POLITIČKE EMISIJE NA PROLJETNOM RASPUSTU

Foto: faktor.ba

Da su i novinari samo ljudi od krvi i mesa dokazuju prošlosedmične političke emisije, čiji su se autori  većim dijelom odlučili udaljiti od “teških” tema. Da li je u pitanju predizborna iscrpljenost ili mir prije oluje, saznat ćemo u sedmicama koje dolaze

RTRS: Post faktum – 6. april 2018.

KOLIKO JE VLAST HUMANA? Odmicanjem od “teških” tema, emisija Post faktum je odlučila prošlosedmično izdanje posvetiti humanitarnom radu pojedinaca, organizacija i institucija u RS-u. Nažalost, pričati o bolesnoj djeci i nemogućnosti roditelja da ih adekvatno liječe smatra se “laganom” temom. U razgovoru s Vitom Malešević, vršiteljicom dužnosti predsjednika Upravnog odbora Fonda solidarnost, voditelj Branimir Đuričić saznao je dosta statističkih podataka vezanih za rad Fonda i podršku koju (ne) dobija od javnosti, te je imao priliku postaviti nekoliko generičkih pitanja tipa: “Koliko smo danas humani u RS-u?”. Treba, naravno, pohvaliti emisiju što je ustupila medijski prostor ovako važnoj temi, ali se ne možemo oteti dojmu da se isti mogao iskoristiti ujedno i za apeliranje vlastima da se savjesnije odnose prema građanima. Doduše, to bi bila svojevrsna kritika pozicije, što na RTRS-u ionako nismo navikli čuti.

RTRS: Pečat – 12. april 2018.

RTRS KAO PROSTOR KONTRADIKCIJA: Sastanak Čovića, Dodika i Vučića na Međunarodnom sajmu privrede u Mostaru okarakteriziran je u emisiji Pečat, prema onome što smo mogli vidjeti, kao sastanak istinskih dušebrižnika države Bosne i Hercegovine, dok je odsustvo Bakira Izetbegovića protumačeno kao znak da Bošnjaci nisu spremni na suradnju kako s ostalim narodima u BiH, tako ni s regijom. U fonu zastoja u suradnji, prokomentiran je i Izborni zakon u BiH. Uprkos tome što su, kako se i navelo u samom prilogu, evropski i američki zvaničnici po pitanju promjena Izbornog zakona “najkonstruktivnijim i najsadržajnijim ocijenili sastanak zvaničnika četiri bošnjačke partije”, po uobičajenoj matrici RTRS-a, međunarodna zajednica se smatra neprijateljem, a njeno mišljenje nevalidnim. S druge strane, ukoliko iz te iste međunarodne zajednice prodre glas koji se slaže sa stavovima režima u RS-u, on najednom postaje relevantan, pa čak i glas razuma. Tako je slučaj s izjavom premijera Bugarske Bojka Borisova na spomenutom sastanku u Mostaru, koji je kao premijer države koja predsjedava Evropskom unijom rekao da će “neprihvaćanje Izbornog zakona ili promjena trajno blokirati Bosnu i Hercegovinu”. U prilogu se videoklip ove njegove izjave iskoristio kao poenta kritiziranja predstavnika bošnjačkih stranaka. Postavlja se pitanje, koga slušati: RTRS ili RTRS?

FAŠIZAM NI KAO DIGRESIJA: Iako su ne tako suptilan slogan ovogodišnjeg sajma “Jesmo li spremni?” i datum održavanja naslonjen na 10. april, dan osnivanja NDH, ukazivali na teško svarivu koincidenciju, novinarka Branka Kusmuk u svom prilogu nije smatrala shodnim spomenuti išta od toga, pa čak ni kao digresiju. Važnije je bilo utvrditi jedinstvo predstavnika Srba i Hrvata, i alijenaciju predstavnika Bošnjaka, a otvarati rane NDH tome bi samo odmoglo. To će se čuvati za neku drugu priliku, kada bude potrebno ubrizgavanje nacionalnog ponosa. Ima još vremena do izbora. Zasad će se fašizam trpjeti.

FACE TV: Centralni dnevnik – 7. april 2018.

DONACIJA NA ČEKANJU: U Centralnom dnevniku se također pokušalo odmaknuti od “teških” tema. Otvaranje Trebevićke žičare jedan je od onih događaja koji kod građana BiH, uprkos pozitivnoj simbolici, ostavlja gorak okus u ustima. Fenomen teško objašnjiv strancima kao što su donatori žičare bračni par Edmond Offermann i Maja-Amra Serdarević. Ipak, u Centralnom dnevniku, Senad Hadžifejzović se dotakao upravo toga, pokušavajući američkom biznismenu nizozemskih korijena predočiti razlog zašto je njegova donacija od 7,5 miliona maraka za obnovu žičare toliko dugo bila na čekanju. “To se kod nas zove čopanje”, objasnio je Hadžifejzović nakon što je Offermann naveo kako se zbog politike realizacija projekta nepotrebno odužila i da je otprilike tridesetak hiljada eura “otišlo u pogrešne ruke”. Iako je povod za razgovor s gospodinom Offermannom u Centralnom dnevniku bio upoznavanje čovjeka “iza donacije” i motivacije za istu, Hadžifejzović je u nekoliko navrata insistirao da njegov gost protumači nas i naše društveno stanje. Offerman je na to odgovorio da ne misli kako smo kao narod išta drugačiji od bilo koga drugog u svijetu, nego da smo kao građani “stavljeni u nezavidnu poziciju” od strane naših političara. Razgovor bi, vjerovatno, bio mnogo zanimljiviji da smo u emisiji saznali nešto više o samom Offermannu i njegovim prošlim i trenutačnim investicijama u drugim gradovima Evrope.

