BINDŽOVANJE: Kad cijelu seriju odgledaš u cugu

foto: HBO

Mijenjaju se navike globalne medijske publike. Više niko ne čeka sedam dana da odgleda novi nastavak omiljene serije. Sad se sve epizode gledaju odjednom, ili bar u što kraćem periodu

“Odlična mi je serija Igra prestola, pogledao sam tri sezone za dvije noći”, rečenica je koju mlađe generacije prihvataju bez posebnog osvrta, jer su internet i njegovi servisi omogućili tako nešto. U poplavi televizijskih serija, navike globalne medijske publike se mijenjaju, što se isto tako reflektuje i u načinu i dinamici snimanja istih. Ako su ovi fenomeni donekle razumljivi, publiku vjerovatno zbunjuje kada čuju “Super mi je Game of Thrones, bindžovao sam sve sezone.” Bindžovati, u slobodnom prevodu pretjerivati, podrazumijeva pretjeranu konzumaciju svih epizoda određene TV serije u kratkom vremenskom periodu.

Nove tehnologije, kao što su internet i livestreaming, dovele su do značajne promjene načina konzumacije medijskih sadržaja. Vijesti se čitaju u pokretu na pametnim telefonima, duže tekstove mijenjaju jednostavni blogovi, a serije se “skidaju” i gledaju kao da su dugometražni filmovi. Nešto “bindžovati” (engleski: to binge) ne znači da se pojavio novi fenomen, već predstavlja situaciju u kojoj je zbog masovne upotrebe jednostavno imenovan novi pojam. Međutim, prije nego što objasnimo pojam, potrebno je opisati kontekst koji je do njega doveo. U pitanju su tri međusobno povezana procesa: masovna produkcija TV serija, razvoj online TV servisa i promjena načina konzumiranja sadržaja (od broadcastinga do narrowcastinga).

Masovna produkcija

Prvi proces, koji je još uvijek u toku, jeste masovna produkcija TV serija, gdje prvenstveno mislimo na anglosaksonsku produkciju, iako su skandinavske serije u ozbiljnom porastu. Prije pojave masovne upotrebe interneta, mnoge serije su snimljene, ali su samo neke od njih imale planetarnu popularnost. Ovaj vid umjetnosti, ili bolje reći biznisa, bazirao se na pridobijanju što šire publike, što je značilo da je dovoljno plasirati nekoliko projekata i očekivati komercijalni uspjeh. Međutim, razvojem novih tehnologija i naprednijim tehnikama segmentacije tržišta, došlo je do hiperprodukcije TV serija koje precizno ciljaju na određenu vrstu publike, bez pretenzija za udjelom u opštoj publici. Na primjer, ABC, NBC, Showtime, Fox i drugi medijski giganti vide u serijama priliku za plasiranje proizvoda, pa više nije dovoljno snimiti jednu seriju sa superherojima, nego ih mora biti onoliko koliko postoji različitih ciljnih grupa. Drugačije rečeno, ako određena publika trenutno voli serije s Marvelovim junacima, imaćemo situaciju u kojoj se paralelno emituje barem deset takvih projekata.

Drugi proces koji je promijenio navike gledanja TV serija jeste promjena u načinu funkcionisanja online TV servisa, prvenstveno Netflixa. Netflix je jedna od najvećih globalnih medijskih kompanija, a slobodno se može reći da prednjače kada je u pitanju predviđanje trendova kod medijske publike. Naime, Netflix je u SAD-u ove godine po prvi put preuzeo primat u odnosu na kablovske operatere, a sredinom 2016. godine postao je dostupan i u Bosni i Hercegovini. Gledanje nekog sadržaja na zahtjev nije ništa novo; drugi TV servisi imaju slične usluge (HBO, Pickbox i slično). Netflix je od servisa koji diseminuje videokasete kao prva online videoteka postao servis koji snima svoje filmove i serije, nakon čega ih odmah čini dostupnim za svoje pretplatnike. Dakle, ovaj servis je potpuno orijentisan na publiku: od same produkcije serija koje se baziraju na istraživanju tržišta, preko brzine snimanja TV serije, i na kraju, do vremena isporuke koje je gotovo jednako nuli. Pretplatnici ovog servisa dobijaju pristup svim epizodama serije, bez obzira na njihov broj. To je veoma važno s aspekta pojma koji smo spomenuli na početku teksta.

