ZAGREBAČKI START: NAJVAŽNIJI MAGAZIN BIVŠE JUGOSLAVIJE (1)

Godina 1969. u svijetu i bivšoj Jugoslaviji donijela je niz događaja koje historija i danas pamti. U New Yorku je došlo do pobune poznatije kao Stounvolska (Stonwall) revolucija. Pobuna je uzrokovana racijom u kafiću i smatra se prekretnicom i početkom borbe za prava LGBT osoba. Iste godine održan je čuveni koncert na Woodstooku, a američki kosmonaut Neil Amstrong zakoračio je na Mjesec. U bivšoj Jugoslaviji nadležni organi su zabranili prikazivanje predstave Kad su cvetale tikve, pisca Dragoslava Mihailovića. Pred kraj godine, u sarajevskoj Skenderiji održana je premijera filma Bitka na Neretvi. Komunistička partija Srbije odbila je prijedlog da Autonomna pokrajina Kosovo dobije status republike.

Magazin za automobilizam

U medijskom svijetu značajno je zabilježiti da je u Beogradu s radom otpočeo Radio Beograd 202, TV Sarajevo počela je da emituje sopstveni program, a u Zagrebu je pokrenut magazin Start (1969-1991). Start je izlazio svakih petnaest dana i pokrenut je u sklopu novinsko-izdavačkog preduzeća Vjesnik. Prvobitno je bio koncipiran kao magazin za automobilizam. Prvi broj Starta u javnosti se pojavio 29. januara 1969. godine sa Daliborkom Stojišić – tadašnjom Miss Jugoslavije – na naslovnoj stranici. U tekstu o 15-godišnjici postojanja magazina Start, novinar Denis Kuljiš piše kako je brzo došlo do promjene prvobitno zamišljenog koncepta jer je prodaja magazina za automobilizam bila porazno mala. Svjestan da se nešto treba promijeniti, tadašnji urednik Andrinko Krile zamolio je šefa tehničkog odjeljenja da donese “gole slike” koje se nalaze u fiokama i da neke od njih pripremi za duplericu. Od četvrtog broja Start objavljuje duplerice s oskudno odjevenim djevojkama. Čini se nepravednim da ovaj sjajni magazin ostane zapamćen po duplericama i uvođenju erotike u novine.

Za potrebe pisanja ovog teksta prelistan je sadržaj Starta od 1983. pa do 1990., koliko je bilo dostupno u arhivu INFOBIRO – Mediacentra Sarajevo. Prvo što se može primijetiti jeste da je riječ o moderno koncipiranom magazinu koji je imao za cilj široku skupinu čitalaca. Jedan od urednika Starta novinarima je savjetovao da pišu jednostavno, tako da ih svaki vozač kamiona u Jugoslaviji može razumijeti. Start je u svoje 22 godine postojanja promijenio sedam urednika. Urednički posao započeo je Adrinko Krile, a završio ga je Krunoslav Poljak. Između ova dva urednika, Start su uređivali: Borivoj Jurković, Sead Saračević, Mladen Pleše, Marjan Jurleka, Ferdinad Sporano. Za Start su pisali i danas prepoznatljiva imena poput Dubravke Ugrešić, Nenada Polimca, Darke Hudelista i drugih. Zanimljiva je činjenica da je uredništvo tokom 1983. pa sve do polovine 1985. na svojim stranicama objavljivalo koliki je bio tiraž prethodnog broja, pa zahvaljujući takvoj transparentnosti možemo obznaniti da je tiraž dosezao 210.000 primjeraka.

Ako bismo željeli napraviti makar grubi presjek magazina, možemo reći da su u svakom broju bile zastupljene teme iz politike (vanjske i unutrašnje), kulture, tehnologije, zanimljivosti, zabave. Uredništvo je tokom 1985. naručilo istraživanje strukture svojih čitatelja. Podaci su objavljeni u broju iz avgusta, a analiza je pokazala da su čitatelji Starta uglavnom muškarci (74,4% ), žene (24,6%), te da je 62,2%  posto čitatelja imalo završenu visoku školu ili fakultet. Ovakva struktura konzumenata zahtijevala je ne samo zabavan sadržaj već i teme koje mogu zadovoljiti visok procenat čitatelja sa završenim fakultetom. Nemalo puta glavne intervjue imali su ljudi koji nikako nisu bili javne ličnosti. Govorimo o hirurzima, ginekolozima, direktorima arhiva, fizičarima, novinarima, naučnicima itd. Novinari Starta napravili su razgovore skoro pa sa svim ključnim ljudima s prostora bivše Jugoslavije i značajnim svjetskim imenima kao što su: Noam Chomsky, Susan Sontag, Saul Bellow, Arthur Miller, Günter Grass, Ruud Gullit, Michel Platini, Krysztof Kieslovski ili Linus Carl Pauling, koji je u to vrijeme već bio dvostruki nobelovac, a poslije ga je magazin New Scientist stavio na listu od 20 najutjecajnijih naučnika svih vremena. Istraživanje koje je urađeno u 1985. godini ukazalo je da je za čitatelje humor najzanimljiviji. Otto Reisinger bio je ključni karikaturista, ali zastupljeni su bili i drugi značajni karikaturisti kao što su Erih Paulmichl, Bridenne, Blachon,  Lassalvy

