FTV I BHT1: Kako se od banalnosti stvara mainstream sadržaj?

Foto: bljesak.info

Jedan intervju, jedna oštrija izjava i – eto cjelosedmičnog medijskog sadržaja za sve medije, od srbijanskih tabloida do bh. javnog servisa. Dobro došli u devedesete!

 

FTV: U sjenci intervjua koji nije zaslužio pažnju

14. – 20. novembar 2017.

AKO JE BAKIR, ONDA JE I DRAGAN: Urednica Antonija Avram u srijedu je narušila ravnotežu u inače dosta relaksiranom FTV pokriću fabrikovane afere povodom izjave Bakira Izetbegovića o Kosovu. Naime, odlomak Čovićeve izjave iz iste serije intervjua u  pripremi Deutsche Wellea (DW) dat je kako bi se skrenula pažnja na to da je zanimljivo kako njegova izjava, npr., nije dobila isti odjek kao Izetbegovićeva, iako je iznio isti stav prema mišljenju voditelja razgovora. Slično zaključuje i Aleksandar Brezar u medijskoj analizi ovog slučaja, pa poentira kako je Čović “praktično rekao identičnu stvar”. Koliko god je izgledno da je denunciranje lidera SDA u službi unutarpolitičkih sukoba u obje zemlje, toliko je i tačno da dva člana Predsjedništva, i ako su rekli “praktično identičnu stvar”, opet nisu rekli istu stvar. Jer u politici nije bitno samo da li je iznijet isti stav i šta je rečeno, već i kako je nešto rečeno. Bošnjački član Predsjedništva bio je neoprezniji i oštriji na jeziku dok je iznosio svoj stav koji je već uveliko poznat, te je isticao i kako je on taj koji gura da se to desi (nezavisnost Kosova), dok “praktično identični” Čović bio je ipak značajno drugačiji, tj. diplomatičniji u nastupu (“pitanje je za mene kako napraviti konsenzus”).  Otuda je bilo suvišno izvlačiti Čovića iz fioka i stavljati ga u Dnevnik 2 jer je to izgledalo kao advokatski posao Bakira Izetbegovića, naročito uz uvodno pojašnjenje. U jednom dijelu javnosti ustalilo se mišljenje da predsjednik HDZ-a nije dovoljno kritikovan na medijskoj sceni, koja je sve više podijeljena po stranačkim uzusima, ali to nikome, posebice ne javnim televizijama, ne daje za pravo da zaglibi u kritizerstvo. Povrh svega, ovdje se može postaviti i najosnovnije pitanje: da li su spomenuti intervjui uopšte zaslužili toliku pažnju? Vođeni u ambijentu službenih odaja i hinjenih državničkih tema, svojim sadržajem su se isključivo bavili ratom, poraćem i odnosom s velikim silama. Kao da je 1997., a ne 2017. godina.

SDA vs. SBB: Opet zategnuti odnosi na relaciji SDA-SBB uglavnom su odmjereno ispraćeni na Federalnoj. Natezanja oko toga hoće li esbebeovci napustiti Vladu prenijeta su u četvrtak i petak (Edina Šečerović i Darjan Babić) uporednim prikazivanjem mišljenja iz oba tabora. Na male ekrane su se čak vratili i politički analitičari koji su jedno vrijeme nestali iz programa informativnih emisija kako su se zaoštrile stranačke tenzije. Jedino je urednica Jadranka Milošević u subotu propustila na izjave čelnika SDA sa Glavnog odbora, gdje se dobrim dijelom govorilo o Radončićevoj stranci, zatražiti ili prenijeti ranije izjave iz SBB-a. Iznimno je bitno da u tinjajućem medijskom ratu dviju stranaka niti jedna nema povlašten tretman na javnoj televiziji.

