PARAVOJNE FORMACIJE U RS-u: Svjetska slava Srbske časti

Foto: Beta

Priču o “Srbskoj časti” otvorio je sarajevski portal Žurnal.info. Nastavili su je The Guardian i The Wahington Post, a Večernji list ima dvije oprečne verzije ovog događaja: zagrebačku i mostarsku

Javna demonstracija paravojnih formacija na prostoru Republike Srpske, prilikom antiustavnog obilježavanja Dana RS-a, plijeni pažnju domaće, ali i svjetske javnosti već dvije sedmice. Svjetlost na tu pojavu bez presedana (kada je riječ o općoj sigurnosti, sigurnosti građana, stabilnosti institucija i države, ali i stabilnosti regiona, zagarantovane potpisivanjem Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH), usmjerio je portal Žurnal.info.

Novinar Žurnala.info Avdo Avdić u rodonačelničkom tekstu na ovu temu, pod naslovom; “UZ POMOĆ RUSKIH I SRBIJANSKIH SPECIJALACA: Milorad Dodik formira paravojne jedinice u Republici Srpskoj”, predstavlja opus paravojne formacije “Srbska čast“, na čelu s njenim predsjednikom Igorom Bilbijom. U tekstu se navodi da su specijalci ruskog “humanitarnog kampa” u Nišu marširali ulicama Banjaluke devetog januara uz podršku Moskve. Žurnal.info u istom tekstu upoznaje javnost s protagonistima ove organizacije, donosi njihove fotografije s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, fotografije pripadnka “Srbske časti” u Narodnoj skupštini Republike Srpske, ukazuje na njihovu povezanost s ruskim generalima, s veteranima Republike Srpske, ali i podsjeća na ranije (iz 2014. godine) Dodikovo angažiranje tzv. Donskih kozaka, paravojne formacije koja se nalazi na Crnoj listi EU zbog učešća u proruskim operacijama u Ukrajini.

Čuvar logora

Dva dana kasnije, kada je vijest o tome već odjeknula u javnosti, Žurnal dodaje još jedan značajan osvrt, pod naslovom: „SRBSKA ČAST: Zašto humanitarni radnici vježbaju gađanje u vojnom centru u Nišu?“ Ispostavlja se da se među “humanitarcima” nalazi i čuvar logora Keraterm i osuđeni ratni zločinac Damir Došen, kao i to da je jednom od vođa “Srbske časti”, Bojanu Stojkoviću, u decembru 2015. godine u Nišu dodijeljeno priznanje predsjednika “Nasljednika pobjede” za Srbiju, koje mu je uručio ruski general Valerij Vječeslavovič Kaljakin.

Pisanje Žurnala zakotrljalo je grudvu nagađanja u javnosti, i već sutradan po objavi ovih navoda, pozvan da o tome govori, na scenu stupa ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine Dragan Mektić. Mektić u izjavama za portale Vijesti.ba i Klix.ba iznosi da raspolaže određenim saznanjima o toj pojavi. Navodi da ministarstvo već izvjesno vrijeme prati i prikuplja podatke. U prilično odmjerenoj reakciji, ministar pojašnjava da je jedan dio operativnih podataka dokumentovan te da će isti biti dostavljeni Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, ali i konstatuje da bosanskohercegovačke obavještajno-sigurnosne službe raspolažu saznanjima da “Srbska čast” radi na formiranju paravojne formacije u Republici Srpskoj.

Radio Televizija Republike Srpske u centralnoj informativnoj emisiji donosi izjavu Milorada Dodika da ovakve informacije nisu u funkciji mira i stabilnosti, kao i stav ambasade Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini da se radi o “glupostima i besmislenim izmišljotinama”. Uz to objavljuje i tekst na svome portalu u kojem konstatuje da se nekome priviđaju paravojne formacije u Republici Srpskoj, unatoč dokazima o tome i defiliranju paravojnih formacija u Banjaluci 9. januara. RTRS-ovo “priviđanje” poslužilo je tek kao prolegomena za novi medijski napad na ministra sigurnosti Dragana Mektića, ovaj put zbog navoda o karakteristikama “Srbske časti”.

Međutim, zanimljivo je da prvi val napada na Mektića ne dolazi sa RTRS-a, nego sa portala Dnevno.ba iz pera Josipa Šimića (koji je od strane Tužilaštva KS optužen za više krivičnih djela, između ostalog i za krivotvorenje isprava, te korištenje krivotvorenog dokumenta Državne agencije za istrage i zaštitu). Šimić u tekstu pita “Zašto Mektić šuti o paraobavještajnim službama koje djeluju pod kontrolom SDA stranke”, ocjenjujući da Dragan Mektić napada predsjednika Republike Srpske zbog nepotrebne halabuke u vezi s nekolicinom pripadnika Udruženja “Srbska čast“. Uz to Šimić, ne pozivajući se na bilo kakve izvore, nabraja buljuk muslimanskih terorističkih organizacija koje navodno postoje i nesmetano djeluju u BiH.

Dva lica Večernjeg lista

Ključni momenat u ovom tekstu zapravo je neduhoviti kalambur mladog autora koji piše da se po sarajevskim ulicama uveliko priča da je Dragan Mektić, omiljeni političar kod Bošnjaka, dobio “počasni” naziv – “Dragan Mektebić”. Isti tekst, bez ikakve ograde i intervencije, za vlastite potrebe prenose i na portalu RTRS-a, oduševljeni “Mektićevim prelaskom na islam” (Mektebić). Dakle, javni servis, koristeći se posprdnom insinuacijom, istovremeno vrijeđa i ministra sigurnosti, ali i vezuje islam s terorizmom. Po mišljenju ljudi sa RTRS-a, to je, izgleda, dostojanstven odgovor na neslaganja s onim što Mektić navodi.

Šimićev tekst također prenose i mediji pod kontrolom Dodikovog proruskog strateško-političkog partnera Dragana Čovića, poput Dnevnik.ba, s tim što ga zbog Šimićevih ranijih tirada protiv Dragana Čovića ne potpisuju kao autora. Ali ipak ne odolijevaju iskušenju da Mektića nazovu “Mektebićem”, indirektno pružajući podršku Miloradu Dodiku i sugestivno poručujući da od priča o paravojnim formacijama u RS-u nema ništa.

Također, medij politički blizak Draganu Čoviću, Večernji.ba, u tekstu o paravojnim formacijama vjerno se drži stavova Milorada Dodika prenoseći njegove riječi da se u Republici Srpskoj ne upostavljaju paravojne formacije. Međutim, interesantno je da njihov sestrinski medij iz Republike Hrvatske, Večernji.hr, piše da Dodik formira paravojne postrojbe i da sve podsjeća na 1991. godinu, apostrofirajući Mektićevu konstataciju.

U međuvremenu, formiranje paravojnih jedinica u Republici Srpskoj postaje tema svjetskih medija. Sam tekst Žurnala prenijeli su The Guardian, Al Jazeera, Il Picolo. Britanski Guardian nimalo dvosmisleno piše da Rusija podržava separatiste kod bosanskih Srba. List podsjeća da pojava paravojnih formacija u Bosni dolazi 15 mjeseci nakon udara ruske obavještajne službe u Crnoj Gori, u kojoj su plaćenici planirali da napadnu parlament, ubiju Milu Đukanovića, prozapadnog lidera zemlje, i spriječe pridruživanje NATO-u. Ova zavjera je, podsjeća The Guardian, spriječena, a Crna Gora je postala članica NATO-a u junu 2017. godine. Također, britanski list navodi da bosanskohercegovačka vlada vodi Bosnu i Hercegovinu ka članstvu u NATO-u, ali otpor Republike Srpske na čelu sa Dodikom sprečava je na tom putu.

Čović protiv NATO-a

The Guardian, doduše, ili nema u vidu ili propušta navesti činjenicu da Milorad Dodik nije jedini koji pruža otpor NATO integracijama Bosne i Hercegovine. Hrvatska demokratska zajednica na čelu s liderom Draganom Čovićem je u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine glasala protiv inicijative o dinamiziranom putu Bosne i Hercegovine za članstvo u NATO savez, a sam lider HDZ-a, iako je u više navrata tokom godine obećavao aktivaciju MAP-a kao preduslov za ubrzanje tog procesa, glede orijentacije Bosne i Hercegovine ka NATO-u stavio se na stranu svoga partnera Milorada Dodika. Prilikom jednog od zadnjih sastanaka između dvojice lidera, Milorad Dodik je nedvosmisleno poručio da od aktivacije MAP-a neće biti ništa. S druge strane, Čović, iako tvrdi da je to njegovo strateško opredjeljenje, nije našao za shodno da u vezi s tim prigovori bilo šta. On je prilikom zajedničke press-konferencije, na kojoj je Dodik odaslao niz antinatovskih poruka i iskazao namjeru da blokira put Bosne i Hercegovine ka NATO-u, kazao da “Miletovom izlaganju nema šta dodati“.

Kada se uz to uzme i obzir živa saradnja između HDZ-a i Ambasade Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini, a naročito podrška Rusije HDZ-ovom prijedlogu izmjena i dopuna Izbornog zakona, ostaje malo ili nimalo prostora za sumnju u to da je Rusija pored Milorada Dodika u Bosni i Hercegovini za svoje geopolitičke i geostrateške interese pridobila i lidera HDZ-a Dragana Čovića. O svemu tome u posljednjih godinu dana bilo je govora u bosanskohercegovačkoj javnosti. Takvog je mišljenja historičar i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Ivo Banac, koji u intervjuu za Avangarda.ba tvrdi da je Rusija posljednje Čovićevo i Dodikovo uporište.