Kralj kokaina

Uredništvo magazina je u svakom broju imalo najmanje po jedan autorski tekst koji je tretirao dešavanja u svijetu. Od sukoba Argentine i Velike Britanije vezano za kontrolu nad Foklandskim ostrvima, iransko-iračkog sukoba, Afganistana do reportaže iz Bolivije o proizvodnji kokaina. Priča Zorana Vodopije govori o Robertu Suarezu Gomezu tzv. “kralju kokaina”. Lik i djelo Gomeza liči na malo poznatijeg kolumbijskog “kralja kokaina” Pabla Escobara. Uredništvo je temeljito pratilo napredak tehnologije i njezine upotrebe u svim segmentima društva. Reportaža iz italijanske fabrike automobila zvuči futuristički: “Fiat: U Torinu rade roboti”. Reportaža je objavljena u aprilu 1983., a čitajući sadržaj shvatite da je upotreba robotike u tadašnjoj autoindustriji zastupljena već godinama. Roboti su već zamijenili ljude na mjestima gdje je to bilo moguće: u Volkswagenu je bilo “uposleno” preko 600 robota, a u Renaultovoj tvornici u Douaiji 650. Dosje koji je objavljen 1985. godine pod nazivom “Visoka tehnologija” čitaocima donosi pojedinosti o programu Eureka (European Reserach Cooperation Agency). Novinar Vladimir Matek iscrpno piše o šest prioriteta ovog programa, kao što je “Euromatique” koji je program za razvoj nove generacije velikih kompjutera, razvijanje uređaja za tzv. paralelne arhitekture i svega onoga što je potrebno za razvijanje umjetne inteligencije. Riječ je o zahtjevnim temama, s pretpostavkom da će tekst biti zanimljiv malom broju čitalaca, ali evidentno je uredništvo željelo da ima čitalačku publiku čiji interes nadilazi obične političke ili sportske teme.

Važnost Starta za ondašnje javno mnijenje predstavlja spremnost za otvaranje novih tema koje u današnjem društvu još predstavljaju nepopularno štivo. Intervju s novinarkom Gloriom Steinem, koji je u decembru 1983. godine uradila Slavenka Drakulić-Ilić, problematizira ulogu žene u društvu i jačanje feminističkog pokreta. U Ljubljani je u maju 1985. održana tribina “Magnus: Homoseksualnost i kultura”. Glavni gost programa bio je francuski pisac Gay Hocquenghem.  Riječ je o piscu, teoretičaru i jednom od prvih koji je o svojoj homoseksualnoj orijentaciji govorio sasvim otvoreno. Novinarka Dubravka Tomeković u istom broju piše tekst “Prvi Jugoslovenski gay-radio”. Tačnije, prepričava radijsku emisiju zagrebačkog omladinskog radija u kojoj je voditelj bio “dežurni homoseksualac Toni Marošević. Radijska emisija se čini zanimljivom jer “dežurni homoseksualac” odgovara na pitanja slušalaca o svojoj seksualnoj orijentaciji.

Disolucija Jugoslavije

Serijal tekstova o domaćim i stranim novinama je nešto što je predstavljalo novitet. Razgovori s osnivačima i urednicima najvećih novinskih kuća kao što su: Hubert Beuve-Méry,  osnivač časopisa Le Monde, Eugenio Scalfari, dugogodišnji urednik  L’espressa, ili Stephen Samuel Rosenfeld, urednik The Washington Posta. Disolucija Jugoslavije može se jasno pratiti kroz temu kosovskih problema i analizu privredne situacije u zemlji, kao i kroz tekstove koji se bave porastom nacionalizma i naoružavanja. Prelomnom se čini početak 1989, kada je svoj prvi broj Start otvorio intervjuem s prijestolonasljednikom Aleksandrom Karađorđevićem, koji je u Londonu uradio Ervin Hladnik Milharčič. Iste godine uredništvo je magazin otvorilo za političku avangradu. Primjer tome nalazimo u razgovoru s Milovanom Đilasom, koji govori o  nesporazumima s Titom i Partijom, a zanimljivo je da je potpuno isti intervju sa Đilasom štampan i u narednom broju. Da li je riječ o nekoj grešci ili ciljanom potezu uredništva, ostaje tajna.

