NEOSTVARENA LJUBAV: FORD FOCUS I DRAGAN ČOVIĆ

“Ja idem sa Audijem 8 sa aerodroma, Papa ide u nekom tamo autu… Šta reći na to sad sve? […] To je nešto što bi nama morao biti nekakav motiv, nešto što nas dalje motivira ako se bavimo politikom, da možemo politiku raditi na neki drugačiji način.”

Tako je govorio Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH, 7. juna 2015., u toku posjete pape Franje Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Čovićeva izjava dokumentirana je u okviru Dnevnika 2 FTV-a, i nebrojeno puta citirana u narednim danima. Mediji, ali i javnost, prethodno su svjedočili indirektnom sramoćenju naše političke vrhuške kada je papa Franjo odbio sjesti u luksuznu limuzinu po dolasku na sarajevski aerodrom i ušao u sasvim pristojni Ford Focus. Iako su mnogi bili skeptični po pitanju načina na koji će Katolička crkva BiH i čelništvo etnonacionalnih stranaka bosanskih Hrvata, posebno HDZ-a, primiti najviše katoličko crkveno lice i poglavara Vatikana ‒ očekujući da će se Papom, ako ne manipulirati, onda makar s ljubaznošću izignorirati njegove komentare ‒ Čovićeva je izjava bila iznenađujuća, i to na veoma pozitivan način.

Nešto više od šest mjeseci kasnije, usred optužbi vlasti o “bahaćenju” građana po supermarketima, bahatio se upravo Čović. Iz vijesti o kupovini najnovijeg Audija A8, jasno je da je ne samo pogazio etičke principe svoje političke funkcije već i vlastite riječi koje je javno iznio referirajući na lekciju koju mu je u vlastitom dvorištu isporučila osoba koja bi mu, kao vjerniku, morala biti najviši moralni autoritet. Ništa neobično. Autora bi se za čuđenje nad tim moglo proglasiti, ako ništa drugo, onda izuzetno naivnim. Međutim, kako je moguće da su ga od njegovih riječi abolirali skoro svi mediji, a posebno bh. portali?

Politika na neki drugi način

Da prvo ustanovimo činjenice: odluka o kupovini automobila za Dragana Čovića donesena je u septembru 2015. (dakle, nepuna tri mjeseca nakon Čovićeve izjave o “politici na neki drugi način”). U tom trenutku, Čović je na raspolaganju imao automobil star tri godine, namjenski kupljen za prethodnog hrvatskog člana Predsjedništva, Željka Komšića.

Automobil marke Citroen bio je još pod garancijom i redovno održavan, ali Čović ga je iz nekog razloga odbio. Umjesto auta koji je dobio u naslijeđe od Komšića, radije je posudio HDZ-ovo službeno vozilo ‒ također luksuzni Audi A6. Stoga se, doduše cinično, može zaključiti da je glavni razlog Čovićevog odbijanja već postojećeg Citroena u tome što on, ipak, preferira Audi.

Na tender za nabavku novog vozila prijavila su se tri ponuđača, od kojih je odabran Audi A8 ponuđača “Porsche BH” iz Sarajeva, u vrijednosti od 170.940,17 KM bez PDV-a, ili čitavih 199.999,99 KM s PDV-om. Na prvi pogled, odluka da se kraj dva luksuzna automobila, koje Dragan Čović ima na raspolaganju, kupuje treći, sama po sebi nije nelegalna, ma koliko bila upitna i nekorektna. Međutim, brižljivije sagledavanje činjenica pokazuje drugačiju sliku. Odluka je u suprotnosti s propisima. Nelegalnost proizlazi iz dvije činjenice: prve, da je maksimalna pojedinačna vrijednost automobila luksuzne klase na koje članovi Predsjedništva imaju pravo 130.000 KM, i druge, da je Audi kupljen 27. oktobra, dok je odluka o izmjenama plana javnih nabavki u korist novog vozila usvojena tek 4. decembra 2015. – očito, post factum.

