ZA KANADERE NEMA NOVCA: Ali za audi mora biti

Foto: mojahercegovina.com

Dok u svim vitalnim sektorima nedostaje novca za osnovne potrebe, za kupovinu skupocjenih limuzina uvijek se nađe nešto

Pisati o voznom parku bh. političara i kontrapunktu sadržanom u bijedi prosvjetara, bolničara ili vatrogasaca čini se kao najjednostavnija stvar na svijetu. Ali, ako želite izbjeći patetiku, onda je to problematična rabota. Međutim, vrlo brzo shvatite kako je pisati o ovoj temi zapravo i prije svega domen psihologije, psihijatrije i socijalne patologije.

Zdravorazumski aksiom kaže da ovako siromašan narod ne može biti predstavljan tako skupim automobilima. Sva logika Bosne i Hercegovine je sadržana u antitezi da naši političari imaju vozne parkove kakve imaju upravo zbog siromašnog naroda, koji im to uporno i uporno dozvoljava. Jer, narod je taj koji daje legitimitet uvijek istim političarima, a kojima je automobil, jednako kao i narečenom narodu, bukvalno i doslovce statusni simbol.

Evo najkonkretnijeg primjera.

Statusni simbol

Ministar prosvjete i kulture u Vladi Republike Srpske, Dane Malešević, doslovno je odgovorio novinarima kada su ga pitali za razloge kupovine novog superluksuznog Audija A6: “Na neki način je to i statusni simbol, da ne ide ministar baš u najgorem automobilu, mada RS, svi znamo u kakvom je stanju, da smo u nekom razvojnom periodu, da nije prošlo dugo od rata i da sigurno treba još puno vremena da stanemo na prave noge.”

Sa stanovišta analize, ova izjava je upravo briljantno tačna. Ona nije gaf, kako su je mnogi novinari površno okarakterisali. Prvo i osnovno, auto JESTE na ovim prostorima statusni simbol, Malešević čak i potvrđuje da je RS u lošem stanju i kao i svaki bh. političar poziva se na poratni period (koji traje četvrt vijeka). Ovo što on izgovara je PRAVILO, a ne izuzetak, i u njegovom slučaju “statusni simbol” košta 115.000 maraka. Dabome da je država u dubiozi, dabome da je svaki ministar ili političar uopšteno u raskoraku, ili prije sljepilu prema realnosti, ali konkretno ovaj ministar ne vidi ništa sporno u 115.000 maraka budžetskog novca za jedan auto.

Jer, nismo mi bogati Skandinavci pa da nam ministri na posao dolaze biciklima, dok radnici kupuju audije i slične limuzine. Malešević uzima 115.000 maraka iz entitetskog budžeta, pravi se neka vrsta hajpa i protesta malobrojnih opozicionara, dok u istom momentu Univerzitetski klinički centar u Banjaluci ostaje bez kardiohirurga. Što će reći da se za operaciju na srcu mora potegnuti do Tuzle, Sarajeva, inostranstva, ili se jednostavno mora umrijeti. Malešević saopštava da kupuje 115.000 maraka vrijedan audi, dok budžet ostaje bez 130 miliona maraka. Naime, tako je pokazala Nezavisna revizija RS-a.

Vijesti o minusu od 130 miliona maraka i nedostatku kardiohirurga, pored vijesti o već famoznom audiju, u najmanju su ruku NEBITNE. Zastrašujuće, ali je tako. Mehanizmom regresije, narod se vraća na stari vidljiv problem i pokušava ga riješiti. A stari vidljiv problem je novi crni Audi A6, koji je materijalan i poprilično opipljiv (kako kome). Sto trideset miliona maraka minusa i nedostatak kardiohirurga su imaginacije koje će zaparati uho kakvom ekonomskom analitičaru ili potrebitom čovjeku. Dabome da je Dane Malešević u pravu kad kaže da je audi statusni simbol i sa njim se slaže narod. I dabome da će ga dobiti. Jer, po zakonu, automobil stariji od sedam godina ili koji je prešao više od 100.000 kilometara je star i treba ga rashodovati. To će vam potvrditi svaki radnik u Zapadnoj Evropi koji ima sličnih problema kao i naše vlasti, i o tome pojma nemaju njihovi političari, jer, podsjetimo, zbog ekološke osviještenosti (mahom) voze bicikla.