U debitantskom broju kao v.d. glavnog i odgovornog urednika, Božidar Radman objavio je razgovor s udovicom Andrije HebrangaOlgom Hebrang. Razgovor je vodio Vladimir Cvitan. Olga kroz intervju, koji je objavljen u tri nastavka, detaljno govori o hapšenju Andrije Hebranga, njezinim zatvorskim danima, o životu nakon Drugog svjetskog rata, kao i o tome kako joj je bilo zabranjeno da nosi prezime muža – Hebrang. Redakcija je vrata otvorila i intelektualcima koji nisu predstavljali politički establišment. Objavljivani su razgovori sa Slavojem Žižekom, Zagorkom Golubović, Ivanom Supekom, Srđom Popovićem,Vladom Gotovcem i drugima. Slobodan Milošević, kao jedan od ključnih ljudi koji su bili uključeni u raspad Jugoslavije, našao je svoje mjesto na stranicama Starta. Zanimljivo je da nema njegovog intervjua ovom listu, ali iz pera prvo Dragoša Kalajića, a poslije i Senada Avdića, analizirani su saradnici Miloševića koji će kasnije imati značajnu ulogu na srbijanskoj političkoj sceni. Avdić je identificirao najuže Miloševićeve saradnike: Zorana Todorovića, Zorana Anđelkovića, Željku Simića i druge. Te 1989. godine, u Startu su priliku da nešto kažu u javnosti, a mimo usko specijaliziranih novina poput Glasa Koncila, Preporoda ili Pravoslavlja, dobili i vjerski lideri. Prvo je intervju obavljen s tadašnjim patrijarhom Srpske pravoslavne crkve Germanom, a odmah poslije s kardinalom Franjom Kuharićem i reisu-l-ulemom Huseinom Mujićem.

Teme i ličnosti iz Bosne i Hercegovine zastupljene su na stranicama Starta. Čitaoci su informisani o aktuelnim aferama poput Agrokomerca i afere “Zjajo” (riječ je o slučaju fudbalera bugojanske Iskre, Miralema Zjaje, oko kojeg su “lomili koplja” zagrebački Dinamo, beogradski Partizan i Crvena Zvezda) pa sve do reportaža iz Gazi Husrev-begove ženske medrese u Sarajevu o načinu života budućih muallima. Prelistavanjem Starta u posljednjih osam godina njegovog postojanja, čini se da nema ličnosti iz BiH koja je nešto značila na prostoru bivše Jugoslavije a da nije dobila svoj prostor. Od Gorana Bregovića, koji govori o nesporazumima s novinarima, pa sve do vodećih političara poput Branka Mikulića ili novih imena s početka devedesetih poput Adila Zulfikarpašića i Alije Izetbegovića. U kulturološkom smislu, značajnim se čine razgovori s Mersadom Berberom i Emirom Kusturicom. Mersad Berber u razgovoru koji je radio Mirko Galić (koji je kasnije bio urednik Danasa, dopisnik Vjesnika i Večernjeg lista iz Pariza pa ravnatelj HRT-a i na kraju veleposlanik Hrvatske u Francuskoj), govori o svom odnosu prema Andrićevim djelima, kao i o privatnim odnosima s Mešom Selimovićem, o kojem kaže: “Meša je moj veliki moralni korektor. Na početku moje karijere on je odbio da otvori moju izložbu. Kasnije mi je rekao: ‘Tvoja žestina i mladost ne može da procijeni ovaj moj čin, a moja mudrost je mogla to da dosegne. Shvatićeš kad budeš stariji zašto tada nisam otvorio tvoju izložbu’.” Berber pojašnjava da je shvatio Mešinu poruku: “Mehanizam Mešine provjere, to je strašan mehanizam, mehanizam visokih kriterija. On je pustio mojoj sujeti da se ne zakiti njegovom mudrošću. Sam čin otvaranja izložbe bio bi potvrda nekim mojim mogućim krivim stavovima. On to nije želio dozvoliti.”  Gotovo kompletan razgovor temelji se na slici Bosne: “Ima jedna Bosna, teško dostupna svakom oku i srcu, svetkovina za oko a teret za dušu.”

U uvodniku za intervju s Emirom Kusturicom iz juna 1985. godine, autorica  Slavenka Drakulić  navodi kako je redakcija u ovom slučaju odustala od svojih najtvrđih načela da “bilo koga moli da pristane na razgovor”. Ipak, Emir je pristao na intervju koji je objavljen na šest stranica. Slavenka se dotakla mnogo toga, pa između ostalog i teme koja i danas “kopka” javnost, a tiče se Emirovog pominjanja kulturnog identiteta. Citat koji slijedi proizašao je iz Emirovog odgovora o tragičnosti svijeta i fatalizima i odgovora njegove majke koja, kada se nešto lijepo desi, kaže: “Šuti, da ne izađe na zlo.”