Svakom prosječnom građaninu BiH odmah će biti jasno da se radi o protupravnom korištenju privilegija koje dolaze s jednom od najviših političkih funkcija, ali i iskorištavanju same države za koju Čović radi i koju bi trebalo da predstavlja. I šta su online mediji uradili s ovom pričom? Većina, iznimno malo.

Čović “po zakonu”, mediji mlako i zbunjeno

Krenimo od onih koji su obavili solidan posao, jer ih je jednostavnije nabrojati. Od svih portala, Klix je uradio najbolji posao. U članku “Sve po zakonu i procedurama: Predsjedništvo BiH za Čovićev Audi izdvojilo 200.000 KM” , od 27. januara, detaljno su izneseni svi problemi vezani za ovu nabavku. Autor je posebno dobro poentirao činjenicom da se u planu javnih nabavki koje je Predsjedništvo BiH utvrdilo u aprilu 2015. godine uopšte ne spominje kupovina automobila Predsjedništva BiH, te je uočio nelogičnost u datumima kupovine automobila i Odluke o izmjeni i dopuni plana javnih nabavki. Također, autor je ispravno zaključio da je Čović odranije odlučio koji auto želi na osnovu procjene vrijednosti nabavke od 171.000 KM bez PDV-a, te da tom zaključku u prilog ide i činjenica da se izabrana ponuda razlikovala u samo 60 KM. Na kraju, treba pohvaliti i kontekstualiziranje cijene automobila kroz prosječnu penziju i prosječnu platu u BiH. Međutim, autor je propustio Čovića pozvati na odgovornost u skladu s ranijom izjavom.

Novinska agencija Patria nije napravila taj propust. Tako je u zaključku članka od 30. januara s naslovom “Agencija za javne nabavke mora provjeriti kupovinu Čovićevog Audija A8, prekršeno niz pravila!”, uz vrlo validno prezentirane argumente o potrebi za istragom ove nabavke, Patria podsjetila javnost o Čovićevim stavovima u junu, tačno primijetivši da je Čovića tada bilo sramota njegovog skupocjenog vozila.

Međutim, tu je priča, jednostavno, stala. Na portalu Al Jazeere nemoguće je naći čak ni vijest o neplaniranoj i najvjerovatnije protuzakonitoj kupovini novog vozila za potrebe Predsjedništva, iako je to vijest od iznimnog značaja.

Na portalu Radio Sarajeva, pretrage termina “Dragan Čović”, “Audi” i “Predsjedništvo”, kao i njihove kombinacije, bilo putem pretrage na siteu ili pretrage članaka s adrese radiosarajevo.ba u posljednjih mjesec dana putem Googlea, također nisu dale nikakve rezultate. Štaviše, na RSA moguće je naći dvije Čovićeve izjave o “prijatelju i kolegi” Fahrudinu Radončiću i njegovom hapšenju i pritvaranju, a niti jednu o novom Audiju (što je, usput, također slučaj s Avazom, iako je još ljetos Avaz problematizirao kupovinu skupocjenih automobila). Još je čudnija urednička odluka RSA da samo tri dana nakon objave vijesti o kupovini Audija, objave članak “Koje su automobile vozili bh. političari”, iznoseći podatke iz 2010. godine. Kojom logikom je članak napisan na osnovu infografike s podacima iz 2010. relevantniji od skandala sa Čovićevim službenim vozilom koji se upravo dogodio?

Šutnja zlata vrijedna

Ništa bolje o ovoj temi nisu pisali ni portali iz Hercegovine kao dijela države u kojem se nalazi najveći broj Čovićevih glasača ‒ prema kojima najveću odgovornost imaju upravo lokalni mediji. Tako portal Hercegovina.info, koji redovno izvještava o svakoj radnoj, i paradnoj, Čovićevoj posjeti raznim kantonima, opštinama, ali i poslovnim subjektima, nema niti jedan članak o Čovićevoj paradnoj nabavci. Dozvoliti Čoviću da u intervjuu samo mjesec dana ranije, primjerice, Mostar okarakterizira kao “grad slučaj koji tjera investitore”, pritom insinuirajući da Mostar živi na grbači javnog sektora, a ne izvijestiti da je Čović sam sebi skočio u stomak kupovinom službenog vozila upravo iz fondova javnog sektora, nedopustivo je i očito jednostrano.

