KONTROLA RATA I KONTROLA MEDIJA

Foto: FENA

Rat nije odluka jedne osobe u danom trenutku, nego kulminacija mnoštva društvenih napetosti, koje je teško kontrolirati. Nabavka automatskih pušaka itekako doprinosi tim napetostima

 

BHRT: Politički magazin – 7. mart 2018.

SIMBOLIKA PRVOG MARTA: U Političkom magazinu BHRT-a Melika Mahmutbegović, potpredsjednica Federacije BiH, komentira proteste boraca Armije RBiH i HVO-a u Sarajevu, Tuzli i Zenici. Mahmutbegović navodi kako su zahtjevi boraca razumni, ali se ne slaže s načinom protestiranja. Potom pojašnjava da “vrijeme i mjesto protestiranja nije prihvatljivo”, misleći na Dan nezavisnosti, jer se “blokira država upravo u onim dijelovima i u onim centrima gdje se taj dan slavi”. Šta god mislili o protestima boraca, ovakav stav gospođe Mahmutbegović o prikladnosti mjesta i vremena protestiranja nije teško protumačiti kao svojevrstan poziv na društvenu učmalost i održavanje statusa quo.

Protest je javni prigovor nečijem djelovanju ili politikama. Kao takvom, protestu kao pojavi je inherentno da dosegne što veći broj ljudi. Teško da bi zahtjevi boraca imali odjeka kakav su imali u protekloj sedmici da su održani, recimo, u Bijeljini drugog januara. Odabir Dana nezavisnosti kao vremena, i gradova u kojima se on obilježava kao mjesta, nosi simboliku koja treba da služi amplifikaciji poruke protesta. Prvi maj i Osmi mart su u BiH odavno svedeni na roštiljanje, odnosno kupovanje karanfila, izgubivši velikim dijelom, barem kod nas, izvornu simboliku borbe za radnička, odnosno ženska prava. Mahmutbegović svojim izjavama, kako se čini, na sličan način pokušava Dan nezavisnosti lišiti ikakve simbolike i svesti ga na puku proslavu.

 

BNTV: Crno na bijelo – 4. mart 2018.

KO ZAVRŠI, NEKA PREDA I MOŽE IĆI: Crno na bijelo BN televizije donosi priču o predaji odgovora BiH na Upitnik Evropske unije, iako politička analitičarka u emisiji, Tanja Topić iz Banjaluke, smatra da tu i nema “priče”, tj. kako je predaja tih odgovora na upitnik tek “tehnički proces”, a nikako historijski, kako ga neki žele predstaviti. Takvim viđenjem stvari slaže se i druga analitičarka, iz Sarajeva, Vildana Selimbegović, naglasivši da nije euroskeptik, ali da nije ni optimista glede usvajanja procesa koji su potrebni BiH u njenom evropskom putu. Topić čak ide korak dalje i tvrdi da rad koji se tiče evropskog puta BiH “ovdašnji politički akteri nisu u stanju da urade”, jer se, kako navodi, u BiH politika zasniva na “politici konflikta, a ne konsenzusa”. Odabirom komentatorica Topić i Selimbegović, Crno na bijelo u ovom prilogu uspijeva sintetizirati poglede iz Sarajeva i Banjaluke u jedan konstruktivni dijalog i time odgovoriti čestim nastojanjima pojedinih drugih medija da se ili Federacija ili RS predstave kao sredine monolitne u političkim stavovima.

EVROPSKI DODIK: Za razliku od RTRS-a, koja je  prisustvo Milorada Dodika na svečanosti predaje odgovora na Upitnik Evropske unije u Sarajevu pokušala predstaviti kao čin štićenja interesa Republike Srpske, BNTV se fokusirala na moguće alternativne motivacije njegove posjete. Svakome ko je od Dodikove objave kandidature za člana Predsjedništva BiH pratio njegove medijske izjave, jasno je da gaji odbojnost prema glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Ovaj njegov stav možda se i ponajbolje očituje u nedavnoj izjavi kako bi sjednicama Predsjedništva BiH, ukoliko bude izabran na predstojećim izborima, prisustvovao samo putem video-veze. Odakle onda Dodikova želja da prisustvuje ne samo ceremoniji predaje odgovora već i prijemu u Predsjedništvu BiH? Pitanje koje je u svom prilogu novinarka Slađana Jašarević opravdano postavila sugovornicima Selimbegović i Topić. Obje su se složile da Dodikova motivacija za ovu posjetu leži u predstavljanju sebe kao nekoga ko je okrenut evropskom putu BiH. Selimbegović je naglasila kako se ovom posjetom potvrđuju informacije da “njegovi emisari već sada pokušavaju da tvrde pazar u stranim ambasadama u Sarajevu”, dok je Topić rekla kako se ona može protumačiti kao pokušaj “da sebe predstavi kao Evropejca”. Prilog završava lucidnom opaskom da evropske integracije nisu privlačna tema za biračko tijelo, što, moramo priznati, najvjerovatnije jeste tako.

