SEKSUALNO NASILNIŠTVO U BANJALUCI: Od kakve su koristi poluinformacije i panika?

Foto: cbc.ca

Četiri prijave seksualnih zločina i prekršaja u sedam dana. Građani koji su se površno informisali nisu razlikovali informacije iz različitih događaja, ali su im i mediji, koji su senzacionalistički izvještavali, pomogli u tome

Medijsko izvještavanje na portalima u Banjaluci u posljednje tri sedmice obilježili su događaji u kojima su četiri osobe prijavile seksualno nasilništvo. U naslovima tekstova se nalaze odrednice poput: silovatelj, manijak, napadač, napasnik. Ako u situaciju dodamo i navodno samoubistvo jednog od počinitelja, kao i neizbježnu pompu na društvenim mrežama, jasno je da se radi o jednom kompleksnom događaju – kako za medije, tako i za publiku.

Prije analize konkretne situacije, potrebno je napomenuti neke od opštih smjernica kada su u pitanju silovanja i seksualno nasilništvo. Što se tiče medija, postoje dva univerzalna pravila koja se ne bi trebala kršiti bez obzira na specifičnost situacije: zaštita žrtve i izbjegavanje etiketiranja. Prvo pravilo podrazumijeva da je u situacijama seksualnog nasilništva najvažnije zaštititi identitet žrtve, bez obzira na težinu krivičnog djela (objaviti inicijale je dozvoljeno, ali ne bi trebalo objaviti nikakve druge podatke koji mogu otkriti identitet žrtve, kao što su opis prebivališta ili podatke bliže rodbine). Drugo pravilo se odnosi na uzdržavanje od etiketiranja počinitelja prije nego što istražni organi utvrde činjenično stanje, pogotovo ukoliko počinitelj djela nije otkriven i uhapšen.

Sa druge strane, kada je u pitanju publika, situacija koja je predmet analize pokazala je dva problema. Prvi problem se ogleda u površnom informisanju o događajima, što rezultira nejasnim granicama između različitih situacija koje su se desile (manijak koji je pokazivao polni organ sigurno jeste učinio prekršaj, ali ta situacija nije identična onoj u kojoj se desio pokušaj silovanja). Drugi problem je mnogo ozbiljniji, a odnosi se na logičku grešku: pripisivanje odgovornosti na ime žrtve, dok se zanemaruju objektivne okolnosti, kao i postupci potencijalnog počinitelja.

Slučaj pokušaja silovanja

Posmatrano hronološki, kako bi publici što više razjasnili kompletnu priču, prvo je 21. jula tridesetdvogodišnja djevojka na Fejsbuku objavila status u kojem iznosi podatke o tome kako je proživjela pravi pakao kada se vraćala kući. Sama činjenica da su mediji došli do informacije putem Fejsbuka, stavilo ih je u poziciju u kojoj poznaju njen identitet. Iako su se pojedini mediji ipak ogradili od iznošenja njenog imena i prezimena, nisu se snašli najuspješnije. Na primjer, ATV je objavio tekst u kojem iznose isječak njenog Fejsbuk profila – ime i prezime se ne vidi, ali ipak postoji dovoljno informacija da se dođe do njenog identiteta. Naravno, dio publike će zastupati argument da nije potrebno kriti njen identitet kada je ona sama hrabro stala iza svoje priče. Ipak, to ne daje za pravo mediju da objavljuje bilo kakve podatke o identitetu, jer počinitelj u tom  trenutku nije bio poznat i nije uhapšen.

Ovo pravilo medijskog izvještavanja se praktikuje iz razloga da se spriječi svaka šansa osvetničkog ponašanja počinitelja ili drugih lica. Osobe koje su u stanju počiniti krivično djelo silovanja sigurno nisu potpuno razumne i uračunljive, tako da su sposobne učiniti i druga krivična djela ukoliko nisu procesuirane ili zbrinute u nekoj od ustanova. Tridesetdvogodišnja Banjalučanka ima potpuno pravo da se oglašava u svoje ime, što je ona i učinila, ali mediji imaju mnogo veći domet i mogu nanijeti veću štetu nego korist samim objavljivanjem identiteta žrtve.

Ovaj slučaj se dodatno zakomplikovao kada je objavljena vijest o tome da je dvadesetčetvorogodišnj momak izvršio samoubistvo, a da policija sumnja da je on počinitelj pokušaja silovanja iz ranije navedene situacije. Još uvijek nije utvrđeno sa sigurnošću da se ova dva događaja mogu dovesti u vezu, ali većina medija je o tome izvještavala kao da se radi o dokazanoj činjenici. Ovakav oblik izvještavanja nije dozvoljen do trenutka kada se to eventualno dokaže, jer neprovjerene informacije mogu nanijeti dodatnu štetu porodici navedenog koji je izvršio samoubistvo.

“Manijak” kruži gradom

Drugi slučaj koji se desio nekoliko dana poslije prijave pokušaja silovanja je prijava protiv lica V.G. koji se tereti da se skidao go i pokazivao polni organ u dvije banjalučke ulice. Budući da se slučaj desio samo nekoliko dana poslije, mediji i publika su bili uslovljeni da traže povezanost između situacija. Iako je takav potez očekivan i u neku ruku opravdan, ipak trebamo pogledati činjenice i utvrditi razlike između ovih događaja: u pitanju je prekršaj, a ne krivično djelo; slučaj je prijavljen policiji, nakon čega je počinitelj uhapšen; ime i prezime počinitelja je objavljeno, iako je policija dala isključivo inicijale i godište; osoba koja je prijavila slučaj nije sa sigurnošću prepoznala počinitelja u policiji.

Dakle, ovaj slučaj prekršaja svakako ne treba opravdavati, pogotovo ako imamo u vidu da je potencijalni počinitelj uhapšen i na vrijeme procesuiran. Međutim, objavljivanjem imena i prezimena osobe se bespotrebno nanosi rizik odmazde prema bližnjima počinitelja, što se moglo vidjeti na društvenim mrežama (prijetnje njegovoj porodici, govor mržnje i slično). Naravno, osoba koja je uhapšena, ukoliko se dokaže da je počinio prekršaj, snosiće posljedice propisane zakonom. Sve ostalo spada u insinuacije i bespotrebno povećanje rizika. Ukoliko policija dovede u vezu dva opisana slučaja, onda publika i mediji trebaju vršiti pritisak na brže i rigoroznije procesuiranje ovog slučaja.

Ponovni pokušaji silovanja

Dvije djevojke su 24. i 25. jula prijavile da su napadnute na banjalučkom izletištu Banj brdo. U odvojenim incidentima, djevojke su se uspjele spasiti tako što su pobjegle od napadača, a  policija nije identifikovala napadača do 8. avgusta. U periodu do hapšenja potencijalnog počinitelja mediji su izvještavali kao u prvom slučaju, dok su društvene mreže obilovale komentarima koji nisu primjereni za ovakve događaje.

Važno je napomenuti da ovi slučajevi pokušaja silovanja još nisu rasvijetljeni, kao i to da se ne zna da li je osoba koja je uhapšena 8. avgusta odgovorna za sva tri krivična djela.

Društvo koje osuđuje

Banjalučanka koja je slučaj pokušaja silovanja prijavila na Fejsbuk profilu iznijela je niz optužbi na rad policije i njihovo ponašanje prilikom uzimanja izjave, što se kasnije reflektovalo i na društvenim mrežama. Radi se o pogrešnom zaključivanju koje je opterećeno predrasudama i fundamentalnom greškom pripisivanja. Naime, djevojka kaže da se policija nije toliko interesovala za izgled potencijalnog počinitelja, nego su je pitali šta je radila tako kasno sama i šta je nosila od odjeće. Analizom komentara na ovoj priči, ali i na tekstovima o drugim pokušajima silovanja ustanovili smo da je veliki dio publike spreman na iznošenje šovinističkih i pretjerano patrijarhalnih komentara u kojima se krivica za preživljeni pakao stavlja na leđa ženskog ponašanja. Komentari poput “to je i tražila kada se šeta sama” i “tako im i treba, sve su iste” nisu bili rijetkost, nego pravilo. Ovakvo ponašanje policije i dijela publike treba otvoreno osuditi, jer na taj način nastavljaju tradiciju omalovažavanja žena, koje vjerovatno u nekim situacijama ni ne žele prijaviti seksualno nasilništvo jer se plaše ovakvog poigravanja krivicom.

Isto tako, budući da su se sva četiri slučaja odigrala u malom vremenskom razmaku (sedam dana), publika koja se površno informisala nije pravila jasne razlike između događaja, ali su im i mediji koji su senzacionalistički izvještavali u tome “pomogli”. Na primjer, kada je objavljena vijest 8. avgusta da je uhapšen potencijalni počinitelj na Banj brdu, dio publike se pitao “zar nije taj počinitelj izvršio samoubistvo?”. Možda publika koja komentariše i prati ovako osjetljive događaje ne vidi u tome veliku opasnost, ali upravo ovakva vanredna situacija je pokazala koliko je važno biti potpuno informisan.