KAKO JE BIJELO DUGME ZAPOČELO RAT U JUGOSLAVIJI?

Foto: yugopapir.com

YouTube je prepun pjesama nastalih u SFRJ. A većina tih pjesama povod je za novi bratoubilački rat, ovaj put tastaturama

Kako bolje započeti analizu nego onom zgodom u kojoj je neki dobronamjerni komentator kazao da se ispod porno klipova na svjetskim sajtovima najduže zadrže Hrvati, Bošnjaci i Srbi, ne zbog sadržaja istih, nego kako bi se prepucavali oko nazovi krucijalnog pitanja koje ispunjava naš besmisao – ko je započeo rat?

“Ni pornići vam više nisu sveti, sunce vam j***m”, zavapio je dobrodušni ljubitelj filmskih X-uradaka.

E, pa potpuno istovjetan komentar može se staviti i ispod većine YouTube muzičkih klipova sa ex-jugoslovenske scene. Prosto je nevjerovatno kako nešto što je muzički spot od prije trideset i kusur godina može biti uvertira komentatorima za nacionalističko sijanje mržnje. Tako (po pravilu) priča o manje ili više vrijednoj pjesmi u momentu sklizne u nacionalističko pljuvanje.

Nekoliko primjera, koji su dostupni bukvalno svima u nekoliko klikova mišem, očevidno prikazuju svu tragikomediju realnog i virtuelnog življenja u nas.

Bijelo dugme i himnična Lipe cvatu

Pjesma Bijelog dugmeta Lipe cvatu, u samo par koraka, od predratne balade, pretvara se u novoratno virtuelno poprište.

Komentar 1:

“Priča mi jedna Poljakinja koja je dolazila vamo još osamdesetih… Kaže, mi smo vas gledali kao zapad. Pune trgovine, ceste, automobili, svi nasmijani, veseli, a mi u Poljskoj ko kazamat! Eto, kako smo se zajebali predavši u ruke ono što smo u krvi i znoju gradili punih 45 godina grupi dobro organiziranih GANGSTERA!!!”

Ovo je klasični jugonostalgičarski komentar, koji oslikava više-manje realno stanje stvari u osvit rata u SFRJ. Dabome, nema veze s pjesmom, ali je jasno da pjesma ima veze s komentarom, jer budi zatomljene uspomene o “svjetlijoj prošlosti” i stvara neminovno poređenje sa državama koje su bile sa onu stranu gvozdene zavjese.

Komentar 2:

“E jebi ga, buraz, pa nemoj tako, ipak smo dobili Mcdonalds, svako po par kredita i naravno svoju državu pa da se pošteno međusobno mrzimo. Šala, i ja sam dijete Jugoslavije i mi smo slušali ovu muziku. Pozdrav iz Zagreba.”

Prvi naredni komentar aludira na ekonomske sile koje su dovele zajedničku zemlju… paa, tamo gdje jeste danas… na smetljište povijesti, ali još uvijek se nude trezvena objašnjenja. Lagano se vide obrisi toka rasprave, ali uz onu napomenu “šala… i ja sam dijete Jugoslavije”.

Komentar 3:

“**** ma nabijem i tebe i yugu… samo smo jeli srpska g**** i nista vise. jedino dobro sta je ostalo od yuge je muzika.”

Odmah, počinje bitka za tastaturama. Komentar je, bukvalno, tri reda niže. Ironično, jedino se ovaj “virtuelni ratnik” u jednoj jedinoj riječi dotakao muzike u bilo kakvom obliku i na bilo koji način. Dabome, muzika je zadnje što mu je na pameti.

I onda kreće:

“… posto si zavrsio sa obedovanjem srpskih g**** sad bi mogao da predjes na pusenje srpskog k****…”

Uvijek isti recept

Svi ste vjerovatno vidjeli ovakve obrasce u kojima su kao po šablonu ugrađeni i to redoslijedom: jugonostalgija, teška ekonomska situacija, prizvuk rata, otvorena provokacija, reakcija… I sistem je uvijek identičan. Akteri mijenjaju strane, zauzimaju odbrambeni ili napadački stav (zavisno od situacije), ali sistem, vokabular, pomenuti šablon i utvrđen način nacionalnog pražnjenja je istovjetan. Zanimljiva je dužina rasprava. Ona varira od nekoliko minuta, do nekoliko mjeseci. I da, Bijelo dugme i Lipe cvatu niko nije pomenuo niti jednom u ovom podkružoku ispod pjesme.

U nastavku će, kroz “ubrzavanje komentara” ispod pojedinih muzičkih spotova, koji su opšta mjesta, biti prikazan tragikomični situacioni narativ. Ovaj pojam “ubrzavanja komentara” treba shvatiti krajnje oprezno, jer se preskače samo nekoliko komentara. Nekada niti jedan. Pjesme su, treba to reći, odabrane POTPUNO NASUMIČNO, bez ikakvog reda. Trebale su se samo čuti na teritoriji bivše zemlje i trebale su biti otpjevane na istom, razumljivom jeziku.