KO JE EDMOND OFFERMANN? Offermann je karijeru započeo kao nuklearni fizičar, ali je ulogu naučnika zamijenio ulogom menadžera hedge fonda Renaissance Technologies LLC, gdje je ubrzo zaradio prve milione. Prije nego što je ostavio trag u Sarajevu, u švicarskom gradiću Saas-Fee je 2010. godine preko noći postao poznata ličnost tako što je investirao oko 16,5 miliona dolara u tamošnju žičaru. Time je postao vlasnik 39% dionica tog lokalnog poduzeća, ali je do današnjeg dana postao i vlasnik nekoliko hotela u ovom mjestu. Lokalno stanovništvo nije oduševljeno njegovim investiranjem, iako se istim znatno osavremenila žičara, ali i povećao priliv turista. Glavni razlog tome je svojevrstan lokalpatriotizam i želja da što više stanovnika Saas-Feea budu dioničari. Ovih dana se u tom gradiću vode rasprave o tome da li će se dopustiti Offermannu da investira dodatna sredstva od 12 miliona franaka kako bi sebi osigurao većinski udio u žičari.

O svemu ovome se u Centralnom dnevniku nije razgovaralo. Poklonu se, valjda, ne gleda u zube, iako bi bilo interesantno povući paralelu između našeg i švicarskog “otpora” stranim investitorima. Naravno, za razliku od slučaja u gradiću Saas-Fee, koji je Offermannov poslovni poduhvat, Trebevićka žičara je poklon gradu Sarajevu. Od Švicaraca je, dakle, očekivano da pruže otpor radi zaštite lokalnog poslovnog interesa, a u BiH su taj otpor pružali političari radi ličnog. Da je Hadžifejzović naveo ove podatke, razgovor s biznismenom bi mogao, analitički gledano, biti znatno plodniji od onoga što nam je servirano.

FTV: Pošteno – 9. april 2018.

DVA DRAGANA MEKTIĆA: Ličnost Dragana Mektića, ministra sigurnosti BiH, u javnom mnijenju se percipira dvojako. Dok ga jedni vide kao patriotu koji radi za interese BiH, drugi ga optužuju da igra političku igru usmjerenu protiv sopstvenog naroda. Ta linija podvojenosti je, sudeći po načinu na koji ga različiti mediji predstavljaju, izjednačena s linijom koja predstavlja granicu između entiteta. U emisiji Pošteno, Mektić je ostao konzistentan u ukazivanju na društvene i sigurnosne probleme zemlje, ali je, uprkos tome, percepcija njega od strane gledateljstva Federalne televizije sasvim suprotna od one u RS-u. To pokazuje i anketa FTV-a u kojoj je 90% gledalaca njegov rad kao ministra sigurnosti ocijenilo pozitivnim. Usporedimo li ovaj podatak s načinom na koji RTRS predstavlja Mektića kao “izdajnika” Republike Srpske, dobit ćemo jasnu sliku o nivou polarizacije javnih servisa u BiH.

MEKTIĆ U BORBI S VJETRENJAČAMA: Slušajući Mektićevo kritiziranje vlasti, nije teško shvatiti zašto uživa popularnost među građanima BiH. S njegovim donkihotovskim likom stanovništvo se lako uspijeva identificirati. Ipak, još je rano reći sa sigurnošću da li se radi o političaru koji vjeruje u sadržaj svojih izjava i koji je spreman stati iza istih kad dođe ključni trenutak, ili samo o liku koji surfa na valovima populizma. Voditeljica emisije Pošteno Duška Jurišić ga nije poštedjela teških pitanja kako bi upravo to dokučila, međutim, bez mnogo uspjeha. Pitanja su eskivirana, a odgovori su bili površni. Treba, naravno, napomenuti da Mektić kao ministar sigurnosti nije u poziciji o svemu otvoreno govoriti, pogotovu ne o onim sigurnosnim prijetnjama koje ministarstvo trenutno ispituje. Vrijeme će pokazati

PRESJEK

Političke emisije RTRS-a i FTV-a su se držale tema u vezi s predizbornim kampanjama, koje su u punom jeku. Naravno, način na koji su izvještavali više govori o medijima nego o samim temama. RTRS je vješto iskoristio medijski vakuum i nametnuo svoj narativ o sastanku regionalnih lidera u Mostaru, dok je FTV pokušala definirati Dragana Mektića i njegove političke ambicije.