Aktivnost publike

Treći proces odnosi se na promjene načina konzumiranja medijskih proizvoda, za koje su odgovorni i mediji i sama publika. U periodu klasičnog broadcastinga, odnosno u vremenu klasičnih elektronskih masovnih medija, aktivnost konzumenta svodila se na pronalaženje medijskog sadržaja koji je kreiran za opštu publiku, te probavanje da li im taj sadržaj odgovara. Taj koncept su promijenile popularne sapunice, ciljajući tačno određen segment publike (u ovom slučaju isključivo domaćice). Upravo zbog isplativosti takvih projekata, i kod nas u BiH i danas vlada prava najezda indijskih, ruskih, turskih i latinoameričkih serija koje se rade po istom šablonu. U pogledu narrowcastinga, odnosno preciznog emitovanja,  originalnost i autentičnost radnje neke serije ne igra nikakvu ulogu sve do momenta do kojeg postoji zainteresovana publika. Onog momenta kada publika postane zasićena, traži se nova niša i novo tržište za osvajanje. Danas, precizno emitovanje nije ništa drugo do ono što Netflix radi, što ćemo pokazati jednim primjerom.

Sredinom prošle godine, Netflix je producirao seriju pod nazivom Čudne stvari (Stranger Things). Svih osam epizoda je bilo dostupno odmah, uz prateću marketinšku kampanju, koja je bila u duhu kraja osamdesetih i početka devedesetih godina XX vijeka. Uvodna špica u maniru Dosijea X, omot DVD-a u dizajnu VHS kaseta, muzika u stilu Spielbergovog E.T.-ja, s radnjom koja neodoljivo podsjeća na Gunise. Istraživački tim ove medijske kompanije zaključio je da postoji ogroman dio publike koji voli filmove i serije u duhu osamdesetih, no isto tako su znali da ne smiju propustiti dio mlađe publike koji voli misterije, ali ne može zadovoljiti svoj ukus u trenutnoj ponudi serija. Tako smo dobili Čudne stvari, maestralno izveden spoj retro-savremeno, a podaci o gledanosti serije pokazali su da je bila više nego uspješna. Ovaj primjer govori o tome kako se servisiraju medijske potrebe određene publike, neminovno dovodeći do fenomena pretjerivanja o kojem govorimo u ovom tekstu.

Pretjerivanje, odnosno bindžovanje, zarazno gledanje ili navučenost na seriju, jeste vrsta gledanja TV serije na način da se sve dostupne epizode pogledaju u što kraćem periodu. Netflix je ovaj fenomen doveo u nove TV serije, jer su pretpostavili da publika želi imati potpunu (ne)kontrolu nad konzumiranjem sadržaja: nije dovoljno dati odloženo gledanje zadnje epizode, nego se insistira na potpunoj dostupnosti. U ovom slučaju, Netflix ne pušta serije, nego ogromne, dugometražne filmove koje publika gleda kad god poželi. Nema klasične napetosti od ranije, ali nema ni potrebe da se prave neizvjesni krajevi epizoda. Dakle, najčešće se efekat pretjeranog gledanja javljao u prilikama kada dio publike nije znao za određenu seriju, pa je krene gledati kada ona završi. Tada postoji mogućnost pribavljanja svih epizoda i njihovo pretjerano konzumiranje, što dovodi do potpunog razlikovanja u iskustvu.

Drugačiji doživljaj

Na primjer, 2004. godine je s emitovanjem krenula serija Izgubljeni (Lost), koja je trajala punih šest sezona. Sredinom 2010. godine, zainteresovana publika je mogla ovu seriju pogledati odjednom, bez pauza između sezona i epizoda, što je garantovalo potpuno drugačiji doživljaj od doživljaja dijela publike koji je seriju pratio “iz epizode u epizodu, iz sezone u sezonu”. To je, pored posljedica na psiho-fizičko zdravlje, najveći nedostatak ovakvog načina gledanja, jer publika gubi jednu od primarnih pozitivnih ciljeva masovne kulture: vrijeme za retrospektivu i razgovor s društvom. U navedenom primjeru, publika koja seriju pogleda odjednom u njoj ne vidi ništa specijalno, jer ne postoji vrijeme u kojem se razgovara o teorijama i eventualnom razvoju radnje. Iskustvo ovakvog gledanja graniči s gledanjem iznimno dugačkog filma ili predstave, gdje se kao jedan od prvih efekata javlja prezasićenost, a ne kvalitativni aspekti medijskog sadržaja.

Dakle, ovaj tekst je pokazao da pretjerano gledanje TV serija nije novi fenomen, ali je skrenuta pažnja da nova medijska industrija prilagođava svoju ponudu novim navikama publike. Mnogi će reći da Netflix nije promijenio ništa, jer i dalje postoji mogućnost kreiranja neizvjesnosti kroz umjereniju dinamiku gledanja. Međutim, ako govorimo o globalnim trendovima, bindžovanje je svakako nešto što je uzelo maha, a kroz nekoliko godina će sigurno postati sastavnim dijelom zahtjeva mlađe publike