NEKE NOVE IDEJE: Ljudi koji mijenjaju Republiku Srpsku

Njima nije bitna moć, njih ne zanima novac. Kroz koncept socijalnog poduzetništva oni postaju  pozitivna promjena kakvu Republika Srpska treba i može da ponudi

Neki bi rekli da se u današnje vrijeme sve pretvorilo u borbu za novac, u trku za profitom, u neizvjesnu budućnost bez ljudskosti. Ipak, ima i onih koji razmišljaju drugačije, koji misle da nije sve u lovi.

Oni su socijalni preduzetnici i njihova zajednica u Republici Srpskoj je svakim danom sve veća i sve jača.

Upravo ovi ljudi svakodnevnim primjerima pokazuju i uče nas da možemo drugačije, da postoji biznis u kojem se sve vrti oko čovjeka. Da, dobro ste čuli, oko čovjeka, a ne oko novca.

Jedan od začetnika socijalnog preduzetništva koje uzima sve više maha u RS-u je NVO „Most“ iz Gradiške i njihovo preduzeće FG Grupa s brendom „Funky Guerrilla“, koja nije naoružana niti neprijateljski nastrojena već se bori kreativnim sredstvima i idejama mladih ljudi. Ovi entuzijasti su u samo nekoliko godina postojanja kreiranjem, izradom i prodajom originalnih komada odjeće izgradili brend koji se cijeni – kako u BiH tako i u mnogim zemljama Evrope.

Predrag Borojević, jedan od osnivača, kaže da su se na ovaj potez odlučili jer mjesto iz kojeg dolaze, Gradiška, kao i svaka mala sredina mladim ljudima pruža malo mogućnosti. Oni su to htjeli promijeniti svojim radom. Prvi korak je bio pokretanje socijalnog preduzeća.

Borba protiv nezaposlenosti

„Najveći problem kod nas je nezaposlenost i onda smo rekli sebi, hajde da nešto promijenimo. Zapitali smo se, da li je baš tako teško i tako nemoguće da u ovim okolnostima osnujemo firmu koja će biti više od načina da se zaradi plata. Inače, NVO ‘Most’, koju smo osnovali još 2009. godine, neprofitna je organizacija koja se danas najviše bavi programom za djecu i mlade, koji je najaktivniji i, možda, najpotrebniji za ovu zajednicu. I baš zbog toga što smo htjeli da stvorimo uslove da realizujemo sve ideje za mlade, za Gradišku, djecu ovoga grada, odlučili smo se da sami počnemo da zarađujemo da bismo sve to ostvarili“, ispričao nam je Borojević.

Kako kaže, odluka je pala na proizvodnju odjeće i tako su pokrenuli svoj brend.

„Odlučili smo da se upustimo u to i da obučavamo mlade ljude iz lokalne zajednice, da ih zaposlimo. Od te ideje do realizacije je prošlo manje od godine i danas smo tu gdje jesmo. Imamo brend ‘Funky Guerrilla’ i za sada nam dobro ide. Robu prodajemo putem web sajta, a tokom oktobra ćemo izbaciti novu stranicu s novim modelima. Takođe, aktivno radimo da odjeća ‘Funky Guerrilla’ bude dostupna širom BiH i mimo web prodavnice. Ove godine krenuli smo i da izvozimo robu u Evropsku uniju, prvenstveno u Austriju, i dobili smo odlične povratne informacije, tako da se od sljedeće godine planira i otvaranje prvih butika ‘Funky Guerrilla’ i plasman brenda van granica BiH“, rekao je Borojević, koji nam je objasnio i zašto su se odlučili na ovaj naziv brenda.

„Bavimo se društvenim preduzetništvom, profit ulažemo u zajednicu, mladi se ovako bore za egzistenciju i bolju budućnost i to je neka ljevičarska ideja koja nas je povezala s gerilom, ali koja ne koristi nasilje već pozitivnu funky borbu za bolje sutra. Ovo na specifičan način predstavlja borbu mladih protiv nezaposlenosti, ali i gerilski rat jedne male proizvodnje sa svjetski poznatim brendovima prisutnim na našem tržištu.“

Inače, preduzeće zapošljava mlade do 30 godina starosti, ali i ostale grupe koje teško pronalaze posao, a koje na ovaj način dobijaju priliku da pokažu vještine.

