KORUPCIJA I OBRAZOVANJE: KAD AKADEMICI UTIHNU

Foto: prometej.ba

Profesori ističu da nepotizma na Univerzitetu ima, ali da je nezgodno na taj način govoriti o svojim kolegama. Istovremeno, na Etičkom komitetu prijava nema

Nedžad Novalić prošle godine je konkurirao za poziciju asistenta na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Tročlana komisija odlučila se za drugog kandidata, pri čemu je sama procedura izbora trajala šest mjeseci, te je u najvećem dijelu bila netransparentna, tvrdi on. Razlog tome Novalić vidi u lošim zakonskim rješenjima.

“Konkursne procedure za izbor u zvanje asistenta, što je i najbitniji izbor jer omogućava ulazak na Univerzitet, potpuno su netransparentne i zakonski loše uređene. Prema sadašnjem Zakonu o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo, a te odredbe su nepromijenjene i u novom zakonu koji se u formi nacrta nalazi u javnoj raspravi, propisani su samo minimalni uvjeti za izbor u zvanje asistenta − prosjek 8,0. O svemu ostalom potpuno autonomno odlučuje komisija koja se formira na fakultetu. U praksi se dešava da na istom fakultetu jedna komisija odluči da je prosjek ključan i izabere kandidata s boljim prosjekom, bez obzira na reference drugih kandidata, što se desilo i u mom slučaju. U drugom slučaju, na istom fakultetu, komisija se odluči za kandidata s manjim prosjekom, ali boljim referencama. Stvari su postavljene tako da komisija uvijek može ‘podesiti’ kriterije tako da odgovaraju kandidatu kojeg preferiraju i to, naravno, ostavlja prostor i za nepotizam, korupciju, negativnu selekciju… Zakonodavac ili Univerzitet bi, pored minimalnih kriterija, morali pojasniti i proceduru u slučaju da više kandidata ispunjava minimalne uvjete. Moralo bi biti jasno određeno šta kandidatu donosi prosjek, šta objavljeni radovi, posebna priznanja. Time bi se minimizirale mogućnosti za najrazličitije manipulacije, pa i nepotizam u režiji komisija za izbor.”

Saznajemo da je na konkursu za asistenticu primljena rođaka jednog od profesora s Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta. Stoga smo kontaktirali prof. dr. Husniju Kamberovića, predsjednika komisije za izbor, koji je rekao: “Bio sam predsjednik komisije i kandidatkinja koja je primljena imala je najbolje ocjene, najbolji prosjek – 9,5. Komisija je u više navrata analizirala kandidate i, s obzirom na praksu na Univerzitetu da se primaju kandidati koji imaju bolji prosjek, izabrali smo tu kandidatkinju. Uz to, ona je dobitnica Srebrene značke UNSA. Najbolji student je onaj koji ima najviši prosjek, a ne onaj koji za sebe misli da je najbolji. To što je ona rođaka jednog od profesora… bilo bi dobro da nije tako. Da je moja rođaka, u tome ne bih učestvovao, a ni profesor čija je rođaka nije htio učestvovati u tome. Sa mnom u komisiji su bili profesori Zijad Šehić i Amila Kasumović.”

Šutnja vrijedna zlata

Izbor asistenta na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta je otvorio mnoga pitanja o načinima izbora, transparentnosti zakonskih i internih univerzitetskih rješenja, ali i o tome kako definirati nepotizam na Univerzitetu. Za razliku od Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta, većina organizacionih jedinica UNSA odgovorila je šutnjom.

Odgovor na naš upit da li ima bliskih srodnika zaposlenih na Univerzitetu dobili smo od Instituta za jezik, Prirodno-matematičkog fakulteta, Katoličkog bogoslovnog fakulteta, Građevinskog fakulteta i Šumarskog fakulteta, koji tvrde da nepotizma kod njih nema. S Veterinarskog fakulteta su odgovorili da je od dva asistenta koji učestvuju u izvođenju nastavno-naučnog procesa jedan sin profesora tog fakulteta, te da je od šest viših asistenata jedan kćerka profesora na ovom fakultetu, no, napominju da su svi izabrani u skladu sa zakonima.

