KO JE RATKO MLADIĆ?

Foto: abc.net.eu

Čim se dođe na teren ratnih dešavanja, nestaju sve razlike između RTRS-a i BNTV-a. Suđenje ratnom komandantu Vojske RS to dokazuje

Haški tribunal optužio je komandanta Vojske RS  Ratka Mladića za ratni zločin koji obuhvata: genocid, saučesništvo u genocidu, zločin protiv čovječnosti i kršenje običaja ratovanja, široko rasprostranjenu kampanju progona, deportacija, mučenja i ubistava tokom 1992. godine u velikom dijelu BiH, uključujući zloglasne logore poput Omarske, Keraterma, Manjače i Trnopolja. Mladić je optužen i za teror kojem su bili izloženi civili tokom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine te ubistvo blizu 8.000 muškaraca i dječaka nakon pada Srebrenice. Jednom riječju, tereti se za zločine koji se mogu stavljati u istu ravan s onima za koje su u Nürnbergu nakon okončanja Drugog svjetskog rata osuđeni oficiri Wehrmachta.

Dakle, govorimo o oficiru bez časti, koji je godinama kukavički, uz blagoslov vlasti Srbije, izbjegavao da sjedne na optuženičku klupu i suoči se s (ne)djelima koja mu se stavljaju na teret. Danas, dok čeka izricanje presude u pritvoru Tribunala, Mladićeva obitelj i javnost RS-a silno su zabrinute za njegovo zdravlje. I uz garancije Ruske Federacije traže njegovo puštanje na slobodu. Svjedočili smo u dnevnicima i RTRS-a i BNTV-a svim pojedinostima o “narušenom zdravlju i lošem liječenju” Mladića. Naslušali se lamentiranja nad istim njegovog sina Darka. Ali baš se naslušali.

Ono što nismo čuli, a što je obaveza profesionalnog izvještavanja, jeste informacija o tome za šta se Mladić tereti. Ni jedne jedine riječi. Pa biće tako da “tamo neki međunarodni sud u već poznatoj sveopćoj uroti svijeta protiv Srba nepravedno sudi još jednom od njih”. I biće da je general djeci u Srebrenici samo dijelio čokolade, a sad ga terete ni manje ni više nego za genocid.

Tako se nastavlja već ustaljena praksa i RTRS-a i BNTV-a. Jer, uz sve razlike njihovih uređivačkih politika, u izvještavanju o minulom ratu razlika nema. I dalje postoje samo naše žrtve i njihovi zločinci. Jer “naši” su se uvijek i samo branili i “naše” uvijek nepravedno optužuju. Majke, supruge, kćeri srebreničkih žrtava niko nije pitao kako im je. Niko nije pitao ni rodbinu ubijenih prijedorskih Bošnjaka. Onih čija su tijela dvije decenije skrivana pod tonama ilovače u Tomašici. Biće da ni za RTRS ni za BNTV oni i njihovi osjećaji nisu važni.

Važno je zdravlje generala. Pa jeste. Ali samo pod uvjetom da ostane tamo gdje jeste i tu dočeka presudu. Koja će predstavljati malu, a istovremeno tako važnu satisfakciju za obitelji ubijenih. Uz nadu da se neki drugi Mladić nikada više ne pojavi.