I na nebu i na zemlji

Prije nego što pređemo na vozni (zemaljski i leteći) park Predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, treba prvo navesti na koji način bi on riješio problem kupovine preskupih automobila: “Predložiću da se zakonski odredi da 10 odsto od vrijednosti svakog nabavljenog automobila u javnim preduzećima i službama bude uplaćeno u Fond solidarnosti za liječenje djece u Republici Srpskoj. Pa ko hoće nek izvoli. To je moj odgovor na to. Na tu temu treba staviti tačku.”

Osim što Dodik, barem u RS-u, “stavlja tačku” na slučaj automobila, on istovremeno propagira i kupovinu što skupljih limuzina. Jer, primijetićete, što je skuplji auto, to je veći prihod u Fondu solidarnosti. Nema većeg amina za kupovinu preskupih drumskih krstarica od ovoga.

Istovremeno, Milorad Dodik u svom (službenom) voznom parku posjeduje blindirani mercedes na koji je potrošeno pola miliona maraka. Kako navodi portal Žurnal, Dodik je još u vrijeme dok je bio na čelu Vlade RS-a za kupovinu mercedesa prebacio 250.000 maraka na račun Kabineta predsjednika RS-a, znajući da će poslije oktobarskih izbora zasjesti u predsjedničku palatu, dok je preostalih 250.000 maraka namirio iz budžeta svog prethodnika, Rajka Kuzmanovića.

Kako se to desilo 2010. i kako je od tada prošlo sedam godina, i kako je u bizarnom incidentu došlo do kvara hladnjaka i pojave dima, Dodik će, nema sumnje, uskoro zamijeniti starog novim ljubimcem na četiri točka. Mercedes ili Maybach, koji se pojavio u jednom banjalučkom autosalonu, hajde da vidimo.

Ali, nije to sve kada je u pitanju zemaljska flotila. Tu su automobili iz pratnje, na čije se održavanje godišnje troši 105.000, a na gorivo 200.000 maraka. Za “ostale sitnice”, poput pranja vozila, izdvojeno je 30.000 KM, a za ljetne autogume 23.000. Za osiguranje su potrošene 32.000 KM.

Narodna skupština RS-a je još u aprilu prihvatila prijedlog zaduženja od 9,4 miliona maraka za nabavku novog helikoptera koji bi, prema prijedlogu Zorana Tegeltije, ministra finansija RS-a, služio za potrebe prevoza bolesnika, policijske potrebe i za prevoz najviših zvaničnika RS-a. U realnosti, kako veli skupštinski poslanik Dragan Čavić, helikopterom će letjeti Dodik, premijerka i ministri.

“Nema ovdje nikakve tajne, ovaj helikopter se kupuje da bi četvoro ljudi moglo da bude prevezeno i da, za razliku od postojećih helikoptera, mogu da se koriste u noćnim uslovima i težim vremenskim prilikama, što s postojećim nije moguće”, rekao je Čavić.

Sa druge strane, postojeći helikopteri su stari 30 godina. To su oni koji su namijenjeni za prevoz bolesnika i više su sami po sebi opasnost i muzejski eksponati nego upotrebne radne mašine.

Inače, po riječima predsjednika PDP-a, Branislava Borenovića, konačna cijena helikoptera će na kraju biti preko 13 miliona maraka.

Što se tiče “stare Gazele” koja je u sastavu “predsjedničke leteće flote”, njena dva najveća podviga su otresanje šljiva po Lijevče polju i slijetanje ispred lokalne kafane kako bi nekadašnji premijer Aleksandar Džombić popio kafu.

Vatro moja, pređi na drugoga

Ove godine, požari izazvani ljudskim nemarom i tropskim toplotnim talasima doslovno su devastirali BiH. Bizarno i apsurdno zvuči da se predsjednik RS-a pohvalio kako je “njegov” helikopter gasio požare. Opšte je mjesto, ali zaista se treba pitati kako predsjednik ima sada već dva helikoptera, a vatrogasci u RS-u nemaju NIŠTA što bi iz vazduha stalo na put vatrenoj stihiji. Ni air traktore, ni kanadere, ni interventne helikoptere, ništa.

Da karmički apsurd bude potpun, Dodik javno govori kako ne želi izdvajati za vojsku, a Republika Srpska je tokom ovogodišnjih požara čak osam puta tražila gašenje istih helikopterom OS BiH. Pa su tako dva helikoptera OS BiH i dejstvovala na hercegovačkim požarištima.

A šta fali vatrogascima u oba entiteta na terenu? Terminologijom iz vica, nema čega nemaju ‒ nemaju ljudstva, nemaju opreme, nisu adekvatno plaćeni i zaboravljeni su od svih. Pa smo tokom čitavog ljeta gledali scene u kojima ljudi, rizikujući svoje živote, iz onih naprtnjača gase kilometarski duge vatrene fronte očekujući pomoć “odozgo”. Ne radi se, naravno, o kanaderima, nego o kiši, ili, kako neki kažu, Božjoj milosti.

