FAKE & SPIN: Ko je rekao islamska država?

Foto: slobodna-bosna.ba

U kategorijama medijskog fejkovanja i političkog spinovanja, minule su se sedmice, po običaju, istakli RTRS i Dragan Čović

Druga je sedmica februara, a naša rubrika Fake & Spin mogla bi se komotno nazvati “Sav taj spin”. Razlog tome nije nedostatak lažnih vijesti, koliko sve veće političko manipuliranje građanima i građankama Bosne i Hercegovine na najvišim političkim nivoima, ali i putem medija čiji bi položaj i autoritet u društvu trebali biti neupitni.

Sve je krenulo od Dragana Čovića: on je s ostalim članovima Predsjedništva u protekloj sedmici posjetio Bruxelles, te je u toku tamošnjeg sastanka s liderom Evropske narodne stranke Josephom Daulom, na pitanje o tome šta smatra najvećim problemom u BiH, rekao da je to “bošnjačka desnica čiji je cilj stvaranje islamske države”. Prije nego što se uopšte adresira Čovićeva itekako zapaljiva tvrdnja, treba reći da je sam kontekst u kojem je iznio tu tvrdnju vrlo interesantan. Evropska narodna (ili, kako su je naši mediji također imenovali, pučka) stranka, ili EPP, stranka je desnog centra tipične liberalno-kapitalističke provenijencije. U svom političkom manifestu, EPP je definisana kao stranka koja insistira na klasičnim desničarskim vrijednostima poput tradicije, ali u isto vrijeme i solidarnosti spram siromašnih i društveno odgovorne tržišne ekonomije, osnaživanja imigracionih zakona, ali i integracije imigranata, te nastavka proširivanja Evropske unije i izgradnje posebnih odnosa sa zemljama nečlanicama. U tom smislu, Čovićeva priča u tonu “islamske prijetnje” nema smisla, jer se on nije sastao s predstavnicima, primjerice, rigidno desnog UKIP-a, kojima bi ta priča godila, već s daleko mekšim političkim faktorom, te postaje jasno da je poruka o BiH kao budućem “Islamistanu” usred Evrope ustvari upućena nikom drugom do nama u BiH.

Pandorina kutija

Lijepo odigran, košarkaškim žargonom rečeno, “pick and roll” postigao je željeni cilj: već u nedjelju, četvrtog februara, u emisiji “Nedjeljom u 2” Aleksandra Stankovića, gostovao je bošnjački član Predsjedništva. Bakir Izetbegović, koji je pritom rekao da je Draganu Čoviću ovu izjavu i zamjerio. “Neko je takve priče raširio po Bruxellesu, jednu glupost i besmislicu, da mi težimo islamskoj državi u BiH. To treba da podrije i potkopa našu poziciju. I onda je to, nažalost, gospodin Čović ponovio pred Daulom”, kazao je Izetbegović i time otvorio još jednu u nizu Pandorinih kutija dalje rasprave na ovu temu, gdje se prosječnom konzumentu medijskih sadržaja na kraju moglo učiniti da je ISIL praktično pred vratima. Koncept incepcije, ili indirektnog imputiranja određene ideje u podsvijest pojedinca, populariziran u filmu Inception (Početak) Christophera Nolana, kaže da je najlakši način da se neko natjera da misli na ružičastog slona tako što će mu se reći da ne misli na ružičastog slona. Čovićev spin o kalifatu usred Evrope, kojeg su zatim ponovili i drugi predstavnici hrvatskog naroda u BiH, poput Marija Karamatića i Nikole Lovrinovića, umjesto da se ugasi u začetku jer se ne zasniva ni na kakvoj činjenici, daljom pričom je samo podgrijan i osnažen. Bespotrebno je Željko Komšić pokušao pojasniti da se islamska republika, baš kao ni secesija niti preraspodjela unutar BiH ne mogu desiti jer u našoj državi postoje odgovarajući mehanizmi zaštite ustava i poretka – činjenica da smo došli do toga da raspravljamo o mogućoj islamskoj državi u BiH u 2018. godini je ne samo neosnovana do granica naučne fantastike već i krajnje deplasirana s obzirom na konkretne probleme našeg društva.

