BHT1 I FTV: Zašto niko ne zaslužuje vaše povjerenje?

Foto: avaz.ba

Medijska scena nam je podijeljena po interesnim principima i entitetskim fiksacijama. Ne postoji javna televizija koja zaslužuje barem uslovno povjerenje   

 

BHT1: Povratak kulture

23. – 29. maj 2017.

KULTURA I DNEVNIK: Već neko vrijeme se uočava da BHT1 posvećuje veću pažnju vijestima iz svijeta kulture, pa nisu rijetke reportaže o festivalskim događajima i drugim dešavanjima na kulturnoj sceni. Ove sedmice smo u pripremi Aide Ramić mogli saznati o adaptaciji djela Aleksandra Hemona u sarajevskom Kamernom teatru 55, a dan poslije pravu poslasticu nam je priredio Amir Džidić razglednicom iz Cannesa. Francuski dopisnik prenio nam je ko su festivalski favoriti, kakvo raspoloženje vlada na najprestižnijem filmskom festivalu i šta je najviše okupiralo autore? Bar na tren bili smo dio svjetske kulturne rubrike, a uz to raduje veća minutaža koja se izdvaja za novosti o domaćoj kulturnoj produkciji.

BRISELSKA JAVLJANJA: Dok je Federalna u srijedu u rečenici prenijela da je u Bruxellesu u toku neformalni sastanak s liderima iz regiona, Elvir Bucalo je ponovno demonstrirao koliko je dragocjen upućeni izvjestilac koji se javlja s lica mjesta. U svom maniru, elokventno, slikovito i dinamično prezentovao je umjereno kitnjastim stilom šta sve prati sastanak između Federice Mogherini i balkanskih premijera. Bucalo spada u najuspjelije dopisnike BHT1 jer posjeduje umijeće da ukratko dočara ozračje i sve okolnosti vrijedne pomena. Njegova briselska javljanja su brza, kratka i sadržajna, i to sve u isti mah, a to nije lako postići.

IZDVOJENO:

BHT1 je imao zanimljiv izbor vijesti u protekloj sedmici. Našlo se tu mjesta i za spekulacije da EFT Group traži strateškog partnera za Termoelektranu Stanari (o čemu je već pisao zagrebački Jutarnji list), kao i za priču da je BiH ponijela neslavnu titulu najzagađenije evropske zemlje. Ali opet je propuštena prilika da se isprati korupcionaška afera koja bi uskoro trebala dobiti i svoj sudski epilog. Naime, urednica Svjetlana Topalić nije uvrstila u Dnevnik 2 početak suđenja generalnom sekretaru SDA Amiru Zukiću i ostalima za više krivičnih djela u vezi sa nezakonitim zapošljavanjima u Elektroprivredi. Suđenja visokim stranačkim dužnosnicima koji su u vrijeme hapšenja bili pod medijskim reflektorima ne bi smjela pasti u zaborav, naročito ne na javnim televizijima od kojih se očekuju opsežni sudski izvještaji. To je već drugi propust iste vrste na BHT1 jer su ranije zaboravili ko je Kemal Čaušević.

OCJENA: 7

FTV: Kako smo saznali da saopštenje nije vijest

23. – 29. maj 2017.

DVA LICA IZVJEŠTAVANJA SA STRANAČKIH SKUPOVA: Ivana Đurđević Bajić redovno se izdvaja kvalitetnim prilozima i gotovo da ne postoji tema ili događaj koji nije znalački približila osvjetljavajući sve ono što interesuje gledatelje. Skupštinu najveće opozicione partije u Republici Srpskoj pratila je citirajući izjave čelnika SDS-a, ali i sumiranjem kuloarskih priča, te smo mogli čuti da navodno postoje tri suprotstavljene struje u ovoj stranci. Naši TV novinari mogo rjeđe spekuliraju od kolega iz Hrvatske, a politika je puna žutila i nagađanja koja zaslužuju da budu objavljena na sva zvona. Iako ta zvona nisu draga ušima stranačkih dužnosnika. No, potpuno drugačiji pristup od Ivane Đurđević Bajić mogli smo pogledati u petak kada je SDA slavila dvadeset i sedam godina. Urednica Antonija Avram dopustila je da prilogom dominiraju izjave predsjednika Bakira Izetbegovića, a kada nismo gledali njegove snimke, slušali smo interpretaciju njegovog govora.

SAOPŠTENJE ILI VIJEST? U utorak (urednik Darjan Babić) je pročitano saopštenje da je Arif Nanić imenovan za novog direktora IDDEEA-e. Negdje između dva priloga umetnuta je kratka rečenica kojom se publika trebala zadovoljiti. Ali da se radi o spornom imenovanju, odavno bruje drugi mediji, posebice oni u Republici Srpskoj, koji prozivaju Nanića da se nalazi u sukobu interesa jer je istovremeno rukovodilac jedne institucije i član Kancelarije za razmatranje žalbi. Naprimjer, Glas Srpske je o tome pisao još početkom mjeseca dok je novoimenovani direktor obnašao funkciju vršioca dužnosti. Sličan tretman kao i FTV imao je i BHT1. Možemo samo pretpostaviti da li se radi o namjernom prikrivanju afere ili nečemu benignijem, ali kako god bilo, očevidno je da se naši gledatelji ne mogu zadržati na jednom kanalu ili mediju, već da moraju šaltati i klikati do potpunih i punokrvnih informacija. Saopštenje o Naniću, a da se ne spomenu posve opravdana prozivanja za dvostruku funkciju, besramni je čin gaženja novinarskih uzusa. Prećutao se najznačajniji dio, čime se vijest pretvorila u učmalo i lažljivo zvanično saopštenje.

IZDVOJENO:

Federalnoj se mora priznati dosljednost u praćenju suđenja u predmetima tzv. političke korupcije. Nakon Čauševića, na red su stigli SDA-ovi asovi Zukić i Sarajlić, a u izvještaju su kratko preneseni navodi iz optužnice i date su izjave advokata odbrane. Rijetka su suđenja koja naši mainstream mediji uopšte prate, iako bi iscrpni prikazi bili u najboljem interesu javnosti. Za to su potrebni novinari koji su obučeni da prate postupke, koji razumiju pravnu terminologiju i koji nadasve znaju napraviti efektan sažetak. Procesi protiv političara ili visokih funkcionera mjesta su na kojima bi se to najbolje moglo prakticirati, jer su puni sočnih detalja i nepatvorenog dramskog naboja.

OCJENA: 5

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Da živimo u rascjepkanom medijskom prostoru, možemo saznati i praćanjem FTV-a i BHT1. Dok je za prve svaki potez pravosudnih organa protiv Zukića i ostalih vijest, drugi se ne sjećaju ni ko je ta živopisna družina generalnog sekretara SDA kojoj se na teret stavljaju nezakonita zapošljavanja. Ako spadate u znatiželjne i pasionirane pratitelje ovdašnjih političkih zbivanja, onda se niste trebali informisati putem javnih servisa o sumnji u sukob interesa novog direktora IDDEEA-e. Glas Srpske i ostali mediji u Republici Srpskoj, koliko god to paradoksalno bilo, vođeni svojom agendom selektivnosti, ovoga puta su nakratko osvijetlili tu aferu i naš medijski mrak. Zaključak je više no poražavajuć: medijska scena nam je podijeljena po interesnim principima ili entitetskim fiksacijama, nedovoljna, nepouzdana i ne postoji javna televizija kojoj možete dati bezrezervno ili barem uslovno povjerenje istinskog poštovaoca.