A kad smo kod neba, moramo znati da je avion Cessna 525 Citatonjet CJ+, registarskih oznaka E7-SMS, u vlasništvu Vlade Republike Srpske (čitaj: predsjednika Dodika, koji ga ubjedljivo najviše koristi). Inače, indikativno je da se, osim za Dodika, avion koristi, po svoj prilici, i kao poluprivatni turistički čarter, ali gratis. Tako je samo u junu Cessna odradila na desetine letova. Putovalo se na crnogorsko primorje, u Ljubljanu, u Beč, Salzburg, ali i na grčke otoke i Rusiju. Na novinarsko pitanje ko se sve i u koje svrhe vozi ovim avionom, Dodik je odgovorio: “Avion RS-a služi za prevoz funkcionera Republike Srpske i apsolutno je sve dostupno kroz službe i aktivnosti. O mojim putevima imam obavezu da informišem nadležne organe, ali i da putujem avionom. Nemam obavezu da govorim gdje sam bio i šta sam radio. Avion se koristi u skladu sa zakonom, a ja sam bio na različitim mjestima.”

Inače, narečena Cessna je najpoznatija po prevozu Monice Bellucci i po tome što je rentana Miloradovom dobrom prijatelju Draganu Čoviću. Pod kojim okolnostima, za koji novac i na koji način? Odgovor je vjerovatno, da citiramo Dodika, “nemam obavezu da govorim gdje sam bio i šta sam radio”.

Hercegovina igrača za trku ima

Što se tiče prvog čovjeka Hercegovine i HDZ-a u BiH, Dragana Čovića, i njegovog odnosa prema automobilima, skromnosti papinskoj i ostalim memorabilijama, SVE je već opisao Aleksandar Brezar u sjajnom tekstu NEOSTVARENA LJUBAV: FORD FOCUS I DRAGAN ČOVIĆ, na našem portalu.

Ne treba biti nekakav Šerlok Holms pa u kratkom krokiju pritefteriti kako samo u Republici Srpskoj Ministarstvo uprave i lokalne samouprave treba da dobije novu škodu od 75.000 KM. Ministarstvo rada u planu javnih nabavki ima luksuzno vozilo od 134.000 KM. Član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić vozi se u automobilu koji je plaćen gotovo 200.000 KM, ali kaže da je smanjio vozni park u odnosu na svog prethodnika, šta god mu to značilo. Tu je i gradonačelnik Bijeljine, Mićo Mićić, koji je najavio pa odustao od kupovine automobila vrijednog 125.000 KM. Ovako bi mogli unedogled u oba entiteta i na državnom nivou.

Ali.

Umjesto zaključka, opet psihologija

Bolnicama fali kreveta, CT skenera, osnovnih higijenskih uslova, fali im plata i zdravstvenog osiguranja za zaposlene, fali im vozila svakovrsnih, a najviše im fali kadra, koji trbuhom za kruhom napušta ovu zemlju. Školstvo jednako tako stoji, uz dodatak da se zbog bijele kuge gase čitave škole, da djeca nemaju osnovna učila, da nemaju adekvatne toalete, da je školski sistem odavno obesmislen. O “nema čega nema” kod vatrogasaca je već sve apsolvirano.

I neko će reći kako je riječ o ogromnoj opreci između bahatih političara i bijedne infrastrukture u svim ostalim sektorima, kako vele društvene zbilje. Ali nije tako!

Vratimo se na audi kao statusni simbol s početka priče. On ovdje u našoj zemlji i jeste statusni simbol, vozilo sa zatamnjenim staklima, pred kojim slučajni prolaznik spušta pogled da mu se ne desi hapšenje kao onoj neiskusnoj Amerikanki koja je pokazala srednji prst crnom konvoju Bakira Izetbegovića. Crna limuzina je, da se ne lažemo, od vremena socijalizma bila ESENCIJA MOĆI I STRAHOPOŠTOVANJA u naroda.

Ovo gore su najsignifikantniji primjeri bahaćenja na račun poreskih obveznika s jedne strane i države socijalnog slučaja s druge. Primjera je bezbroj. Naprosto, nema mjesta za sve u tekstu.

Nažalost, sva gore pobrojana lica će za svoju bahatost, dabome, biti nagrađena novim mandatima u bilo kojoj formi na idućim izborima.