DAN BIJELIH TRAKA ILI DAN BIJELOG ŠTAPA?

Foto: Fena

Kako su mediji izvještavali o godišnjici zločina u Prijedoru? RTRS i BNTV ponovo su demonstrirali ideološku bliskost, Frontal RS je dosljedan u dokazivanju da bijelih traka nije bilo, a Buka u višegodišnjem pisanju o zločinima. Pink BiH ostao je u granicama korektnosti, dok je najprijatnije iznenađenje Kozarski vjesnik

U danu kada se obilježava četvrt vijeka od početka stradanja nesrpskog stanovništva u Prijedoru, poznatom kao Dan bijelih traka, koje su simbol diskriminacije i markacije naroda te 1992. godine, mediji u Republici Srpskoj različito su izvještavali.

Zapravo, bolje je reći da vodeće televizijske kuće poput RTRS-a i BN televizije, uz izuzetak Pinka BiH, nisu uopšte ili su tek u naznakama prenijele vijest o najvažnijem dešavanju u Bosni i Hercegovini.

RTRS: 20 sekundi

U Dnevniku 2 RTRS-a, u 15. minutu emitovan je prilog o “šetnji građana kojom je obilježeno 25 godina od stradanja 102 djece”. Bez bilo kakvog konteksta, bez bilo kakvog objašnjenja, u dvadesetak sekundi ova šturom slikom pokrivena vijest puštena je u etar između lokalnih političkih smicalica i priloga o inauguraciji novog srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Samo oni najvjerniji i najskoncentrisaniji gledaoci mogli su uopšte i registrovati prilog o Međunarodnom danu bijelih traka.

Da ne govorimo o nedostatku konteksta, pojašnjenja, uvoda i same težine obljetnice.

Važno je napomenuti da se identičan prilog u identičnom trajanju pojavio nekoliko sati ranije u kolažnoj emisiji “Srpska danas” urednice Ljiljane Preradović, pa je bilo posve logično očekivati odistinski informativni prilog u centralnoj informativnoj emisiji, što se nije desilo.

Najbolja definicija priloga je, zapravo – loša i neprofesionalna najava.

Ono čega nema i što se ne vidi jeste potkontekst. Samo dan ranije, u istoj toj centralnoj informativnoj emisiji, kao i na portalu RTRS-a, udarna vijest je bila “proslava Dana odbrane grada Prijedora”, zapravo, obilježavanje događaja koji je direktno uticao na sve ono što će se desiti dan kasnije 1992. godine i što će u svijetu ostati zabilježeno kao Dan bijelih traka.

Taj potkontekst bi gledaocu koji gleda isključivo RTRS kazao kako je riječ o istinskom oslobođenju grada Prijedora, a kako je Dan bijelih traka incidentan, efemeran događaj, bez težine, koji nije vrijedan posebnog pomena. Ipak, za razliku od prošle godine, kada je Dan bijelih traka u Prijedoru ostao nedokumentovan na RTRS-u, a umjesto njega je radila puna nacionalistička propaganda, ove godine toga nije bilo u takvom obimu.

BNTV: Bijele trake ne postoje

BNTV dugo ima taj problem da je zapravo RTRS u ogledalu, a jedina razlika je u predstavljanju opozicije oko SDS-a kao mesija koji spasavaju svijet od Milorada Dodika. U svemu ostalom, pa i više, BNTV apsolutno nema profesionalnu, socijalnu, multietničku ili bilo kakvu drugu senzibilnost prema Bosni i Hercegovini. Što svojim uposlenicima, što programskom šemom, što načinom izvještavanja, odaje utisak da je riječ o braniteljima lika i djela Aleksandra Vučića, isturenom odjeljenju nekakve srbijanske televizije, koje isključivo, na najjeftiniji način, odrađuje jednodnevnu politiku.

Dan bijelih traka? Ne, to u Dnevniku BNTV-a ne postoji! Bilježimo apsolutnu nesenzibiliziranost, nedostatak empatije, ali i profesionalnog osjećaja prema ljudima, obljetnici, i na kraju krajeva, najvažnijem događaju u zemlji.

FRONTAL.RS: Koje trake?

U moru portala, Frontal.rs ističe se višegodišnjim “predanim radom” na dokazivanju kako bijele trake nisu nikada postojale. U minucioznoj “potrazi za istinom” gdje forma zamagljuje suštinu, gdje poenta klizi i izmiče niz nacionalistički diskurs, iz godine u godinu insistira se na nepostojanju bijelih traka, te na, eventualno, bijelim čaršafima. O mrtvima, ubijenim i samom događaju ili nema niti riječi ili se lagodno “ne insistira na istom”.

