IGRE REKORDA: Zašto nakon Game of Thrones više ništa neće biti isto?

Foto: gameofthrones.wikia.com

Možda zato što je projekat davno izašao iz okvira serije i fascinantno preselio na društvene mreže, majice, gifove, aplikacije, u medije, blogove i kvizove…

Serija Game of Thrones, ili po naški Igra prijestolja, predstavlja svojevrsni fenomen. Zbog važnosti koju joj pridaju mediji i sveprisutnoj vidljivosti, za nju znaju i oni koji nemaju pojma o kakvoj seriji se radi i nikad nisu pogledali ni jednu epizodu. Iako, sudeći po popularnosti koju serija ima i činjenici da obara sve moguće rekorde gledanosti, postavlja se pitanje da li takvi uopće postoje. Kanal HBO, na kojem se prikazuje, izvijestio je o 10-milionskim pregledima svake od epizoda zadnje sezone, iako je serija dostupna i u piratskoj verziji i broj onih koji je tako gledaju je možda čak i veći. Zadnja epizoda imala je 16,5 miliona pregleda, što predstavlja rekord kad se radi o ovoj hipergledanoj seriji. Postavlja se pitanje zbog čega je to tako i zašto je baš ovoj seriji uspjelo što drugim nije.

Za one koji ipak ne znaju ili im treba podsjećanje, recimo da se radi o seriji koja je snimana po književnim predlošcima Georgea R. R. Martina. Do sada je emitovano sedam sezona, a serija se snima na različitim mjestima u svijetu (Maroko, Španija, SAD, Velika Britanija, Kanada….). Gledatelji s ovih područja naročito su ponosni na dio koji se snima u Dubrovniku, koji predstavlja jednu od najbitnijih lokacija u ovom projektu. Žanrovski, Igra prijestolja se ubraja u epsku fantastiku i misterij njene popularnosti, pored ogromnog marketinga, vjerovatno se krije i u arhetipskim temama kojima se bavi. Borba za vlast, ljubav, osveta, izdaja, solidarnost, teme su koje ne zastarijevaju i koje će uvijek biti aktuelne. Dodamo li im još prisustvo seksualno eksplicitnih scena, rušenje društvenih tabua, izrazite i necenzurisane scene nasilja itd., i sve to uklopimo s vrsnom režijom, odličnom glumom i tehničkim mogućnostima, dobijamo kombinaciju kojoj se teško oduprijeti.

Stoga je prirodno da Igru prijestolja prati i ogromna kapitalističko-konzumeristička mašinerija koja proizvodi predmete široke potrošnje s motivima iz serije. Odjeća s natpisima i slikama, stvari svakodnevne upotrebe, stilizirani nakit i reference koje upućuju na ovu seriju, postali su sastavni dio pop kulture zadnjih godina i prepoznaju ih i kupuju i oni koji Igru prijestolja ni ne gledaju. S druge strane, imamo tvrdokorne fanove koji se bave samom serijom na dosad nezapamćen način, barem u mainstream okvirima. Dakle, nivoi percepcije su različiti i kreću se od površnog trendizma do pravog fanovskog “studizma”. Ono, pak, što nas interesuje jeste upravo ta fantomska percepcija koja je napravila presedan i iz uskotematskih foruma posvećenih serijama, kako je to dosad bivalo, prešla u medije široke potrošnje.

Kolektivna pomama

Čini se da ne postoji svjetski medij koji ne izvještava o ovoj seriji ili pak nema posebnog komentatora kojem je zadatak da gledateljima prokomentariše svaku narednu epizodu. Od Playboya, preko Cosmopolitana do New York Timesa, čitamo o svakom mogućem aspektu radnje, skrivenoj agendi nekog od likova ili predviđanjima budućih dešavanja. U nastavku ćemo navesti samo slučajan uzorak kako bi se dobila ideja o enormnoj zastupljenosti: u magazinu  Elle navode se fan teorije o mogućim dešavanjima; u New York Magazineu se u detalje tabiri zadnja epizoda; u Slateu se detaljno analizira jedna protagonistica i argumentira zbog čega je zadobila titulu najgoreg lika te sedmice; u Washington Postu se također diskutuje o zadnjoj prikazanoj epizodi; u Bussines Insideru piše se o tome šta bljuje zmaj; u Vanity Fairu isto se piše o zmaju, ali iz drugog ugla; u Voxu se postavljaju pitanja oko bitke koja se desila u seriji; u Timeu se spekuliše o popularnoj fan teoriji o porijeklu jednog lika itd., itd.