„Društveno ili socijalno preduzetništvo za mene predstavlja odgovoran način rada u zajednici koji, s jedne strane, može da otvori nova radna mjesta i ponudi inovativne proizvode i usluge, dok s druge strane otvara mogućnost ulaganja profita u izgradnju društvene infrastrukture u zajednici, te obezbjeđuje dostupnost usluga za određene kategorije stanovništva koje, inače, ne bi bile dostupne. Ono donosi višestruke prednosti i otvara mogućnosti razvoja ukoliko se primjenjuje na odgovoran i transparentan način“, poručuje Borojević.

Žene iz Bratunca

Da se može drugačije i bolje svakim danom nam svojim primjerom pokazuju i žene iz Bratunca. Okupljene u udruženje „Maja“, grupa žena godinama radi na međunacionalnom pomirenju u mjestu Kravice, te zaštiti i osnaživanju žena.

Danas, ovo udruženje je poslovno djelovanje zaokružilo u zadrugu koja se bavi socijalnim preduzetništvom, a glavna grana je proizvodnja i otkup malina.

Predsjednica Udruženja žena „Maja“ i osoba koja vodi zadrugu Nada Marković podsjetila je da opština Bratunac ima tradiciju malinarstva već preko trideset godina i da su postojale zadruge i prije rata koje su otkupljivale maline od kooperanata.

Ona je napomenula da njihova zadruga nije velika i da se najviše oslanjaju na dobru organizaciju.

„Nemamo nekih pređašnjih naslijeđenih kapaciteta. Naša snaga su žene aktivistice i kooperantice. Naša zadruga raspolaže s osam dunuma zemlje na kojoj uzgajamo maline. Parcelu smo kao udruženje otkupili na deset godina, a u tome su nam pomogle humanitarne organizacije i donatori. Na plantaži angažujemo sezonske radnice, a ove godine bilo ih je petnaest. Jako vodimo računa da zaposlimo žene koje ne mogu lako doći do zaposlenja i kojima je, da bi to ostvarile, potrebna naša pomoć“, rekla je Marković.

Zadruga trenutno ima trideset i pet aktivnih kooperantica, od kojih otkupljuje maline, a one rade na svojim privatnim posjedima. Udruženje je kooperanticama pomoglo u nabavci potrebne opreme za uzgoj malina, ali i u edukaciji.

„Dosta vodimo računa o socijalnom efektu i pružamo pomoć socijalno ugroženim ženama i njihovim porodicama. Imamo program kojim se 20 posto zarađenog novca vraća za potrebe ugroženih kategorija. Jedno od udruženja s kojima sarađujemo i koje podržavamo jeste udruženje ‘Leptir’, koje pomaže djeci s posebnim potrebama, a svoje proizvode doniramo i Crvenom krstu“, kazala je Marković.

Hljeb života

Koliko je socijalno preduzetništvo rašireno u RS-u i da je svakim danom sve više onih koji žele da svojim radom stvore uslove u kojima će se nove životne prilike otvarati i drugima, pokazuje i primjer aktiviste i humanitarca iz Prijedora Danka Maleševića.

On je jedan od pokretača i član Hrišćanskog humanitarnog udruženja „Hljeb života“, koje je počelo s radom prije 20 godina, nakon rata, baveći se problemima izbjeglica i povratnika u prijedorskoj opštini.

Ipak, danas ovo udruženje radi neke druge stvari, a većinu toga finansiraju kroz firmu koju su osnovali. Kako nam je rekao Malešević, okrenuli su se socijalnom preduzetništvu i povezali ga s humanitarnim radom, te su prije pet godina registrovali firmu „Hatikva“. Ova firma, čije ime u prevodu sa hebrejskog znači nada, bavi se trgovinom polovnom robom koju pribavlja od raznih humanitarnih organizacija iz Švedske, Švajcarske, Holandije i Njemačke.

„S obzirom na to da smo htjeli da nastavimo humanitarni rad, na inicijativu jedne švedske humanitarne organizacije koja nam je slala pomoć, došli smo na ideju da otvorimo prodavnicu polovne robe. Ova organizacija iz Geteborga nam je pomogla da registrujemo firmu i obavezala se da će godišnje slati šest šlepera razne polovne robe: odjeće, obuće, namještaja i slično“, kazao je Malešević.

