BHT1 I FTV: Hod po prošlosti od Tita do Dobrovoljačke

Foto: haler.blogger.ba

I FTV i BHT1 izvijestili su o pomenu u Miljevićima, ali je samo Federalna dan poslije pokrila obljetnicu stradanja u Brčkom. Pitanje je čime se vode uredništva kada odlučuju s kojeg će komemorativnog skupa izvještavati? Zašto BHT1 daje prednost Miljevićima nad događajem u Brčkom?

 

BHT1: Sedmica propuštenih vijesti ili zašto je crna hronika nedostojna BHT1?

2. – 8. maj 2017.

CRNOJ HRONICI JESTE MJESTO U DNEVNICIMA: Požar na tuzlanskoj pijaci dogodio se u noći sa četvrtka na petak, a koliko je to bila uznemirujuća vijest najbolje svjedoči to što se pronijela regionom pa je i RTS na svom portalu izvijestio kako se više od 100 vatrogasaca satima borilo s vatrenom stihijom. Federalna je u petak (peti maj) otvorila Dnevnik 2 s nesrećom koja je zadesila Hametovu pijacu, prikazujući izjave mnogobrojnih pijačnih radnika kojima je sada ugroženo poslovanje. Istovremeno, BHT1 (urednica Alenka Bruck) nije ni spomenuo tragediju o kojoj izvještava i javni RTV servis susjedne zemlje. Jednako nezapaženo prošla je i druga vijest iz crne hronike koja je uznemirila zemlju (trostruko porodično ubistvo nadomak Goražda), a sa kojom je FTV takođe započeo izdanje u petak. Da li je možda posrijedi namjerni previd, jer je državna javna televizija i ranije znala prelaziti preko crne hronike, valjda vođena uvjerenjem da joj nije mjesto u informativnoj emisiji? O čemu god da se radi (previdu iz ubjeđenja ili propustu), apsurd uredničke odluke najbolje se mogao vidjeti kroz to što su gledatelji o dešavanjima u tuzlanskom naselju Stupine prije mogli saznati u programu beogradske televizije nego na svom javnom servisu.

U CRTICI/UKRATKO: Ministar Mektić je prvo prozvao Tužilaštvo, pa su ga oni demantovali tvrdeći da je broj optužnica u posljednje tri godine mnogo veći nego što tvrdi prvi bezbjednjak. Ministar se zatim dodatno objasnio citiranjem informacije koju je navodno pripremilo VSTV, ističući kako on zamjera mali broj optužnica za koruptivna krivična djela. Urednica Bruck je na to dodatno pojašnjenje emitirala izjavu glasnogovornika Tužilaštva, kojom se Mektić demantovao u svom prvom istupu, ali to nije bilo dovoljno jasno naglašeno.

ČINJENICAMA PROTIV INTERPRETACIJA: Hatka Nezirević je u prilogu o obilježavanju stradanja vojnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici (srijeda, treći maj) pripremila izuzetan prilog, koji ništa nije prećutao o oprečnim tvrdnjama o broju poginulih, ali su ispravno izdvojene informacije o stvarnom broju poginulih koji je mnogo manji od onog koji se plasira u medijima u Republici Sprskoj. Ako se uzme u obzir koliko se ulaže institucionalnog napora u manjem entitetu da se sporni događaj fabricira uvećanim brojkama i jednostranim interpretacijama, onda čin objektivnog pristupa državne televizije još više dobija na težini.

IZDVOJENO:

Francuski predsjednički izbori izazivali su nemalu pažnju širom Evrope i svijeta jer su u trci bila dva kandidata koji polarizuju javnost i kao takvi su bili prava medijska poslastica. S jedne strane je Emmanuel Macron, mladi i ambiciozni evrofil-centrista, dok je s druge strane Marine Le Pen, vatrena populistkinja i radikalna desničarka. Sve se više pisalo o tome da je Macron igrač sistema (što ima izuzetno negativne konotacije) i neko ko će nastaviti sprovoditi (neo)liberalne politike štednje. Alenka Bruck je u petak predočila i izjave francuskih političkih komentatora, ali i podržavalaca oba kandidata, čime se i naša zemlja upisala u upućenije pratitelje borbe za ulazak u Jelisejsku palatu.

OCJENA: 4

FTV: Koliko istorije je dovoljno?

2. – 8. maj 2017.

DOGAĐAJI KOJI SE MORAJU OBILJEŽITI: Obje televizije su se drugog maja sjetile dana koji istorija pamti kao početak opsade Sarajeva, ili bitku za Predsjedništvo. No, dok je BHT1 vijest sveo na sam pomen stradalima, Federalna je pripremila istorijski čas, podsjećajući nas arhivskim snimcima TV Sarajevo šta se desilo kobnog dana, kao i koliko je ljudi stradalo u opsadi glavnog grada (uređivala Jadranka Milošević). Iako smo ovdje više puta kritikovali uredničke odluke da se naširoko upuštaju u povijesnu zbilju nauštrb aktuelnosti, postoje događaji koji se svojim značajem izdvajaju i u odnosu na koje se moraju spomenuti činjenice koje već uveliko bilježi historiografija.