Da je Čović potrefio spinovsko zlato, i da mu se sad neće gaditi da priču o islamskoj državi ponavlja do besmisla, svjedoči i njegova izjava od 6. februara, nakon predavanja studentima Zagrebačke škole za ekonomiju i menadžment. “U BiH reći građanska država, to znači unitarizam u nekoj formi i teorijskom obliku, a to vam znači u osnovi islamsku državu”, rekao je Čović i doveo u pitanje svoje poznavanje političkih uređenja i predavanje zagrebačkim studentima, jer šta iste može naučiti političar koji uspije zamjenom teza u dvanaest riječi izjednačiti koncepte građanske i islamske države? Političkoj teoriji? Evidentno ne. Manipulaciji činjenicama? Definitivno, jer je Čović postao hodajući generator spina.

Nove manipulacije starih majstora kuhinje

U protekloj sedmici, kardinalno, a reklo bi se i kriminalno, ponio se i RTRS, objavivši vijest od četvrtog februara, naslova “Pomoćnik haškog sudije priznao: Nije bilo dokaza za genocid u Srebrenici! (VIDEO)” U tekstu se tvrdi da je Jonas Nilsson, savjetnik sudije Haškog tribunala Alfonsa Orrija, u toku predavanja na Institutu Asser, utvrdio da je presuda Ratku Mladiću za srebrenički genocid zasnovana na pretpostavkama. Nilssona čak citiraju, te se tvrdi da je isti “priznao” da su se “sudije bavili klasifikacijom” i da su sudije “nekako morali sve saznati iz promjene stava i ponašanja svih onih koji su bili uključeni”. Kako snimak Nilssonovog predavanja nije dostupan na internetu, njegove riječi je nemoguće provjeriti, ali je teško povjerovati da bi bilo koji zvaničnik ICTY-a u bilo kojem trenutku doveo u pitanje ogromnu količinu dokaza, kako materijalnih tako i svjedočanstava, koje je sud koristio upravo u ovom slučaju.

Međutim, vrlo brzo se putem Facebooka oglasila Iva Vukušić, doktorska kandidatkinja na Univerzitetu u Utrechtu i saradnica agencije Sense, koja je uputila otvoreno pismo RTRS-u, kazavši da je sama bila prisutna na Nilssonovom predavanju, te da se radi o krajnje tendencioznom prekrajanju njegovih riječi. “Na spomenutom događaju ja sam bila, i nas drugih 100, tu u Haagu, i postoji snimka, i tko god je ovo napisao i objavio, jednostavno laže. Iskrivljava stvari koje je Nilsson govorio, i to zlonamjerno. I ovaj naslov je apsolutno zlonamjeran i netočan.”

Iz navedenog, a kroz riječi svjedokinje sa lica mjesta, postaje jasno da se i javni entitetski servis, dakle kuća koja bi trebala postavljati i održavati standarde etički odgovornog novinarstva, počeo baviti proizvodnjom lažnih vijesti u svrhu hranjenja ekstremno opasnog spina. Dalje, javni servis, čiji su glavni interes i svrha, po samim osnivačkim dokumentima, upravo interes javnosti, četvrt vijeka nakon rata, upravo radi suprotno podgrijavajući mitološka ubjeđenja umjesto da ih raskrinkava. Da li će i kako na ovakvu propagandu i dezinformisanje reagovati Vijeće za štampu BiH, u čijem domenu je portal RTRS, ali i RAK, jer je ista vijest objavljena i u priloškoj formi, ne znamo. Ali je krajnje vrijeme da se uređivačka politika koja omogućava propagiranje sada već i lažnih vijesti što prije dovede u pitanje.