Start: Zanima nas, s tim u vezi, na koji način doživljavate muslimanstvo, naravno kao dio kulture? Kusturica: U mojoj kući uopšte nije bilo toga, nije bilo mirisa bajramskih kolača, onog mirisa koji je ipak značajan za formiranje čovjeka. Jer smo mi bili lišeni tog elementa, tog sloja religioznosti. Tih godina bilo je pokušaja da se formiraju obrasci kao što je socijalistički ručak, a sve po hrišćanskom obrascu. Ja sam tek kasnije vidio da sam bio uskraćen za mjesec, za neku čulnost, za tamjan.

Hudelist o Veležu

Ako kroz teme koje je Start pokrivao trideset godina unazad gledamo BiH, nailazimo na dva fenomena. Jedan je Akademija scenskih umjetnosti sa scenom Obala i s predstavama koje su u to vrijeme aktuelne – Buba u uhu i Audicija – te fudbalski klub Velež. U reportaži koju potpisuje Dubravka Tomašević, tehnički rukovodilac Miro Purivatra navodi podatak da je na sceni Obala samo za četiri mjeseca prikazivanja predstava prodato oko 6.500 ulaznica, dok Narodno pozorište tokom cijele sezone može da proda oko 11.000 ulaznica. Zanimljivo bi bilo uporediti interes Sarajlija za pozorište danas u odnosu na trideset godina unazad. Darko Hudelist piše o “Veležovih dvadeset mahala”. On u razgovoru s Duškom Bajevićem, Vahidom Halilhodžićem, Enverom Marićem i Marijanom Kvesićem otkriva tajnu Veležovog uspjeha i osvajanja Kupa Maršala Tita, te godine kada je Velež pobijedio Dinamo iz Zagreba sa 3:1. Tim povodom Vaha Halilhodžić kaže: “Ima jedna specifičnost u Mostaru. Mostar je kao jedna mahala. Mi, Mostarci, znamo šta znači mahala, šta znači jedna Luka, jedna Carina, jedna Avenija. Ima ih u gradu dvadesetak. Svaka ima svoju ekipu, ili više njih, jedanaest ili petnaest klinaca iz iste ulice, gdje svako zna šta ko jede i gdje spava. Svake godine Velež organizuje turnir mahala u kojima isplivaju na površinu najbolji dječaci, budući polaznici naše škole. I baš zato naši igrači ostaju vezani za svoju ulicu, svoju mahalu i svoju čaršiju.”

Nažalost, izgleda da ništa nije ostalo od Veležovih dvadeset mahala i specifičnosti grada na Neretvi, samo trideset godina poslije ovog teksta.

Start je magazin koji vrijedi imati u arhivi. Sadržaj tekstova obiluje raznim podacima i zanimljivostima. U tekstu o tadašnjem gigantu, sarajevskom Unisu, iz 1983. godine, nalazimo podatak da je u toj kompaniji zaposleno 37.000 ljudi u 50 tvornica, da je iste godine Jugoslavija prodala Sjedinjenim Američkim Državama licencu za proizvodnju čipova visokog stupnja integracije, a za isti proizvod su zainteresovani Japanci. Za kraj se čini zanimljivim predočiti podatke o strukturi produkcije diskografskih kuća s područja bivše Jugoslavije. U opštem prikazu nalazimo podatak da od svih proizvedenih vinila (LP ploča), 57,75% otpada na novokomponovanu muziku, da 29,1% pripada zabavnoj muzici, a samo 13,15% rokenrolu. Čini se ispravnim ovaj tekst zaključiti podacima iz teksta Mladena Jerkovića, koji je preradio doktorsku disertaciju jedinog fudbalera s doktorskom titulom Veljke Aleksića (govorimo o 1984. godini). Najviše profesionalnih igrača od 1945. pa do 1984. potiče iz Bosne i Hercegovine. Od anketiranih 490 profesionalnih fudbalera, čak 91% imalo je završenu srednju školu i to, kako autor navodi, zahvaljujući zakonskoj odredbi koja propisuje srednju školu kao uslov za potpisivanje prvog ugovora. Sa sela potiče 76% profesionalnih igrača.

Magazin Start je umirao kako se bližio raspad Jugoslavije, tržište se smanjivalo, a interes unutar Hrvatske nije bio dovoljan da ga održi u životu. Prestao je da izlazi 1991. godine, a pokušaj njegovog totalnog redizajna iz avgusta 1990. godine potpuno je ugasio bilo kakav identitet magazina kojeg su čitali svi, od vozača kamiona do doktora nauka.