Iako anglofoni mediji dominiraju, ne zaostaju ni ostali. Autori u medijima na različitim jezicima nude svoje originalno viđenje dešavanja. Što se tiče našeg područja, pored nekih redovnih, ali marginalnih blog-komentatora, u mainstream medijima ne postoji po opsegu i sistematičnosti uporediv primjer s gorenavedenim. Razlog za to krije se vjerovatno u nerazvijenosti i nepopularnosti filmskih i kulturnih rubrika, ali i nesposobnosti urednika i autora da prepoznaju atraktivnost ove teme. S druge strane, značaj same serije u komercijalnom smislu je itekako prepoznat, tako da i mainstream portali prevode engleske tekstove ili nude površne osvrte na neke najpoznatije ili najškakljivije aspekte. Tako je i Klix smatrao bitnim da najavi finalnu epizodu sedme sezone, prikazanu 27. augusta; portal Radio Sarajevo je javio kako su obožavatelji poludjeli za scenom seksa, a isto je pisao i Source, dok su u Oslobođenju konačno ponudili opširniji osvrt,  pokušali sumirati zadnju epizodu i reći nešto generalno o seriji.

Zanimljivo je da se mediji u pisanju o ovoj temi ne zadržavaju samo na radnji serije, njenim likovima i fan teorijama, ma koliko oni bili detaljni, spekulativni i razgranati. Tako se stvara prostor da se pišu i članci samo o određenim detaljima u seriji, bez osvrta na priču jer se podrazumijeva da se ona poznaje. Vulture, na primjer, piše cijeli članak samo o Zidu ili pak o simbolici odjeće koju nosi jedna od glavnih protagonistica, a što je veoma impresivno, bez obzira što se radi o magazinu koji je posvećen televiziji. U Cosmopolitanu se piše o jednom dijelu tijela glavnog protagoniste; u Independentu se pravi lista scena smrti, i to po njihovoj svireposti; na drugim mjestima se isto radi sa scenama seksa na osnovu njihove erotičnosti, a na jednom mjestu se čak pravi lista glumaca po njihovoj visini. Neki magazini prave anketu o seriji, a neki donose listu imena za bebe inspirisanih Igrom prijestolja. Postoje čak i internet-kvizovi koji se šire po socijalnim mrežama i medijima, a kojima je cilj da ispitanicima otkriju na koji lik najviše liče ili koliki nivo znanja o dešavanjima u seriji posjeduju.

Sve u svemu, nepregledni su materijali koji o seriji postoje na internetu i ona u pravom smislu riječi predstavlja globalni fenomen.

Novi oblik kritike?

Ono što se pak otkriva nakon što se pogledaju novinske rubrike u kojima se nalaze tekstovi o Igri prijestolja jeste da se ne radi o isključivo filmskim i serijskim rubrikama. Također, novinari koji ih ispisuju nisu prvenstveno filmski kritičari, nego pišu o različitim temama. Tekstovi koji govore o seriji nisu formalno kritike, nego se radi o žanrovskoj raznovrsnosti i pišu se u obliku bloga, kolumne, impresije, fanovske adoracije… Zapravo, mogli bismo reći da je u moru tekstova najmanje onih koji stilom podsjećaju na klasičan filmski osvrt.

Veliki broj članaka prate i posebni videoisječci sastavljeni samo od određenih scena koje se žele naglasiti i o kojima se piše, a one su često dopunjene i autorskim intervencijama uz pomoć neke videoaplikacije ili programa. Napravljen je ogroman broj gifova, memova, postera i fotomontaža koji na sebi svojstven način također ukazuju na određeni detalj iz serije i dopunjuju tekstualni predložak. Zato se bez njih, tj. generalno bez medijskih produkata internetske ere, ne može na pravi način ni tumačiti referentni materijal koji prati seriju.

Osim toga, treba istaći da su gledatelji ti koji gotovo ravnopravno sudjeluju u pisanju o seriji i to putem socijalnih mreža. Veliki broj medija dijeli Facebook, Twitter, Instagram ili neke druge socijalmrežne statuse “običnih” gledatelja i fanova. Mnogi od njih su naročito duhoviti i pronicljivi te kvalitetom premašuju zvanične osvrte – ako danas možemo i govoriti o nečemu takvom. Zato se s pravom može reći da svi oni zajedno – gledatelji, fanovi, novinari, blogeri, zvanični kritičari – učestvuju u izgradnji impresivnog tekstualno-vizuelnog materijala koji spada u kritički osvrt na ovu seriju.

Sljedeća sezona Igre prijestolja emitovat će se krajem 2018. godine. Ta, osma po redu, ujedno će biti i posljednja sezona serijala. Vjerovatno će potrajati dok se nakon nje pojavi serija koja će joj po popularnosti i medijskom utjecaju predstavljati ravnopravnog protivnika – i uspjeti da globalne medije u ovom stepenu usmjeri na opsesivno bavljenje sobom. U međuvremenu, možemo zaključiti da je Igra prijestolja definitivno označila jedan drugačiji način pisanja o serijama i možda početak jedne sasvim drugačije, hipertekstualne i interaktivne filmske kritike koja će postati pravilo.