U socijalnom preduzeću „Hatikva“ zaposleno je šestoro ljudi, a s njima sarađuju i prodavnice iz okolnih gradova Bosanske krajine, kupujući robu na veliko po povoljnim cijenama, tako da se i s te strane poslovanje širi i dobija prilika za novim zapošljavanjem građana. Radi se o petnaestak second hand prodavnica koje posluju zahvaljujući toj robi. Na taj način, kako nam je ispričao Malešević, uspjeli su da zadrže obim humanitarnog rada koji su imali i da ga prošire organizujući javnu kuhinju za 150 korisnika, komunu za liječenje ovisnika…

Vjerovatno jedan od najboljih primjera kako oni koji su bili zaboravljeni, ostavljeni na rubu propasti mogu ponovo da se uključe u društvene tokove, da opet osjete nadu, jeste socijalno preduzeće „Patriot“ iz Bijeljine. Pokrenula ga je opštinska boračka organizacija i zapošljava 26 invalidnih lica – ljudi koji, kako kažu, ne žele ničiju milost, već samo da žive od svog rada.

„Kontrolišemo naplatu parkinga u Bijeljini, bavimo se i komunalnim djelatnostima, te vršimo pojedine usluge u gradskoj bolnici. Cilj ovog preduzeća nikad nije bio profit. Naš kapital su ljudi koji rade kod nas. To su ljudi za koje nikad niko ne bi rekao da su invalidna lica po načinu kako oni obavljaju svoj posao, a da ne govorimo o tome kako su odgovorni. Ovakvih preduzeća treba da bude što više u RS-u, BiH i regionu. Da se ovoj kategoriji ljudi pomogne da žive od svog rada“, rekao nam je generalni direktor ovog preduzeća Dušan Marković.

Povratak solidarnosti

U vrijeme kad većina zaboravlja na solidarnost, kad se sve svodi na novac i ličnu korist, grupa entuzijasta iz Udruženja građana „Nova generacija“ je odlučila da razmišlja drugačije. Tačnije, osnovali su socijalno preduzeće čiji je cilj da kroz rad vrati dostojanstvo socijalno ugroženim kategorijama i svima ostalima koji se nalaze u stanju bilo kakvog oblika socijalne potrebe.

Konkretnije, i oni su pokrenuli butik polovne robe „Solidariti I“, a sav profit koji ostvare koriste da bi se pomoglo onima kojima je to potrebno.

Predsjednik „Nove generacije“ Jadranko Janković navodi da su se na osnivanje ovog preduzeća odlučili jer žele da dijelu nezaposlenih ljudi omoguće posao, ali i da kroz rad stvore dobit koju će moći iskoristiti za pomoć onima kojima je ona potrebna.

„Krenuli smo s ciljem razvoja ekonomskih aktivnosti i praktične primjene koncepta socijalnog preduzetništva. U čitav koncept angažovane su kategorije koje se nalaze u stanju nekog vida socijalne potrebe. Ljudi u stanju socijalne potrebe moći će da žive od svog rada. Na ovaj način svi mi ćemo doprinijeti socijalnoj inkluziji i dostojanstvu socijalno ugroženih kategorija i svih kategorija koje se nalaze u stanju bilo kakvog oblika socijalne potrebe“, objašnjava Janković.

Na pitanje zašto su se odlučili na ovakav vid poslovanja, posebno u vremenu kad je novac postao za mnoge najbitnija stvar, Janković odgovara da je za njega socijalno preduzetništvo najbolji način da se za mnoge pojedince, ali i organizacije omogući da imaju finansijsku održivost.

“S jedne strane, građani samom kupovinom za svoje potrebe mogu u isto vrijeme da daju doprinos, a da se direktno ne odriču dijela svog novca u korist drugih. S druge strane, dobar dio populacije može i želi da radi i na taj način hrani porodicu umjesto da prima jednokratne pomoći i zavisi od institucija. Jednokratne finansijske i materijalne pomoći jesu pomoć, ali kratkotrajnog karaktera, a ovom društvu trebaju elegantna, dugoročna rješenja“, zaključuje Janković.

Ovo su neki od primjera rastućeg trenda socijalnog preduzetništva u RS-u koji nas uče da su ponekad potrebni samo dobra volja, hrabrost i istrajnost da učinimo društvo boljim. Ovi ljudi svoje su ideje pretočili u djela i tako pokazuju da pomažući drugima možemo da pomognemo i sebi. A upravo ovakvim primjerom možemo promijeniti zajednicu na bolje, što bi trebao biti dominantni društveni cilj.