Parni valjak: Jesen u meni

  1. Sve što je vredno stvorila je Jugoslavija. Sada imamo samo kretene!
  2. Nije Juga stvorila ništa. Te sve predivne pjesme stvorili su dobri ljudi!!!
  3. Juga je zatvarala umjetnike i svakog ko je mislio drugačije, jebo te Juga da te jebo.

Miroslav Ilić: Miroslav Ilić top 10 najboljih pesama

  1. Miroslav ima čudnu moć
  2. Ja, Miroslav je oduvijek bio legenda od svih pjevača. Kad je u Veliku Kladušu dolazio, pojedini su u parku prespavali noć zbog njega što su kasnili na sve linije busa.
  3. Pogledaj danas 01. 2017 malo dnevni avaz pa vidi kako lijepo pjeva pjesmu o djeneralu drazi samo mu fali kokarda.

Regina: Sama

  1. Love Serbian language it makes songs sound even better 🙂
  2. Then say Bosnian language 🙂 xoxo
  3. …you are stupid retard, jebo te srpski, nije srpski ni bosanski ni hrvatski, nego je balkanski

Himzo Polovina: A što ćemo ljubav kriti

  1. no coment samo opušteno život je jedan
  2. Za srce i dušu :))
  3. ali je srbin napisao.VALJDA ZNATE?

Prosto fascinira ta sposobnost u naroda da upropasti bilo koju pjesmu. I to upropaštavanje nikako se ne tiče nekakve muzičke kritike, ukusa (dobrog ili lošeg) ili posprdnosti u vezi sa spotom i pjesmom po sebi. Ne. Narativ je isti i tiče se jedne vrste sadomazohističkog odnosa pojedinca i u svoju krletku zarobljenog bića, koje nema individualnosti, pa se u zarobljenim nacionalnim i predominantno šovenskim manifestacijama prosipa po internetu. I zato je pravo pitanje, odnosno pitanje svih pitanja: postoje li nekakve zajedničke muzičke numere, pretočene u spotove, koje su slušale naše etnije, a da nema nesuvislih nacionalističkih komentara?

Neki drugi svjetovi

Ekatarina Velika: Par godina za nas (1989)

Ovdje imamo zanimljivu stvar. Prije završnih zaključaka, dobro je napomenuti da je spot pogledalo preko pet miliona ljudi i da itekako postoje rasprave na YouTubeu. Čak postoji i nekoliko pokušaja skretanja u nacionalističke vode, ali bezuspješno

  1. Ma živimo u jebeno odvratnoj zemlji, sa jebeno odvratnim ljudima i jebeno odvratnoj muzici.
  1. Izvini, ali nam se tu mišljenja mimoilaze.
  1. Ne znam šta bih ti više rekao, osim da bismo mogli ti, ja, **** **** i slični sjesti negdje na kafu i pričati o tome do zore.

Tačan i precizan jezik, dijalog, kultura dijaloga, držanje teme, komentarisanje muzike, otklon prilikom neslaganja… Otprilike 90% komentara ispod ove pjesme je ovakvo.

Daljom potragom, dobija se slabo izdefinisan, ali ipak vidljiv profil muzičkih izvođača i njihovih obožavatelja koji, najuopštenije rečeno, ne šire mržnju u svojim komentarima. Riječ je o bendovima poput narečene EKV, Šarla akrobate, Idola, Buldožera, Filma, Haustora…

Može se zaključiti kako je riječ o pretežno novotalasnim bendovima i urbanoj visokoobrazovanoj publici, u koje je psovka prisutna isključivo u slengu, a nikako kao uvreda. Nacionalizam i nacionalistički narativ gotovo su nepoznanica. Nažalost, takva populacija u bivšoj državi jedva da je prelazila dva posto, a u Bosni i Hercegovini ona je procentualno još manja. Tome treba dodati potpunu rijalitizaciju i pojeftinjenje stvarnosti, pa time i muzike i dolazimo do poražavajućeg zaključka: ne samo da je broj ovih ljudi na društvenim mrežama (u ovom slučaju YouTubeu) manjina nego je i sveden na statističku grešku.

S druge strane, većina, najčešće zaklonjena iza ekrana, tastatura i niknejmova, samo digitalno produžava svoj realni život ispunjen dubokim nacionalizmom i ksenofobijom. Pravo je pitanje: može li dobra i kvalitetna muzika promijeniti tu svijest, ili će, tek, promijenjena svijest stvarati dobru muziku?

Ali, ovo je već u rangu pitanja da li je starije jaje ili kokoš.

Do konačnog odgovora, slušajte kvalitetnu muziku!