IZDVOJENO:

Presuda Osnovnog suda u Srebrenici kojom se potvrđuje diskriminatorno postupanje prema učenicima u Konjević Polju kojima nije omogućeno da uče svoj maternji jezik dobila je svoje mjesto u Dnevniku 2 u petak (Darjan Babić). Urednik je prenio šta je sud zaključio, a novinar Mišo Vidović pripremio je prilog iz drugog mjesta, u kojem postoje slične okolnosti. Publiku se podsjetilo šta je povod spora, a zahtijevano je i mišljenje od Ministarstva prosvete i kulture RS. Ukratko, potpun izvještaj koji je uzeo u razmatranje širi kontekst.

OCJENA: 4

 

BHT1: U sjenci intervjua (2)

14. – 20. novembar 2017.

UZBURKAO REGIJU ILI VUČIĆA? Sedmica iza nas protraćena je u mnogobrojnim odjecima i obigravanjima oko jedne izjave netaktičnog političara, pa ni BHT1 nije pokleknuo da se time bavi. I to prilično iscrpno. Urednica Svjetlana Topalić u najavu prezentera stavlja ocjenu da je Izetbegović “uzburkao duhove u regiji”. To je bilo pretjerano, kao da je izašlo pravo iz Vučićevog kabineta.  Urednica Topalić se mogla prisjetiti da Srbija nije samo Srpska napredna stranka i njen Savjet za nacionalnu bezbjednost, koji se u časku sastao kao da im je BiH najveća bezbjednosna prijetnja. Srbija je i lider opozicije Saša Janković, koji je sve to nazvao lažnom krizom.

GLAS OPOZICIJE: Da li je na pomolu preslagivanje vlasti? Hoće li SBB napustiti vladajuću koaliciju? Ko će biti novi koalicioni partner i šta na sve to kaže opozicija? Danijel Lepir je sve to stavio u šarenicu u kojoj je za svakog bilo mjesta, a ponajviše za opoziciju. I to je dobro, jer su opozicioni prvaci mogli odgovoriti na sva otvorena pitanja, pa smo se izvukli iz uzajamnih optužbi SDA i SBB-a koje su bile u prvom planu na FTV-u.

IZDVOJENO:

Politički turbulentna sedmica, bilo da se radilo o lažnim ili stvarnim krizama, imala je i svoje svijetle trenutke u Dnevniku 2 državne televizije. Urednica Topalić pripremila je poseban prilog u kojem se kritikovala oštra retorika bošnjačkog člana Predsjedništva i zveckanje oružjem na spomen odbrane teritorijalnog integriteta. S druge strane, ista urednica je u petak takođe izdvojila raniju izjavu Dragana Čovića za DW o mogućnosti da BiH prizna Kosovo, samo bez uvodnog komentara. To je sve djelovalo promašeno i preuveličano jer intervju koji nije donio ništa novo u sadržajnom smislu rastegao se na skoro cijelu sedmicu.

OCJENA: 4

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Ono što je lider opozicije u Srbiji nazvao lažnom krizom, kod naših je urednika bila prvorazredna politička drama regionalnog karaktera, koja se analizira, secira i više puta prezentuje gledateljima. Šta je rekao Bakir Izetbegović? A šta je prije toga kazao Dragan Čović? Serija intervjua koju priprema Deutsche Welle nije nam donijela ništa novo, osim što smo saznali već dobro poznate stavove naših čelnika. Razgovori su bili ništa drugo do učmalo ponavljanja gradiva, a sadržaj koji su isprovocirali novinari DW-a bio je rijetko neaktuelan i neinovativan. Sva politika ovih prostora svela se na devedesete i zacjeljivanje njihovih rana. Opet, najviše brine što je to bilo dovoljno inspirativno našim javnim televizijama, političarima, kao i mnogim tabloidima u susjednoj Srbiji da stvore aferu i patvorenu krizu o kojoj se danima raspredalo. U tom filmu gledatelji su bili nedužni svjedoci koji su mogli posmatrati kako se od banalnosti stvara mainstream sadržaj.