ZAŠTO JE PROZIVKA IVANIĆA BILA SUVIŠNA? Urednička odluka da se progovori arhivskom i činjeničnom građom bila je ispravna, a slično je učinio i dan poslije urednik Darjan Babić, podsjećajući nas na sukob u Dobrovoljačkoj ulici. Emitovana je izjava aktera jedne od suprotstavljenih strana, koja se kosi sa prenaduvanim brojkama o broju stradalih, ali je u isti mah suvišna bila prozivka Mladena Ivanića. Naime, dok su se redale činjenice o tome šta se zaista desilo tog dana, umetnuta je rečenica da zbog svega toga još više čudi izjava srpskog člana Predsjedništva da je to jedan od najvećih zločina u BiH. Pa iako se radi o sasvim legitimnoj zamjerci i pozivanju na političku i moralnu odgovornost za izrečenu riječ, to se nije uklapalo u historiografsko-činjenični prilaz koji su demonstrirale javne televizije spram događaja koji i dalje dijeli zemlju. I koji izaziva bujicu krivotvorenja prošlosti, pseudočinjenica, politikantstva… Ako je željeni cilj bio stavljanje stvari historijske prirode odgovornim novinarskim izvještavanjem u okvire vjerodostojne rekonstrukcije onoga što se zaista zbilo, političkim bockanjima tu nije bilo mjesta koliko god oni bili zavodljivi i tačni. To jest, oni će izazvati kontraefekat u onom dijelu javnosti kojem bi rekonstrukcija bila dragocjena, a kojem će se pažnja odvući moralizatorskim političarenjem.

IZDVOJENO:

U prilogu o zločinu u okolini Goražda opet se gradio narativ o “izuzetno mirnom mjestu” koje je iznenadilo trostruko ubistvo (petak, urednik Darjan Babić). Akcentiran je ambijent u kojem su se desila krivična djela i to kao tiho, idilično i porodično mjesto koje je kontrast bestijalnim umorstvima, a intervjuisan je i vidno uznemireni rođak koji se kroz suze sjetio žrtava. Natapati crnu hroniku emocijama jeftin je trk, skrojen uglavnom da se privuče publika, a razgovor sa unesrećenim članovima porodice bespoštedna je ekranizacija ili eksploatacija tuge. Odviše smion zalazak u nečiju intimu u njenim najranjivijim momentima.

OCJENA: 6

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Sedmica je obilovala komemoracijama i sjećanjima na događaje iz bliske ili nešto dalje prošlosti o kojima uglavnom postoje podijeljena mišljenja, i to ne samo o njihovom značaju već i o načinu na koji su se odvili. I FTV i BHT1 izvijestili su o pomenu u Miljevićima, vojnicima koji su poginuli u Dobrovoljačkoj, ali je zato samo Federalna dan poslije pokrila obljetnicu stradanja nesrpskog stanovništva u Brčkom. Ovdje se postavlja pitanje čime se vode uredništva kada odlučuju koji će komemorativni skup uvrstiti u sadržaj? Zašto BHT1 daje prednost Miljevićima nad događajem u Brčkom? Da li zbog toga što je Dobrovoljačka politizovana i čest je predmet političkih razmirica? Ako se već odlučilo obilježiti stradanja iz posljednjeg sukoba, onda u tome treba biti pošten i dosljedan ne dajući prednost pojedinim sjećanjima, posebice ne zbog toga jer su opsesija nacionalističkih pseudohroničara, krivotvoritelja i političara. Zanimljivo je bilo primijetiti i kako su se javne televizije prisjetile dana kada je umro Josip Broz. BHT1 kratko, suzdržano i uz opasku da se njegova uloga u povijesti dvojako tumači, dok su si federalci dali oduška, ponavljajući kako se radi o “državniku kakvog danas nema“. Dnevnik je, kako mu i sama riječ kaže, emisija dnevnih aktuelnosti i za njega je mjerilo svih stvari aktuelni trenutak. Istorija ipak seže i do današnjeg trenutka i nisu rijetke situacije kada se urednici moraju rvati s istoriografijom, oprečnim tumačenjima ili fabrikovanim činjenicama. Krajnje nezahvalan posao u postkonfliktnim društvima koji zahtijeva odgovornost, profesionalnost i promišljen etički stav. BHT1 i FTV su ga demonstrirale onda kada su provjerenim činjenicama demantovali glasine i pretjerivanja, ali u tom hodu po prošlosti više puta su se pokliznuli  nejednakim tretmanom (BHT1) ili pretjerivanjima u istorijsko-vrednosnim sudovima (FTV), čemu nije mjesto u novinarstvu dnevnog tipa.