebooku ograničena i da ne postoji način da realno nešto sačuvamo od potencijalnih zloupotreba.

Ovaj odjeljak u bazi podataka je posebno zbunjujući, jer se pored ovih preciznih podataka do kraja iznose podaci koji, makar u mom slučaju, nisu ni približno tačni. Na primjer, kao omiljeni restoran je imenovan „Balkis“, u kojem nikada nisam bio, iako sam u prethodnom periodu pretraživao taj pojam. Složićemo se da pretraga nekog restorana nije isto što i omiljeni. Isto tako, u bazi se navodi da mi je omiljeni brend odjeće jedan od brendova koji zaista pratim, ali ni na koji način nisam ostvario posebnu interakciju na toj stranici. Grupe i stranice koje pratim su navedene potpuno nasumično, jer većinu njih nikada nisam pratio niti vidio na mreži.

Kakve su posljedice?

Mnogi će reći kako većina kompanija s kojima stupamo u kontakt prikuplja naše podatke i kako u tome nema ništa sporno. To, naravno, nije dovoljno dobar argument, jer rijetko ko bježi od činjenice da to postoji na Facebooku. Problem bi se pojavio kada bi, recimo, banka koja posjeduje naše podatke – prodavala te iste podatke i na osnovu toga stekla veliku dobit. U tom slučaju bismo imali sličnost sa situacijom koju smo prethodno opisali. Da li je rješenje u gašenju naloga, pogotovo ukoliko niste poslovni korisnik (u ovom tekstu nismo govorili o tome, ali Facebook je značajno promijenio uslove za reklamiranje)?

Na ovo pitanje nemamo jednostavan odgovor. Ukoliko nismo znali ranije, sada vidimo da Facebook čuva neke informacija o nama bez našeg pristanka (telefon, datumi, poruke) i to se ne može promijeniti u trenutnim uslovima korištenja. Sa te tačke gledišta, gašenje naloga se postavlja kao logičan izbor. Ipak, sa druge strane, moguće je dijeljenje privatnih podataka svesti na minimum, jer moramo priznati da korisnici često saučestvuju u onome što kritikuju. Na primjer, odavanje lokacije i događaja daju Facebooku mogućnost da kreira model našeg kretanja tokom cijele godine, a da nam to nisu ni tražili.

Dakle, potrebno je postati svjestan ovih podataka koje ova društvena mreža zna o nama te pokušati učiniti maksimalno u onome gdje se korisnici pitaju. Ukoliko smo saučesnici u kreiranju besplatne baze podataka za Facebook, nemamo potpuno pravo da se žalimo. Potrebno je znati sljedeće: iako je korištenje društvene mreže besplatno, Facebook zarađuje na nama – htjeli mi to ili ne.