KAKO SE FINANSIRAJU IZBORNE KAMPANJE: BiH KAO ZEMLJA BUDŽETSKOG RAJA

Foto: karakter.ba

Stranke se finansiraju iz budžeta. Ali to im je malo, pa su tu javna preduzeća i njihov parabudžetski asortiman. Ne čudi onda što istraživanja pokazuju da 50 posto ispitanika tvrdi da nemaju za koga glasati. Na izbore, ipak, treba izaći

 

Ministrica za ljudska prava i izbjeglice u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, Semiha Borovac, ministri za raseljena lica i izbjeglice Federacije BiH i Republike Srpske, Edin Ramić i Davor Čordaš, entitetski ministri za energiju, rudarstvo i industriju, Nermin Džindić i Petar Đokić, te direktori triju bh. elektroprivreda potpisali su memorandum o razumijevanju i saradnji “s ciljem bržeg i efikasnijeg procesa elektrifikacije povratničkih naselja”. To se zbilo dvadesetog dana od početka predizborne kampanje za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini drugog oktobra 2016.

Recimo da to nije učinjeno iz izbornih pobuda, ali s izborima ima itekako veze. To govori o učinku vlasti na svim državnim razinama 21 godinu nakon kraja rata na najosjetljivijem pitanju za budućnost bh. društva i države. Ta vijest, koja bi htjela da bude dobra, izaziva gorčinu i zbog pratećih podataka o odnosu prema povratnicima. Jedan je da je “od 2008. do 2013. godine iz državnog budžeta za ove kompleksne i skupe projekte izdvojeno više od 15 miliona KM, pri čemu je 2.200 povratničkih domova priključeno na elektromrežu”. I time bi se, kao, trebalo ponositi da nije još i činjenice da u čak 90 opština/općina u BiH povratnički domovi čekaju elektrifikaciju. Šta je bilo preče u budžetima svih nivoa vlasti u poratnoj BiH od povratka ljudi na svoje?

Elektroprivreda BiH, dva dana prije “memoranduma”, najavila je da privodi kraju pripreme za početak izgradnje vjetroparka Podveležje. Devet godina traje najavljivanje tog projekta, a i sad nema svečanog otvaranja. Tu je samo svečano obećanje da će radovi početi najkasnije s novembrom. Gradonačelnik Mostara Ljubo Bešlić kaže da su “imali određene poteškoće”, ali da je i Grad završio svoj dio posla.

Elektroprivreda BiH je u predizbornom zanosu, pa četiri dana prije glasanja najavljuje i početak gradnje toplovoda Kakanj-Sarajevo za 2018. godinu. Pogađate, tada su opšti izbori.

Slijedi vijest da su “predstavnici boračkih zadruga svečano potpisali ugovore o dodjeli nepovratnih sredstava Ministarstva za boračka pitanja za samozapošljavanje boračkih kategorija”, u vrijednosti od 220.000 KM. I to pet dana pred izlazak na glasanje.

Predsjednik Republike Srpske i vođa SNSD-a Milorad Dodik “skršio” je milione u svoju najveću predizbornu investiciju – referendum protiv odluke Ustavnog suda BiH da 9. januar ne može biti dan tog entiteta. On je jedini od vlastodržaca kojeg bi moglo skupo koštati raspolaganje narodnim parama kao svojim i stranačkim džeparcem.

Kao dokaz uspješnosti vlasti, početkom septembra je u Novom Sarajevu promovisan ekološki projekat s podzemnim kontejnerima. Uz ostalo, ukazano je da oko ovih kontejnera neće biti pasa lutalica. Nije naznačeno da će tim biti riješen i problem s onim nevoljnicima koji u kontejnerima tragaju za hranom, odjećom ili otpadom koji mogu prodati.

Nevladine organizacije i mediji prave inventar ostvarenog od obećanja za prošle lokalne izbore. Tako kolege ukazuju da je po treći put u šest godina upriličen svečani početak radova na izgradnji hidroelektrane Vranduk, a da se tunel Karaula otvara već četiri godine.

Posljednjim svečanostima u Vranduku i na Karauli prisustvovali su, kako je navedeno, predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Fahrudin Radončić. Zašto se baš predsjedavajući kolektivnog šefa države toliko zanio ovim svečanostima, a zašto je ispred državnog parlamenta tu bio delegat i to baš Radončić? Odgovor je jasan: državnim funkcijama je kamuflirano nastupanje čelnika ortačkih stranaka i korištenje državnih novčanih, kadrovskih i drugih resursa u predizborne svrhe. Na svim nivoima, državne organizacije vladajuće stranke i koalicije zlorabe pozicije i društveni novac za predizborne promidžbe.

Zahvaljujući tunelu Karaula bit će bliža Tuzla, pa i radnici u tamošnjoj Tvornici transportnih uređaja koji štrajkuju glađu. Ali to nije slučaj (jedan od nebrojenih) koji bio mogao donijeti izborne poene. Tamo radnici štrajkuju ozbiljno ugrožavajući zdravlje jer im nije uvezan radni staž, firma ne radi – pa su ni na nebu ni na zemlji. Ispunjenje obećanja o sudbini preduzeća čekali su 14 mjeseci.

Kad je o neuplaćenom stažu riječ, tu važi krilatica “dođem ti”, koja, kao i ona “ima li mene tu”, oslikava krajnju socijalnu neosjetljivost i svepomašnju korumpiranost.

Sudeći i po ovogodišnjem predizbornom vašaru, BiH je zemlja budžetskog raja. S tim da je među raznovrsnim podjelama u našem društvu jedna od najočiglednijih baš u vezi s budžetom. To je dioba na one koji hajruju na budžetu i one koji nemaju pristupa tim novcima. Budžet je bio početni kapital za uspostavu i bogaćenje nove političke klase, a zgodno dođe kao fond u službi predizbornih kampanja i opstanka na vlasti. Uostalom, stranke se finansiraju iz budžeta i po zakonu (protiv toga je Građanski savez). To je svojevrstan stranačko-budžetski perpetuum mobile. Da ne zaboravimo, tu su i javna preduzeća i ustanove koje takođe imaju parabudžetsku i izbornu funkciju.

Nije onda čudno što istraživanje javnog mnijenja Centra za izborne studije upozorava da oko 50 posto ispitanika kaže da “nemaju za koga da glasaju i da su svi isti”. Na izbore, ipak, treba izaći. Ima i stranaka i kandidata koji mogu pokretati stvari nabolje. Pozitivan politički obrat najlakše je početi upravo na lokalnoj razini.