MEDIJI I NOVINARI: Kako kreirati javno mnijenje

Da bi mogli obavljati svoje odgovorne funkcije, mediji moraju biti slobodni. O njihovoj slobodi brine svatko tko brine o demokraciji i dobrobiti građana. Sloboda izražavanja standardni je zahtjev globalnih i europskih dokumenata

Ponajprije nekoliko općenitih napomena. Mediji su mnogo više no što se čini. Oni nisu obični medijatori između događaja i publike ni diseminatori informacija, već su danas vladari javnog prostora. A u javnom prostoru se zbivaju dogovori zainteresiranih građana o zajedničkim uvjetima njihovog suživota, događa se demokracija.

Mediji obavještavaju te komentiraju događaje i procese na osnovu kojih građani donose odluke. Mediji i novinari su, stoga, i ko-kreatori i osobnog i javnog mnijenja te važni sudionici i u demokratskim procesima i u svakodnevnim egzistencijama ljudi.

Da bi mogli obavljati svoje odgovorne funkcije, mediji moraju biti slobodni. O njihovoj slobodi brine svatko tko brine o demokraciji i dobrobiti građana. Sloboda izražavanja odnosno medija je standardni zahtjev i globalnih i europskih dokumenata, kako Vijeća Europe, tako i Europske unije, uključujući i rezolucije ministarskih konferencija o medijima (Beč 1993, Prag 94, Reykyavik 2009, Beograd 2013). Dokumente koje smo potpisali i ratificirali, kao i odluke međunarodnih organizacija kojih smo članovi (npr. presude Europskog suda za ljudska prava), dužni smo uvesti u domaće zakonodavstvo i domaću sudsku praksu.

Sloboda i sigurnost novinara

Medije tvore novinari. Da bi mediji bili slobodni, novinari moraju biti slobodni i sigurni. Stoga se briga o slobodi medija premješta na brigu za slobodu i sigurnost novinara.

Nijedna sloboda nije bez obaveza. Novinari su obavezni svoj posao obavljati profesionalno, obavještavati cjelovito, raznovrsno i nepristrano.

Organi države zaduženi su za očuvanje i unapređenje javnog dobra i dužni su osigurati slobodu medija te slobodu i sigurnost novinara. U tome poslu dvostruka odgovornost leži na parlamentarcima – parlamenti trebaju osigurati normativni okvir za spominjane slobode, ali i redovito, barem jednom godišnje, nadzirati primjenu medijskih zakona.

Posebnu pažnju zaslužuju javni mediji. I tome je više razloga, kako temeljem internacionalnih dokumenata, tako i temeljem akademskih istraživanja.

Karakteristično, javni mediji:

  • promoviraju javne interese i javno dobro te nisu podložni ni tržišnim i profitnim diktatima, ni komercijalnim sadržajima, ni partikularnim odnosno stranačkim interesima
  • proizvode kvalitetan i raznovrstan program (informacijski, edukacijski, kulturni, zabavni, sportski) za raznovrsne publike. Demokracija počiva na priznatoj pluralnosti, dakle različitosti ljudskih interesa
  • svojim visokim standardima kvalitete programa utječu i na kvalitetu privatnih medija
  • informiraju cjelovito i nepristrano
  • glavni su izvor informacija, obavljaju cjelovito, kvalitetno, uravnoteženo i vjerodostojno političko informiranje i povećavaju političku participaciju građana
  • proizvode specijalizirane programe i emisije, otvaraju tematske kanale (npr. za manjine) i doprinose socijalnoj inkluziji i koheziji
  • djeluju edukativno – npr. školska TV, emisije o ljudskim pravima, njegovanje multikulturalnosti i tolerancije, kampanje protiv govora mržnje i isključivosti svih vrsta…
  • maksimalno su dostupni

Parlamenti, kao najviše i najšire političko tijelo, aktom o osnivanju javnih medija određuju njihovu misiju. Načini primjene te misije moraju biti prepušteni novinarima. Uređivačka politika i unutarnja organizacija javnih medija spada u njihovu institucionalnu autonomiju. Javni mediji moraju ostati slobodni i samostalni i djelovati u okviru spominjane misije.

