BHT1 I FTV: Kako ne izvještavati o političkim aferama?

Foto: faktor.ba

Svi pričaju o Mirsadu Kukiću, bio je epicentar najveće prošlosedmične afere, ali njegovu izjavu ne dočekasmo

 

BHT1: Prosječna sedmica

13. – 19. februar 2018.

BANJALUČKO GRIJANJE (NI)JE SARAJEVSKO VODOSNABDIJEVANJE: Štrajk upozorenja radnika banjalučke Toplane dobio je kratku crtu u Dnevniku 2 u utorak (Blažica Krišto). No, bio je to ne samo štrajk radnika uplašenih za svoja prava već i trenutak kada su pojedini među njima bez zadrške progovorili o skromnim kapacitetima nove banjalučke Toplane. Koja bi uskoro trebala u potpunosti preuzeti njihova postrojenja iako, govore radnici, nije u stanju grijati grad veličine Banjaluke. Moglo se tu čuti i o broju potrošača koji su se odrekli usluga gradskog grijanja, ali ne i u informativnom pregledu BHT1. Gradonačelnik Banjaluke je ranije isticao kako se uhvatio u koštac s Toplanom, koja je Banjalučanima ono što su Sarajlijama nevolje s vodosnabdijevanjem. I kada se čini da se otkriva šarada i PR balon prvog čovjeka grada, koji je mjesecima uvjeravao javnost da će Banjaluku grijati savremenim eko-postrojenjima, javna televizija znakovito ćuti. I to možda samo zato što Banjaluka nije Sarajevo.

CENTAR ZA OBUKU ILI POLIGON ZA RUSKI UTICAJ? Da li se Republika Srpska naoružava? Čemu sve te puške za policijske snage? Odzvanjalo je duž portala, novina i informativnih emisija, pa i u regionu i šire. Urednica Samira Krehić je u srijedu spomenula kako je tema zadobila širu pažnju, ali čini se da je propust napravljen u subotu u prilogu o posjeti entitetskog vrha novom centru za policijske obuke (urednica Svjetlana Topalić). Hrvatski Jutarnji list tad je već objavio članak u kojem se spekulira je li zalužanska bivša kasarna poligon za vježbanje ruskog uticaja, a sve te spekulacije su bile mlako i nedovoljno obrađene.

IZDVOJENO:

Obje televizije su u prilogu o smjeni Vlade TK spominjale više puta ime bivšeg funkcionera SDA, Mirsada Kukića, koji se navodi kao glavni akter tamošnjeg političkog sukoba. I pored toga, nismo mogli saznati Kukićev stav ili u čemu se krije tajna njegove političke moći.

OCJENA: 5

 

FTV: Ružičaste EU naočale

13. – 19. februar 2018.

TOLIKO SMO BRZI DA NE BI VALJALO DA SMO SPORIJI: Ako bi gledatelji sudili po informativnom programu javnih televizija, nastavlja se eurooptimizam, i to kako briselski, tako i domaći. Urednici u prvi plan ističu kako stižu poruke ohrabrenja (ponedjeljak, Amra Zaklan) ili da smo najavljenom predajom odgovora na Upitnik korak bliže članstvu (srijeda, Edina Šečerović). Opet je izostala šira slika eurointegracija, kao i osvrt na novu EU Strategiju u kojoj su odjekivale ocjene o korumpiranim i zarobljenim državama. U formatu Dnevnika 2, naš EU put je očito brz i izvjestan, bez zastajkivanja ili tapkanja u mjestu. Javnosti se uporno prećutkuju oštrije briselske ocjene.

BEZ SENZACIONALIZMA: Da li je na pomolu militarizacija policije Republike Srpske ili je priča o puškama bahata demonstracija moći? Da li je nabavka puški bila u skladu sa standardima? Urednica Edina Šečerović je odmjereno pristupila ovoj temi u srijedu, dajući razumne odgovore i gradeći priču s više strana, a FTV je tijekom cijele sedmice bio suzdržan i profesionalan u obradi vijesti koja je olako mogla eskalirati u dizanje političkih tenzija. Zveckanje oružjem i stvarnim ili izmaštanim bezbjednosnim prijetnjama preko noći su postali dio političkog folklora. Zato raduje ozbiljan i nesenzacionalistički pristup javnih medija koji su, sportskim jezikom govoreći, spustili loptu.

IZDVOJENO:

Ko je Mirsad Kukić? Ni FTV nam ne daje u subotu odgovor na to pitanje iako se on navodi kao glavni krivac za političku krizu u koju je zapao Tuzlanski kanton (Jadranka Milošević). Niti se tražila njegova izjava u prilogu u kojem se nekoliko puta navelo njegovo ime, niti je njegovo ime osvijetljeno kroz ranije natpise.

OCJENA: 6

 

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Slabosti iz prošle sedmice bile su opet uočljive, pa je isprazni EU optimizam dominirao na obje televizije. Sve smo bliži članstvu, Bruxelles nam poklanja posebnu pažnju, redalo se u dnevnicima. Ukratko, slabije upućen promatrač pomislio bi da nas članstvo sutra čeka. S druge strane, raduje što su oba medija suzdržano pratila vijest o nabavci oružja za policijske snage u Republici Srpskoj, ne gradeći od toga senzacionalističku priču. U isti mah, vijest se nije prećutala, niti se minorizovao njen značaj. Simptomatično je da su nam obje televizije prećutale ko je Mirsad Kukić, iako se iz šturih formulacija moglo naslutiti da se radi o lokalnom moćniku i bivšem esdeaovcu oko kojeg se lomi kriza u Tuzlanskom kantonu. Dok je prilog propitivao tamošnje političke odnose, glavni prozvani akter je ostao u oblandama slutnji, prozivki i nagađanja. Nije dobio pravo izričaja, ali ni opširniju najavu i predstavljanje, iako se radi o licu o kojem su drugi mediji već obilato pisali ili pišu, i to tako da uz njegovo ime koriste nimalo naivne epitete (“kralj podzemlja”). Javni mediji su se odlučili sve to prećutati jer tako je, izgleda, najlakše.