O transparentnosti Univerziteta u Sarajevu svjedoči činjenica da su različite organizacione jedinice različito tretirale naše elektronske upite. Neki, poput spomenutih, ali i Rektorata blagovremeno su odgovorili. S nekih su nam se upiti vratili. A neki su, poput Elektrotehničkog fakulteta, rekli da neće odgovoriti na naš upit jer elektronske upite smatraju – koje li ironije – neformalnim.

Od Rektorata UNSA smo zatražili podatke o tome koliko je uposlenika UNSA u bliskom srodstvu, ističući činjenicu da se prostim pregledom web-stranica može vidjeti da pojedini fakulteti liče na rodbinska stabla. Iz Rektorata su istaknuli da ne mogu davati te podatke jer ih nemaju. Razlog je još jedan ozbiljan problem UNSA – poluintegriranost. Zbog toga, svaka članica i dalje postoji kao pravni subjekt i ima svoj pečat. No, rektor UNSA Rifat Škrijelj za Analiziraj.ba ističe da nepotizma na UNSA ima i da mu treba ozbiljno pristupiti: “Kad su u pitanju nepotizam i korupcija na Sarajevskom univerzitetu, kao rektor koji je na dužnosti od 1. oktobra 2016. godine, vrlo ozbiljno razmišljam o problemu, jer ni Univerzitet kao i druge segmente društva u BiH nisu zaobišle ove negativne pojave. Ima na UNSA slučajeva nepotizma i ima slučajeva da bi se moglo u tom pogledu razmatrati kako da razriješimo tu pojavu. Međutim, iznošenje detaljnijih podataka o ovoj temi bilo bi za mene kao rektora vrlo rizično s obzirom na to da Univerzitet do sada nije imao tu vrstu vođenja registra ili nekih podataka u organizacionim jedinicama, jer one još uvijek imaju status pravnog lica, svoj pečat, svoje račune itd.”

Na insistiranje da nam brojni fakulteti nisu odgovorili na upite, rektor odgovara: “Naši fakulteti i akademije imaju te podatke i trebali bi ih učiniti dostupnim javnosti u kapacitetu da se ne povrijede lični podaci i ljudska prava. Kad je Univerzitet u pitanju, kao rektor ću nastojati da uz rješavanje ovog problema sugeriram organizacionim jedinicama, odnosno dekanima da budu transparentni i da ne ignoriraju interesiranje javnosti o ovim pitanjima i da se, konačno, svi na nivou Senata uhvatimo u koštac s ovim problemom.”

O nepotizmu, ispotiha

Na naše pitanje o tome da li akademska zajednica reagira i da li su postojale prijave Etičkom komitetu, Škrijelj odgovara:

“Za ovih pet mjeseci − otkad sam rektor UNSA − nismo imali zvaničnu prijavu Etičkom komitetu zbog nepotizma i korupcije, tako da ta pitanja nismo ni rješavali. Ukoliko bi te prijave dolazile i ukoliko bi naša akademska zajednica bila otvorena prema rješavanju ovog pitanja, mi bismo to, svakako, obznanili. Moj stav je da ima elemenata nepotizma na UNSA i da bi se Univerzitet na čijem sam čelu morao preciznije odrediti i pokušati to riješiti na jedan kvalitetan način.”

Ako se riječi rektora Škrijelja čine kao niz općih mjesta, to nije nimalo iznenađujuće. Posebno ako se uzme u obzir činjenica da od petnaestak profesora UNSA koje smo kontaktirali za komentar – među kojima su oni koji rado komentiraju stanje u komunalnim preduzećima i na američkim izborima – samo je jedan htio govoriti. Uglavnom, svi su istaknuli da nepotizma ima, ali da je nezgodno na taj način govoriti o svojim kolegama. A sve to korespondira s činjenicom da Etičkom komitetu, barem ako je vjerovati rektoru Škrijelju, prijava nema.

Nakon svega, od Univerziteta ili njegovih organizacionih jedinica bilo je nemoguće dobiti podatke o ljudima koji su uposlenici UNSA i tamo imaju bliske srodnike. Broj ovih akademskih radnika, njihova starosna struktura, distribucija nepotizma po fakultetima − sve je javnosti nejasno i nedostupno. Tek je jasno da, s ovako inertnom akademskom zajednicom, vlastima možemo reći: mirno spavajte, borbe protiv korupcije neće biti.

Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)”