Poskok također nije spomenuo novi Audi, ali je stvorio prostor za isticanje Čovićevog učešća u predaji zahtjeva za članstvo BiH u EU, što je očit primjer pro-HDZ propagande u izbornoj godini. Idući put kada novinari ili urednici Poskoka budu tvrdili da su nezavisan medij, bit će sasvim dovoljno pokazati im ovaj primjer kao protuargument.

Bljesak je vrlo minimalnim doprinosom, ipak, podsjetio javnost na Čovićeve riječi i kasnija djela. U članku “Pregled 2015. – Travanj-lipanj: U BiH je dobro ubiti i voziti tamo neki auto”, od 29. decembra 2015. godine, autor Berislav Jurič je već u samom naslovu podsjetio na Čovićeve riječi, te je u pregledu za mjesec juni Čovićevu reakciju na Papin Focus ironično, ali ispravno, okarakterisao “nespretnom zadivljenošću”, a zatim segment zaključio činjenicom o kupljenom automobilu, “i to mnogo skupljem nego što to pravila o javnim nabavkama nalažu”. Ipak, čini se da su lokalni mediji pratili ono što su radili ostali bh. mainstream portali – većinom ništa.

Šta reći na sve to?

Da bi se do kraja shvatilo kakvu su priliku domaći mediji imali u potencijalnom razgolićenju Čovića i njegove nabavke, treba se kratko vratiti na činjenicu da su u jednom trenutku pred Draganom Čovićem stajale tri opcije: koristiti tri godine star Citroen, HDZ-ov Audi A6, ili kupiti novi Audi A8. Kraj postojeća dva auta, kupovina novog automobila u tom kontekstu nikako nema smisla. Međutim, prvo moramo uzeti u obzir da govorimo o čelniku stranke u izbornoj godini, i tu je jasno da se Čović vodio logikom gdje je sve u prezentaciji ‒ zamislite kako prosječnom stanovniku bh. opštine u koju Čović dođe izgleda njegov ulazak u naselje u bijesnom, novom, crnom Audiju?

Neinformisanom građaninu, Čović je sigurno utjelovljenje uspješnog čovjeka, i tu treba tražiti prvi, pragmatični, razlog ovako obijesne odluke. Drugo, s obzirom da govorimo o lideru zemlje u tranziciji, mora se napomenuti da ovakvo bahaćenje nije niti nepoznato, niti se dešava prvi put u svjetskoj istoriji. Od Idi Amina, preko Mobutu Sese Seka, do postjugoslavenskih vođa iz naših krajeva, više je nego očito da pretjerano rasipanje na reprezentaciju nije ništa drugo do imitacija onoga viđenog pri posjetama Zapadu, dodatno izvitoperena nedostatkom konteksta.

Pritom, ono u čemu Čović i njemu slični griješe jeste da se Angela Merkel i Sebastian Kurz ‒ svjetska politička elita ‒ sigurno neće prevariti kada uđu u Čovićev Audi A8, te odjednom pomisliti da se nalaze u Londonu, Parizu ili New Yorku. Kroz prozor će vidjeti samo i jedino Bosnu, dok se gume (od kojih je svaka skuplja od prosječne bh. penzije) budu derale o naše ceste.

Kada se sva bijeda takvog razmišljanja sagleda iz tog ugla, čitava situacija s kupovinom, da parafraziramo Čovića, “nekakvog Audija”, postaje još tužnija. “Šta reći na to sve?”, dobro se zapitao Čović u junu prošle godine. Za nadati se da će bar neko imati volje i hrabrosti postaviti mu upravo to pitanje što prije.