FTV I BHT1: Odlično pripremljeni specijali o Ratku Mladiću

Foto: DW

Posebno raduje što su prilozi spremani bez emocionalnog bojenja. To je veoma bitno ako se zna da se prošlost ovdje često instrumentalizira. S druge strane, žalosti izostanak profesionalne percepcije dva napada na Partizanskom groblju u Mostaru

 

FTV: Na visini zadatka

21. – 27. novembar 2017.

PROFESIONALNO I PRISTOJNO: Istorijska presuda, podijeljene reakcije političara, da li je tribunal ispunio misiju… Odzvanjalo je Dnevnikom 2 FTV-a u pripremi koja je izbliza ispratila sve detalje iz haške sudnice na dan kada je konačno osuđen Ratko Mladić (urednica Antonija Avram). Veliki broj reportera s lica mjesta je pokrivao reakcije iz zemlje i susjedstva i sve je to ukupno izgledalo dosta pristojno.

RAZGLEDNICA IZ KALINOVIKA: Ipak, dan prije, urednica Jadranka Milošević posegnula je za više nego jeftinom pripremom u jeku iščekivanja presude. Reporterka se uputila u Kalinovik, rodno mjesto zapovjednika Vojske Republike Srpske, da bi se otkrio predvidiv odgovor na pitanje: koliko je Kalinovik daleko od istine? Osim što epilog donosi očekivani odgovor da je isti daleko od istine, reportaža je svoj dokazni materijal temeljila na razgovorima s Mladićevim rođakom, gostima kafane u zagušljivoj i pripitoj atmosferi i s jednom veoma mladom osobom koju se drsko pitalo da li ima prijatelja Bošnjaka. Da bismo zatim čuli potvrdan odgovor, uz otužnu napomenu da su prijatelji samo na Facebooku. To da je Kalinovik daleko od istine i da postoji mnogo onih koji poriču zločine sa tzv. svoje strane, mogli smo znati i bez ovih suvišnih opita, gdje su odgovori sračunato traženi na određenim mjestima (gostionica, prvi rođaci Mladića). A razgovor s mladićem kojeg se pitalo ima li prijatelja Bošnjaka nije trebao biti prikazan da je bilo imalo uredničke obzirnosti.

IZDVOJENO:

Isti dan pri prisjećanju na Dejton radi se mala slikovna aluzija koja je takođe jeftin urednički trik koji se nije trebao naći u Dnevniku 2. Podsjećanje na Dejton prati komentar o onima koji bi danas da dijele zemlju (pojavljuju se Čović i Dodik na ekranu) i onima koji bi da je reintegriraju (u prvom planu su Izetbegović i Komšić). Davanje ovakvih ocjena zvučalo je politikantski i u službi dnevne politike.

OCJENA: 7

 

BHT1: Sve što ste htjeli znati o Ratku Mladiću

21. – 27. novembar 2017.

VJERODOSTOJAN PRIKAZ REAKCIJA I UTVRĐENIH ČINJENICA: BHT1 je takođe pripremio tematski specijal u Dnevniku 2 povodom izricanja presude Ratku Mladiću (srijeda, Blažica Krišto). Javljanja sa lica mjesta, razgovor sa žrtvama, prenos reakcija, sve je to bilo sastavnim dijelom bogatog i profesionalno urađenog specijala koji nam je donio više nego precizan presjek dešavanja. Cilj je bio prenijeti reakcije, a ne interpretirati ih, kao i prikazati najbitnije činjenice utvrđene presudom.

BEZ UPOZORENJA: Utisak je pokvarila jedna nesmotrenost kojoj možda nije zamjeriti jer su se htjele što vjernije prikazati razmjere Mladićevih zločina arhivskim snimcima. Ali pri svakom prikazivanju uznemirujućih ratnih snimaka (kao što je scena stradanja civila) neophodno je unaprijed upozoriti na to gledatelje, što nije učinjeno ni ovog puta.

IZDVOJENO:

U nedjeljnom izdanju (urednica Blažica Krišto), jedan od priloga bavio se reformom javne uprave, a dominirale su izjave i sažetak s konferencije koja se bavila istim pitanjem. Prateći naslov je bio “javni sektor politizovan i zloupotrebljen”, a tako sloganski pripremljen naslov može se samo okarakterisati kao opšte mjesto koje radi neatraktivnosti treba izbjegavati. Drugo, kada se god govori o javnoj upravi, obično se sve završi na nekoliko prikupljenih izjava iako postoje mnogi nalazi, podaci i brojke koji gledateljima mogu tu temu prikazati mnogo plastičnije i zanimljivije.

OCJENA: 7

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Obje televizije zaslužuju prolaznu ocjenu za ovu sedmicu jer su specijali koje su pripremili povodom presude Ratku Mladiću bili pripremljeni profesionalno i atraktivno. Bilo je tu mjesta za reakcije, najbitnije navode iz presude, glas žrtava i oštećenih, a sve zajedno, uz manje propuste, bilo je i više no pristojno. Regionalni i svjetski mediji mogli su se osloniti na naše javne televizije ako su htjeli opširnije pripremiti ovu temu. Posebno raduje što su prilozi spremani bez emocionalnog bojenja, što je veoma bitno ako se zna da se prošlost kod nas često instrumentalizuje za svakodnevne političke potrebe. Zanimljivo je primijetiti da su svjetski mediji koristili termine krvnik, krvnik iz Bosne ili balkanski krvnik za Mladića, dok se naši javni mediji nisu odlučili za opisne nazive, već su u prvi red stavili sva krivična djela za koja je on osuđen. Stvar kojoj se može prigovoriti jeste odluka oba medija da ne obraćaju veću pažnju napadu na studente i antifašiste u Mostaru, posebice jer su se dva napada zbila u dva dana. Napad je uglavnom okarakterisan dosta naivno kao incident ili verbalni napad, uz opasku da je policija promptno reagovala, a napadači su eufemistički prozvani mladićima.