 

RTRS: Telering – 7. mart 2018.

IGROKAZ SIGURNOSTI: Ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragan Lukač gostovao je u emisiji Telering kod Mate Đakovića i odgovarao na nedavne glasine o tzv. “listi za odstrel”. Navodno se na toj listi nalaze imena osoba iz opozicije RS-a koje predstavljaju prijetnju trenutnoj vlasti. Vijest o listi u javnosti promovirao je Predrag Ćeranić, savjetnik MUP-a RS, koji optužuje Aleksandru Pandurević, šeficu Kluba poslanika SDS-a u Predstavničkom domu BiH, za plasiranje te sintagme “na konferenciji za medije SZP”. O kojoj se konferenciji radi i kada je to Pandurević navodno rekla, Ćeranić ne navodi.

Usprkos tome, Lukač u emisiji uzima tvrdnju svog savjetnika zdravo za gotovo i odbacuje tezu o postojanju liste kao “političku priču” koju je plasirala opozicija. Naglašava, međutim, da će na sve eventualne prijetnje te vrste MUP imati odgovor. Đaković ga upozorava kako u RS-u postoje mnogi problemi za koje je MUP RS-a tvrdio da će “ići do kraja”, ali za koje do današnjeg dana nema rješenja. Tako navodi aferu “Dva papka”, Bobar banku i IRB banku kao neke od primjera koji nisu razriješeni, na šta Lukač samouvjereno odgovara objašnjenjem kako je sve što se moglo istražiti u tim slučajevima istraženo, te kako je na sudovima i tužilaštvu da pokrenu tužbe ukoliko oni smatraju da imaju za to osnovu. Iako Đaković u svom intervjuu s Lukačem djeluje agresivno, detaljnijom analizom pitanja koje je postavljao ne možemo se oteti dojmu da ona nemaju skoro nikakvu supstancu i da se svako od njih može zadovoljiti birokratskim odgovorom, koje Lukač bez problema i pruža.

SKRIVENA KAMERA: U istom tonu se nastavlja i razgovor o nabavci nadzornih kamera u RS-u. Đaković djeluje oštro, međutim, pitanja koja postavlja Lukaču služe više kao scenografija za njegove odgovore. Tako Đaković, kada ima priliku da upita zašto je na tenderu za nabavku kamera prošla firma koja je osnovana samo dva mjeseca prije raspisivanja tendera, postavlja pitanje o tome zašto ljudi u RS-u “imaju toliku fobiju od praćenja”. Umjesto da pita zašto Lukač želi “vrlo brzo ići u potpisivanje ugovora” usprkos opravdanim primjedbama na proces tendera, Đaković smatra da je važnije pitati o tehničkom procesu zaštite kopiranja podataka. Lukač, naravno, bez poteškoća odgovara na sva tehnička i pseudopsihološka pitanja i time upotpunjuje šaradu.

GOSPODAR RATA: Priča o naoružavanju MUP-a Republike Srpske ostavljena je za sami kraj emisije. Ministar Lukač odbacio je optužbe da je nabavka dugih cijevi MUP-a RS-a priprema za rat. Nadovezao se zatim emotivnom ispovijesti kako je sām prošao strahote rata kao mladić i da neće “učestvovati u tome da se pokrene bilo kakav rat na bilo koji način”, jer ne želi tako nešto prirediti ni svojoj, ni bilo čijoj djeci. Samo bi izuzetno cinična osoba mogla čuti ove riječi ministra Lukača i odlučiti ne povjerovati u njih. Međutim, upravo to čitavoj njegovoj ispovijesti daje jednu zastrašujuću komponentu naivnosti. Ukoliko vjerujemo Lukaču da ne želi izazvati rat na ovim prostorima, ne preostaje nam ništa drugo nego da zaključimo kako ministar Lukač nije svjestan implikacija koje sporna nabavka oružja nosi sa sobom. On kao da nije svjestan da izbijanje rata nije odluka jedne osobe u jednom danom trenutku, nego kulminacija mnoštva društvenih napetosti, koje je teško kontrolirati. Nabavka 2.500 automatskih pušaka itekako doprinosi tim društvenim napetostima. A to što ministar Lukač misli da on ili bilo ko drugi ko zvecka oružjem može svojom voljom odlučiti da li će biti rata ili ne, veoma je naivno za nekoga na takvoj funkciji.