U autorskom tekstu Borisa RadakovićaDokazi o bijelim trakama u Prijedoru 1992. godine” odmah se ponavlja po ko zna koliko puta očitovana teza i mantra kako te trake ne postoje i počinje tipična relativizacija zločina. Ovo ne podliježe kritičkoj valorizaciji, razumljivo, iz ljudskih, etičkih, ali i profesionalnih razloga. Pa zašto je onda ovaj portal uvršten u analizu? Prije svega da se pokaže kako na medijskom nebu ima i ovakvih “profesionalaca”, ali i da ukaže na opasnosti, jer ne treba smetnuti s uma da je ovo čitan portal u srpskim desničarskim krugovima ne samo Banjaluke nego i Republike Srpske. Uz homogenu čitalačku publiku, uspješno se može oblikovati javno mnijenje.

PINK BiH: Korektnost

Srećom, postoje mediji koji su više ili manje korektno izvijestili o Danu bijelih traka u Prijedoru. Pink BiH je u centralnoj informativnoj emisiji prilično profesionalno izvještavao iz Prijedora. Izostalo je više izjava samih učesnika šetnje i podrobniji opis konteksta, ali u odnosu na izvještavanje gore pobrojanih medijskih kuća, izvještaj je korektan. Pink BiH je, poput Elta Televizije (koja nije uključena u ovu analizu), svoju apolitičnost u jednom trenutku pretvorio u informativno-komparativnu prednost, pa se tako, paradoksalno, od jedne po vokaciji zabavne televizije mogu dobiti valjani, objektivni i pouzdani podaci.

Ipak, ne zaboravimo činjenicu da je riječ o mediju koji pokriva cijelu teritoriju BiH, kojem je sjedište franšize u Sarajevu. Dakle, nije riječ o mediju koji je isključivo i jedino orijentisan na RS. Radi se naprosto o franšizi, koja je, eto, uspjela korektno ispratiti jedan važan događaj.

Mediji od kojih se očekuje kvalitet

Naravno, postoji tu dovoljno portala, poput banjalučke Buke, koji iz godine u godinu permanentno prate događaje u vezi s Bijelim trakama. To su mediji koji razgovaraju s akterima događaja s početka devedesetih koji su doveli do ogromnog zločina u Prijedoru i okolini, koji imaju svoje kolumniste, koji su pratili sva iskapanja i, na kraju krajeva, otkriće najveće evropske masovne grobnice nakon Drugog svjetskog rata – Tomašice. Njima se, zaista, nema šta prigovoriti.

KOZARSKI VJESNIK: Priča za sebe

Od svih portala u ovoj analizi, biće izdvojen Kozarski vjesnik, koji je objavio dobru reportažu s fotografijama i videom u kojoj podrobno piše da je u Prijedoru obilježen Međunarodni dan bijelih traka.

Zašto je ovo toliko bitno?

Zato što jedan od idejnih tvoraca kampanje “Dan bijelih traka”, novinar, dokumentarista, aktivista i bivši portparol Haškog tribunala Refik Hodžić, na svom FB profilu kaže: “Kozarski vjesnik je puls Prijedora. Promjene koje se događaju u našem gradu, koje smo postigli, najbolje se vide u zaokretu uređivačke politike gradskog lista. Nakon objavljivanja osmrtnice ubijenoj djeci, danas Kozarski ovako piše o Danu bijelih traka. Ovo me istinski raduje.”

Dakle, medij koji je mnogo bliže, barem fizički, svom zlu, nedaćama i manipulacijama, i koji je do sada odbijao da pokaže, prikaže i svojim sugrađanima prezentira istinu, ovaj put je to uradio. Čin Kozarskog vjesnika je možda manje vidljiv, ali je jedan od najznačajnijih medijskih događaja kada je u pitanju suočavanje samog medija i njegovih zaposlenika s istinom i prošlošću u Bosni i Hercegovini.

Televizije i portali

Uz izuzetak (pozitivan) Kozarskog vijesnika, mediji u RS-u su više-manje očekivano predstavili javnosti Međunarodni dan bijelih traka. Opet se vidi apsolutna nesenzibiliziranost dvije najveće televizije, opet se vidi krug portala koji se ozbiljno bave ovom tematikom, opet iznova imamo medije koji negiraju stvarnost i opet nam se dešava da je, generalno govoreći, nekome ko se ne bavi komparativnim analizma, ovaj događaj bio (gotovo) nevidljiv na medijskom nebu Republike Srpske.