KAKO ĆE TEHNOLOGIJA KONTROLE LICA PROMIJENITI NOVINARSTVO?

Foto: Matthias Niessner Lab

Manipuliranje videomaterijalom će najvjerovatnije dići proizvodnju lažnih vijesti na viši nivo. Za novinarstvo, ovo će promijeniti pravila igre

Zamislite kako gledate vašeg lokalnog zastupnika, omiljenog pjevača ili gradonačelnicu, sve na televizoru u vašem dnevnom boravku. Ali, oni više ne kontrolišu svoja lica. Zamislite da ih vi kontrolišete. Kada se podrugljivo osmjehnete, i oni se podrugljivo osmjehnu. Kada se iskezite, i oni se iskeze. Kada se nasmijete, i oni se nasmiju.

Ovo je sada moguće uz pomoć Face2Facea, softvera kojeg je razvila grupa američkih i njemačkih istraživača. Igrati se s ljudskim licima, bilo da su javni zvaničnici ili prijatelji iz komšiluka, preko videa skinutih s YouTubea ili drugih siteova za dijeljenje videomaterijala, može biti zabavno. Ali, zamislite da je takva tehnologija u rukama bezočnih vlada ili propagandnih kanala s velikim brojem pratilaca. Tehnološki osnaženi, oni praktično mogu stvoriti bilo kakav sadržaj koji se može zamisliti: mogu koristiti lica i zvuk da natjeraju bilo koga da kaže bilo šta.

Za novinarstvo, ovo je krajnja granica dezinformacije. Napretci u tehnologijama za izmjenu videomaterijala će biti najveći izazov za novinarstvo u 2018., sudeći po anketi MediaPowerMonitora sprovedenoj među 50 novinara iz deset evropskih zemalja koji pišu o tehnologiji.

Najveći medijski izazov

“Ova 2018. će biti samo početak. Tehnologije za masovno dezinformisanje će biti naš najveći problem u narednoj deceniji”, rekao je jedan od učesnika ankete, koja je sprovedena tokom novembra 2017.

O Face2Faceu se već govorilo 2016. godine. U martu prošle godine, tim istraživača sa Univerziteta Stanford u Kaliforniji te njemačkog Univerziteta Erlangen-Nürnberg i Instituta za informatiku Max Planck objavili su akademski rad opisujući svoj izum. Predstavili su “metodu za istovremeni prenos izraza lica s glumca u izvornom videu na glumca u ciljanom videu, time omogućivši ad hoc kontrolu izraza lica na ciljanom glumcu”.

Za razliku od ranijih pokušaja kreiranja tehnologije za zamjenu izraza lica, Face2Face stvara novi izraz lica neprimjetno. Koristeći se jezikom tehnologije, to se zove “snimanje i rekonstrukcija lica u stvarnom vremenu”. Softver radi s bilo kojom web-kamerom koja se može kupiti na tržištu.

Ali kontrola lica nije sve. Vješto režući dijelove govora iz drugih izvora i lijepeći ih preko “rekonstruiranih” lica, svako je u stanju stvoriti potpuno nove narative od nule. Možete predsjednike natjerati da proglase rat, ili parlamentarce da proglase nove zakone. S glasom i pokretom pod vašom punom kontrolom, u biti možete stvoriti bilo šta; i to bilo šta može postati viralno prije nego što “rekonstruisana lica” sastave demanti.

Ovo će vjerovatno dovesti lažne vijesti na potpuno novi nivo. Svakako skeptični nakon više od desetljeća tehnološkog uzurpiranja, novinari i medijske kuće ozbiljno razmatraju šta to ove nove tehnologije montaže videomaterijala donose sa sobom. “Razmatramo ono što mislimo da će nas pogoditi u 2018. i nakon toga”, rekao je učesnik u anketi MediaPowerMonitora iz Münchena. “Video će promijeniti pravila igre. Možete stvoriti vlastiti izvor i on će biti tu, od krvi i mesa: ovo je zadnja granica novinarstva.”

Sofisticirane metode lažiranja

Vanity Fair je u januaru 2017. napisao da je era tekstualnih dezinformacija gotova. “Napretci u audiotehnologiji i videotehnologiji su postali toliko sofisticirani da će biti u stanju da stvaraju kopije stvarnih vijesti – stvarnih televizijskih emisija, primjera radi, ili radijskih intervjua – na jedinstven i zaista identičan način.” Tehnolozi preziru retoriku alarmista. Član tima koji je razvio Face2Face, Matthias Niessner, vidi potencijal korištenja ove tehnologije u, naprimjer, filmskoj industriji kroz bolju sinhronizaciju filmova, ili u sve naprednijim uređajima za virtuelnu stvarnost, pri rekonstrukciji lica. Profesor na Tehničkom univerzitetu u Münchenu, Niessner negira pretpostavku da Face2Face ima ogroman potencijal za manipulaciju. Rekao je Washington Postu u oktobru 2016: “Recimo da postoji vlada koja vas želi obmanuti – naša tehnologija im ne predstavlja nikakvu razliku, jer svakako imaju resurse za to, zar ne? Ali sada otvaramo tu mogućnost montaže koju oni imaju – svima.” Nastavio je rekavši da tehnologija treba biti dostupna svakome. “Ako niste znali za naš program, i ako je neko drugi smontirao video i poslao ga vama, to bi bilo poprilično loše! Ali ako znate da je svaki video lažan, to ne stvara nikakvu posebnu razliku”, rekao je Postu.

Svejedno, informatičari su već testirali tehnologije za izmjenu izraza lica na YouTube videima, predstavljajući političare poput ruskog predsjednika Vladimira Putina ili bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame. Rezultati su šokantni: vrlo je teško primijetiti da je videomaterijal modificiran.

Spas je u saradnji

Jedno od rješenja za borbu protiv videomanipulacije, donekle slično sadašnjim naporima ka pobijanju lažnih vijesti na internetu, biće da se lažna videa identificiraju, a javnost osvijesti po pitanju izmijenjenog, ili kako ih neki eksperti nazivaju, “videošopiranog” sadržaja. Mediji to mogu samo ukoliko počnu sarađivati s ekspertima i kompanijama koji se bave tehnologijom. Više od dvije trećine učesnika u anketi MediaPowerMonitora kažu da “već sarađuju” ili “namjeravaju sarađivati u bliskoj budućnosti” s ekspertima na polju tehnologije da bi se bolje nosili s lažnim sadržajem kojeg tehnologija sada omogućava.

Inicijative s ciljem borbe protiv naprednih tehnologija za dezinformisanje se polako pojavljuju. U Sjedinjenim Američkim Državama, MediFor, program Agencije za napredne istraživačke projekte za odbranu (DARPA), u svrhu pronalaženja lažnih videa, namjerava vršiti monitoring sadržaja na internetu u narednih pet godina. Eksperti u programu čiji naziv predstavlja “medijsku forenziku” stvaraju sistem koji će biti u stanju analizirati stotine hiljada slika dnevno.

Neki porede ova najnovija otkrića u digitalnoj manipulaciji s utrkom u naoružavanju. U novinarstvu, ona predstavljaju pojavu potpuno novog seta izazova. Za neke novinare i urednike, borba protiv beskrajne igre tehnologijom nije odgovor.

“Možda ćemo jednostavno morati promijeniti način na koji se obraćamo našim čitaocima”, jedan je od odgovora francuskog novinara koji je učestvovao u anketi. “Možda ćemo morati to uraditi na starinski način: kroz male operacije gdje vas čitaoci vide, vjeruju vam i čitaju vas.”

Stvarni svijet umjesto digitalne borbe licem u lice bi zaista mogao biti pravi odgovor.

(MediaPowerMonitor; preveo: Aleksandar Brezar)