Ako dođe do velikih problema u radu javnih medija, razlog tome mogu biti neadekvatan zakon, neprimjerena ili tek djelomična primjena zakona, neprimjerena uprava javnih medija, ili neka kombinacija spomenutih neprimjerenosti. U svakom od tih slučajeva prvenstveno je odgovoran parlament, bilo tako što je usvojio neproduktivan zakon, bilo tako što ne nadzire primjenu zakonskih odredbi o slobodi i neovisnosti medija.

Pokatkad se zaboravlja da su javni mediji različiti od državnih te da nisu podložni ni postojećoj vladi kao ni ikojoj političkoj opciji, već javnom dobru te stoga i upravljanju i javnome nadzoru. Strukturu i zadaće tog upravljanja kao i nacionalnih regulatora određuje parlament, ali u ime principa i srednjoročne održivosti, a ne u interesu trenutačno vladajuće političke grupacije.

Dva paradoksa

U tome susrećemo dva paradoksa. Prvi je da u javnim medijima vlada ima disproporcionalne obaveze u odnosu na prava – ona treba osigurati srednjoročnu i održivu financijsku osnovu za optimalno funkcioniranje javnih medija a jedino pravo vlade je da posredno nadzire trošenje alociranoga novca.

Drugi paradoks je mnogo složeniji, to je odnos političara i novinara. Političari se udvaraju novinarima da ih prikazuju što pozitivnije i da ih ne kritiziraju, novinari se udvaraju političarima da dobiju ekskluzivne informacije iz prve ruke. Političari su, međutim, dužni osigurati slobodu novinara i štititi ih od svakog vanjskog utjecaja, političkog i financijskog, kao i od vlastitih pritisaka.

Svako djelovanje u javnom prostoru treba cijeniti te njegovati sferu javnosti, uključujući i djelovanje medija. U brojnim akademskim raspravama mediji su smatrani četvrtim stupom vlasti, a u zadnjih desetak godina sve se više raspravlja o medijatizaciji društva i politike, o društvenim procesima koji sve više ovise o medijima (“ono što nije objavljeno na TV-u nije se ni dogodilo”), o prilagođavanju različitih društvenih događanja logici medija. Moć medija stalno raste.

Zahvaljujući digitalizaciji i internetu svjedočimo brzome razvoju novih medija te novih oblika prikupljanja, komponiranja i raspačavanja vijesti. Redefiniraju se novinarstvo i novinari, živimo brze promjene, uključujući i evoluciju korisnika medija, postajemo globalno informacijsko društvo, Internet nema granica, osim jezičnih barijera. S jedne strane se pokretnim platformama ubrzava prikupljanje i raspačavanje vijesti, no s druge, te su vijesti počesto neprovjerene pa i lažne, fake news. Javni mediji bi svojim kadrovskim i tehničkim potencijalima mogli i trebali prednjačiti u korištenju novih medija i širenju provjerenih informacija.

Politika je onoliko dobra koliko zadovoljava potrebe naroda, ali i koliko koristi savjete stručnjaka. BiH ima odlične i međunarodno priznate eksperte u području medija i treba maksimalno koristiti njihove savjete u kreiranju vaših novih medijskih politika. Uvjeren sam da će vam i Vijeće Europe svesrdno pomagati u iznalaženju novih rješenja za tekuće probleme javnih medija.

Predani rad na unapređenju mladih demokracija obuhvaća i brigu o slobodi javnih medija i novinara – sloboda medija promovira slobode u društvu i indeks je tih sloboda. Ako riječima dajemo pravo značenje i ako politički dana obećanja shvaćamo kao obaveze, demokracija je do danas najbolji način slobodnog suodlučivanja ljudi o njihovom suživotu, demokracija je uvjet slobode, a sloboda je ključna pretpostavka ljudske sreće. Želim vam puno uspjeha u tome složenome poslu, u stvaranju društvenih uvjeta za ljudsku sreću, što uključuje ne samo održanje već i unapređenje javnih medija.

*Uvodna riječ Dr Gvozdena Flege na seminaru «Nezavisnost i nepristrasnost medija» koji su organizirali Vijeće Evrope i Parlamentarna skupština BiH 29. maja u Sarajevu. Dr Flego je počasni član Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope.