FTV I BHT1: Šta nam govore različita politička intoniranja?

Foto: vijeceministara.gov.ba

To što se na osnovu uredničke intonacije pažljiviji gledatelj može zapitati jesmo li već u kampanji, trebalo bi biti dovoljno jaka opomena za FTV i BHT1

 

FTV: Nazvati stvari njihovim imenima

25. – 31. juli 2017.

BURNA SJEDNICA I OČEKIVANI NEZADOVOLJNICI: Obje televizije su skupštinsku raspravu o izvještaju i radu Savjeta ministra (srijeda, urednik Antonija Avram) nazvali “burnom”. U nastavku vrlo malo bure, a mnogo više svakodnevnih političkih deklamacija ili retoričke igre na koju smo već svi oguglali. No, u prilogu FTV-a bilo je više govora o izlaganju Denisa Zvizdića i sa čim se sve to pohvalila aktuelna vlast, dok su stranački im protivnici, i pored urednog prikaza, dočekani najavom “opozicija očekivano nezadovoljna”. Umjesto te konstacije, bilo bi mnogo poštenije da su se u nekoliko riječi skovale glavne primjedbe opozicionara.

DEBAKL DRAGANA ČOVIĆA: Federalna se u posljednje vrijeme ne libi stvari nazvati svojim imenom, bar kada izvještavaju o dogodovštinama iz svijeta dnevne politike. I tu bi se moglo primijetiti ko dobija oštriji, a ko pristojniji tretman, o čemu je već bilo riječi u ranijim monitorinzima. Ali ako je Čovićev radni ručak, pompezno najavljivan, otkazan jer se gotovo niko nije odazvao, onda se to zove debakl. Ili, kako je u srijedu naglašeno u Dnevniku 2 – “debakl Dragana Čovića”. Bilo bi poželjno primijeniti takav pristup na sve slične ili istovrsne situacije i aktere.

IZDVOJENO:

Dejan Kožul nas je navikao na razglednice iz Srbije u kojima su obojeni svi tamošnji aktuelni problemi i izazovi. Šta je to unutrašnji ili srpsko-srpski dijalog, kako ga krste mediji, pitao se ovog puta.­ Odgovori su bili iz ugla pozorišnog reditelja Zlatka Pakovića. Ovdje treba istaći da se Kožul trudi da nam predstavi što više sagovornika i komentatora iz različitih sfera javnog života.

OCJENA: 6

BHT1: Nije debakl, već je propao sastanak

25. – 31. juli 2017.

KAKO JE PROPAO SASTANAK? Urednica Alenka Bruck je Čovićevom debaklu pristupila studiozno, žonglirajući izjavama političkih analitičara i stranačkih, kako se to u nas veli, lidera (srijeda, 26. juli). Sastanak je propao, glavni je zaključak dok ekranom defiluju zabrinuta lica, a BHT1 se ne usudi imenovati svu farsu težim odrednicama. Ubačeni su i dijelovi iz intervjua s Bakirom Izetbegovićem koji bi nas trebali zaintrigirati da poslije Dnevnika pogledamo njegov najnoviji razgovor s urednicom Samirom Krehić. Dijalog se, reklo bi se po ambijentu, vodio u odajama člana Predsjedništva, a to je odmah usporilo dinamiku, iako je Krehić ispočetka djelovala ofanzivnije jer ga je upitala šta je to sve, a šta ništa Dragana Čovića? Ali izjave smirenog i neometenog Izetbegovića otkrivale su nam da je razgovor u domenu očekivanog i da tu nema ničega što može i da nalikuje na isprovociranu ekskluzivu.

SFF ZASLUŽUJE VIŠE: U petak smo u uredničkoj pripremi Alenke Bruck mogli saznati šta nas očekuje na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu, ali kroz kratke izjave direktora i selektorice festivala iz kojih su informacije date na kašičicu. Ako je već objavljen program SFF-a, festivala koji nas kao rijetko šta upisuje na evropsku kulturnu scenu, onda se trebao prirediti osvrt novinara iz rubrike Kultura koji je kadar napraviti duži, sadržajniji komentar. Kako se čini program? Šta ga razlikuje od prethodnih? Kako izgledaju regionalna, domaća i svjetska filmska produkcija? Čime se predstavlja domaća kinematografija? Postoje li neke konstante u selektorskoj politici?

IZDVOJENO:

Pitanje Aleksandra Brezara ko je odgovoran za opstrukciju u Trstu (utorak) bilo je na mjestu, ali ne i u pravo vrijeme. Jer državna televizija s nemalim zakašnjenjem konačno spekulira da li je odgovornost na najvišoj razini i jesu li odgovorne vlasti u RS-u ili HDZ? Neka pitanja poslije izvjesnog vremena zvuče neumjesno, čak i kad su sasvim opravdana.

OCJENA: 4

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Da se primijetiti da obje televizije drugačije interpretiraju, ili preciznije, različito intoniraju top političke događaje. Iako to možda nije očito na prvi pogled. Za FTV, Čovićevo neuspjelo okupljanje lidera je debakl, dok je BHT1 učtiviji, pa samo govore o propalom sastanku koji nam svjedoči o razini političke komunikcije. Neusvojeni izvještaj Savjeta ministara praćen je pažljivo na oba medija, ali je FTV više prostora dao navodima iz Zvizdićeve prezentacije. Posebno je otužno izgledao pokušaj BHT1 da sada otvori pitanje o političkoj odgovornosti za neuspješnu epizodu iz Trsta, jer se to pitanje stidljivo postavljalo onda kada je bilo još vruće. No, šta nam govore različiti politički tonovi javnih televizija? Da su se obukli partijski dresovi? Da se vodi latentna predizborna kampanja? Da urednici svoju koncepciju baziraju na političkim sklonostima? To što se pažljiviji gledatelj može zapitati jesmo li već u kampanji, trebalo bi biti dovoljno jaka opomena za FTV i BHT1.