EU I ZAPADNI BALKAN – U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM VREMENOM

U datom ambijentu, BiH sa odavno besposlenim Visokim predstavnikom skupa sa njegovim i našim glavnim supervizorima (EU i SAD), napokon je suočena sa imperativom promjene ‘kriminogenog’ Izbornog zakona

Svojevremeno, na velikoj maturi u sarajevskoj Drugoj gimnaziji (gimnazija Ognjen Prica), nadobudno sam kandidirao, potom i odbranio ‘disertaciju’ na temu – Filozofija apsurda u svjetlu romana ‘Stranac’ Alberta Camusa, laureata Nobelove nagrade za književnost (1957). Oni koji su tada i danas znali čitati i pisati skontat će da je ovo poprilično nahranilo ego tada tinejdžera, šezdesetosmaša to be. Naravno, u istom paketu valjalo je pročitati cijeli Camusov opus, plus glavna štiva iz ostatka njegove bliže i dalje literarno-filozofske familije apsurdista, egzistencijalista i dr., pomenimo samo neke od njih: Søren Kierkegaard, Samuel Beckett, Franz Kafka, Friedrich Nietzsche, Fyodor Dostoyevsky, Eugène Ionesco, Jean-Paul Sartre…

Ispričavam se. Ko o čemu, potpisnik ovog teksta opet o knjževnosti i filozofiji kao utjehi vis a vis surove zbilje koju danas živimo i – ne znamo dokad. Da ne dužimo, evo poante – 28-godišnji Camus u svom čuvenom eseju Mit o Sizifu poručuje: „Iz apsurda se rađa moj revolt, moja sloboda i moja borba“!

Drugim riječima, nakon svega što nam se ovdje izdešavalo, šta ostaje onima koji niti izdaleka ne mogu podijeliti zajednički fake-news entuzijazam visokih i najviših predstavnika europske i domaće političke klase koji su proizveli:

(1) pompezna objava nove-stare EU Strategije za Zapadni Balkan;

(2) svečana primopredaja ‘harmoničnih’ skadar-na-bojani odgovora svekolikog Mehanizma EU Koordinacije BiH na Upitnik za kandidatski status.

AD – (1) EU Strategija je manje-više fotokopija tzv. Solunske Agende (iz 2003.) za Jugoistočnu Evropu. S tim što su Srbija i Crna Gora sada – umjesto nekad BiH i RH – na čelu regionalnog hoćeš-nećeš konvoja (viđene kao članice EU 2025.), a neoročena ‘regata’ ubuduće važi za ostale – Albaniju, Makedoniju, a naročito za regionalne fenjeraše BiH i Kosovo. U međuvremenu, jedina je Hrvatska završila euro-atlantski posao.

AD – (2) Odgovori na Upitnik nisu nikakva garancija, makar bili prihvaćeni što je (i) u slučaju BiH malo vjerovatno. Niti je to sam status zemlje-kandidata, što zorno pokazuju decenijama bajate kandidature Turske i Makedonije. Nedavna, ultra-skaradna isporuka Bruxellesu dvije kontraverzne verzije zadnjeg popisa stanovništva u BiH (iz 2013.!) osim što ovo potvrđuje, ne obećava ništa dobro. Nažalost.

Bivši ambasador Njemačke u Bosni i Hercegovini i na Kosovu Michael Schmunk, cijeni da je ‘princip regate’ u politici proširenja EU ozbiljno kontraproduktivan za stabilnost regiona. Pri tome, ističe da BiH i Kosovo „kao primarne žrtve srpske agresije u Trećem Balkanskom ratu, ne trebaju samo naše moralno razumijevanje nego i podršku”.

Njegov zemljak, bivši Visoki predstavnik u BiH Christian Schwarz-Schilling je još glasniji: „To (EU Strategija) je čisto politička stvar koja NEĆE uspjeti, jer se zasniva na lažnim pretpostavkama. Morate pretpostaviti šta to psihološki znači za sve te ljude. Bosance smo ostavili na cjedilu, nismo ih zaštitili, niti smo im dali oružje da se sami brane. Potom su dobili Dejton. Time su oni koji su bili napadnuti i oni koje su namjeravali osvojiti sada posljednji u redu za ulazak u EU.“

U arhipelagu domaćih komentara ovom prigodom, izdvojimo preciznu ocjenu Nedžme Mirašdžija Džananović, doc. dr. na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, u odličnom omnibus-osvrtu sarajevskog magazina Dani: „(…)Podnošenjem aplikacije i angažmanom na Upitniku, BiH je isporučila samo mali dio onoga što se trebalo i moglo raditi u ovom periodu. Izgubljeno vrijeme se multiplicira i postaje nenadoknadivo. Kad u međunarodnoj politici dođete do tačke u kojoj se pozivate da nešto jeste ili nije pošteno, to je argument potpunog luzera. Moram podsjetiti na činjenicu da je prije 15 godina, pred historijski Solunski samit na koji se i Strategija referira, BiH zajedno s Hrvatskom ulagala velike diplomatske napore da se EU paket-aranžman za Zapadni Balkan „raspakira“. Mi smo tada bili predvodnici i nije nam odgovaralo da čekamo rasplet u Državnoj zajednici Srbije i Crne Gore, kao ni epilog s Kosovom…“

Da se dalje ne lažemo, putni nalozi J.C. Junckeru, flamboajantnom predsjedniku Evropske komisije i njegovoj razdraganoj ekipi iz Bruxellesa zapravo su ‘potpisani u Moskvi’, u punom ozračju Drugog hladnog rata koji je otpočeo širenjem NATO ‘pod prozore Kremlja’ i poznatim gafovima EU Trojke usred indukovane narandžaste revolucije u Ukrajini. Isti je nastavljen ruskim anschlussom Krima, vrućim ratom u Istočnoj Ukrajini pa sirijskim Chernobilom, te najnovijom hibridnim ratovanjem velikih igrača za prevagu na notorno ranjivom Balkanu – prvo u Crnoj Gori, potom u Makedoniji, pa u BiH.

Mudraci kažu da u svakom zlu ima nešto dobro. U datom ambijentu, BiH sa odavno besposlenim Visokim predstavnikom skupa sa njegovim i našim glavnim supervizorima (EU i SAD), napokon je suočena sa imperativom promjene ‘kriminogenog’ Izbornog zakona, tog državnog neprijatelja Broj 1. Naime, prema istom već predugo je sve legalno i ništa nije legitimno u BiH – sve dok postoji JEDAN izborni krug – na svim vampirskim nivoima preskupog daytonskog paradžemata. I to sve dok dobri, totalno očerupani i bezbroj puta prevareni ali svejedno politički romantični Bošnjaci insistiraju na pravu izbora više od jednog člana Predsjedništva BiH (!?)

Ko do oktobra mjeseca u ovoj prevažnoj izbornoj godini ne poludi nije normalan: između ostalog, riječ je opet o izboru inače anahronog i karikaturalnog trijumvirata (uključivo tri vozna s’Audi parka sa pripadajućim dijelovima trotoara) u vrhu Hiljadugodišnje, Multietničke i Cjelovite Naše. Sve ‘dok se njeni neprijatelji ne umore’. Sutra, prekosutra, nekad – sasvim nebitno – sve dok su ‘državotvorne’ stranke na vlasti.

Tekst uz dozvolu autora prenosimo s portala prometej.ba