N1: Pressing – 7. mart 2018.

PREDSJEDNIK, UREDNIK: Bakir Izetbegović, član Predsjedništva BiH, izbjegavao je značajan broj pitanja u emisiji Pressing pod izgovorom da su “gluposti” i bazirani na “dezinformacijama”. Voditelj Amir Zukić tako nije dobio odgovore niti na komentare o navodima Avaza o Izetbegovićevoj umiješanosti u politička ubistva, o Šestoaprilskoj nagradi i aferi oko nje, niti o optužbi Fahrudina Radončića da je SDA pokušala izvršiti atentat na njega. Izetbegović je okarakterizirao ova pitanja kao “budalaštinje” i kazao kako nije u redu u emisiji kao što je Pressing postavljati članu Predsjedništva takva pitanja. Istini za volju, jedno pitanje Amira Zukića koje je Izetbegović odmah demantirao kao dezinformaciju uistinu to i jeste bilo. Radi se o pitanju “moratorija na izjave o prošlosti” koje je navodno usvojeno na trilateralnom sastanku u Mostaru. Srna, novinska agencija Republike Srpske, prenijela je vijest da je “dogovorena zajednička izjava članova Predsjedništva BiH i predsjednika Srbije i Hrvatske” o tom pitanju, iako se to nije dogodilo.

Usprkos tome, obezvređivanje medija i novinara od strane političkih aktera se i u ovom slučaju potvrđuje kao modus operandi domaćih funkcionera. Demokratska osviještenost, ili bolje reći, nedovoljni nivo iste, ne dopušta političkim akterima u BiH da shvate kako svrha medija i novinara nije promovirati njih i njihove politike, već držati ih odgovornim za iste.

O RASPADU SDA: O nedavnim istupanjima članova iz SDA, Izetbegović je govorio kako su to planirana čišćenja stranke u kojima se rješavaju onih koji se ne vode njenim principima, aludirajući na to kako odlazak članova i funkcionera zapravo nije njihova odluka, nego odluka rukovodstva stranke. Na pitanje zašto Sud časti SDA nije uklonio sve aktiviste protiv kojih je potvrđena optužnica, a jeste one koji su ukazali na navodne kriminalne radnje stranke, Izetbegović je odgovorio kako Sud časti nikoga nije uklonio i da su svi koji su otišli to dobrovoljno učinili. Da li je nedavno masovno istupanje članova iz SDA dobrovoljno ili namjensko čišćenje, ostaje, usljed neusuglašenosti ovih dviju izjava, nerazriješeno.

JE LI VAS STID? Voditelj Amir Zukić se pred kraj emisije, uz kratko oklijevanje, usudio ipak postaviti jedno vrlo interesantno pitanje o masovnom odlasku mladih iz BiH. Izetbegovića je pitao da li ga je stid što toliki mladi svijet odlazi iz države, na šta je član Predsjedništva BiH odgovorio da ga nije stid jer je “SDA jedina snaga koja se tome realno suprotstavlja”. Zatim je objasnio kako odlazak mladih nije, u suštini, vezan za loše uslove života u državi, koliko za “potrebu Evrope za mladim radnim snagama”. Treba naglasiti da je prvi dio ovog Zukićevog pitanja glasio: “Znate li vi šta se dešava u narodu?”, na šta je Izetbegović kratko odgovorio: “Mislim da znam.” Međutim, sudeći po odgovoru na pitanje o nezadovoljstvu mladih i razlozima njihovog masovnog napuštanja BiH, lako je pomisliti: “Mislim da ne zna.”

PRESJEK

Emisija Crno na bijelo BN televizije ogolila je političku farsu oko svečanosti predavanja odgovora BiH na Upitnik Evropske unije lucidnom analizom i pomno odabranim komentatorima. Telering na RTRS-u je priredio igrokaz napetosti i patosa, dok je Pressing pokušao ispuniti novinarsku obavezu usprkos nekooperativnom gostu iz Predsjedništva BiH. Politički magazin je pripremio mlaki pokušaj analize protesta boraca, što je rezultiralo jednostranom perspektivom gošće Melike Mahmutbegović, koja je vrijeme i mjesto protesta ocijenila kao neprimjereno.