Uvidjevši ipak da je vrag odnio šalu, da je njegova podrška paravojnim formacijama raskrinkana, te da je to postalo predmetom opservacija svjetskih medija, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik se odlučuje na pokušaj prepiske sa redakcijom Guardiana. Na ruke glavne urednice Guardiana Katharine Viner, Dodik šalje protestno pismo u kojem pokušava demantovati postojanje paravojnih formacija u Republici Srpskoj. Predsjednik RS-a naglašava da je objavljeni članak u Guardianu prouzrokovao značajnu iritaciju u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. S prijezirom odbacuje činjenicu da je Guardian kao izvor citirao jedan medij iz Sarajeva, obećavajući novinarima londonskog lista da će Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske djelovati odlučno u slučaju da dobije dokaze o paravojnim formacijama koje djeluju na teritoriji Republike Srpske.

Tek što je Dodik pokušao da sanira iritaciju koju je uzrokovalo pisanje Guardiana, svjetlost dana u Washington Postu ugledao je tekst kolumnistice Anne Applebaum, u kojem upozorava da Rusija preko paravojske hoće obnovu rata u Bosni i Hercegovini. Applebaum ocjenjuje ozbiljnim izvještaje o utreniranim ruskim plaćenicima koji su uspostavili paravojne strukture u Bosni i Hercegovini, navodeći da je njihov zadatak podrška separatističkom lideru bosanskih Srba.

Srbsku čast separatističkom lideru bosanskih Srba pokušao je s druge strane spasiti novinar srbijanskog izdanja Sputnjika, Nikola Joksimović, koji u tekstu za Sputnjik piše da Britanci „montiraju“ nove Markale. Podilazeći raširenom uvjerenju srpskih nacionalističkih elita, mitu o tome kako su se građani Sarajeva tokom najduže opsade u historiji čovječanstva samogranatirali, te pri tome ostajući na liniji novinarske tradicije režima Slobodana Miloševića, Joksimović i Sputnjik pokušavaju “raskrinkati zavjeru”. Britanci su, sudeći po onome što Joksimović i Sputnjik pišu, podvalili Srbima “Srbsku čast” u namjeri da predsjednika RS-a Milorada Dodika i predsjednika Rusije Vladimira Putina prokažu kao političare koji žele da destabilizuju stabilnu i prosperitetnu Bosnu i Hercegovinu. Joksimović neskrivene planove i stotinu puta ponovljene želje Dodika o raspadu Bosne i Hercegovine prikazuje kao zavjeru. Neko je Dodiku podvalio Dodika, tako bi u krajnjem cilju mogao zvučati ovaj zaključak.

Jedan od Joksimovićevih sagovornika u tekstu, analitičar Dragomir Anđelković ističe da se radi o “geopolitičkoj fantazmagoriji u režiji NATO stratega s ciljem da se obrlate i RS i Rusija u trenutku kada imamo izbore i u Rusiji i u RS. Dio srpskih opozicionih stranaka koje učestvuju u vlasti na nivou BiH sada koriste čitavu stvar na jeftin način da bi dobile neki poen, a time prave veliku štetu sopstvenoj državi”. S obzirom na to da u Sputnjiku Republiku Srpsku nazivaju državom, kao i većina sagovornika koje konsultiraju, to samo po sebi govori koliko je ovaj medij kao glas Rusije na Balkanu objektivan kada govori o fantazmagoriji NATO stratega. Ono što je ruska strategija – destabilizacija Bosne i Hercegovine, Sputnjik očekivano pripisuje NATO-u.

Ali i cijelom zapadnom svijetu. Prema pisanju Sputnjika, taj svijet, na čelu sa ni manje ni više Bakirom Izetbegovićem podmeće priče o paravojnim formacijama u Republici Srpskoj. Zanimljivo je, s druge strane, da se Sputnjik svojevremeno, kada su srbijanski tabloidi optuživali Izetbegovića da sprema rat, u potpunosti pridružio toj fake news kampanji, prenoseći ničim argumentovane navode beogradskih „Novosti“ o tome da Izetbegović sprovodi ilegalnu obuku paravojnih formacija koju je prošlo 9.000 mladih Bošnjaka. Tvrdnje Novosti i Sputnjika ničim nisu dokazane, a niti je Izetbegović, za razliku od Dodika, uvodio nekoga od tih 9.000 Bošnjaka, niti ulicama Sarajeva marširaju dobro utrenirane, obučene i za ratna dejstva osposobljene paravojne formacije.

Organizirane kriminalne grupe

Međutim, neovisno o Dodiku i Izetbegoviću, i Zapad je, u konkretnom slučaju Evropski savjet za spoljne poslove, o “Srbskoj časti” donio svoj sud. Ističu da je ona nastala u tzv. “humanitarnom ruskom centru” u Nišu, da to, po njihovom mišljenju, nisu nikakvi humanitarci i mirotvorci, nego organizirane kriminalne grupe koje su instrument za izvođenje ciljanih atentata za račun Kremlja, kao sastavni dio obavještanih aktivnosti ruskih službi.