BNTV I HAYAT: ŠTA NE SHVATAJU NAŠI MEDIJI

BNTV: SEDMICA PRAZNOVANJA

5. – 11. januar 2016.

INFORMATIVNI ILI BOŽIĆNI PROGRAM? Odluka urednika Slobodana Durmanovića da skoro cijeli Dnevnik 2 šestog i sedmog januara posveti bilježenju praznovanja širom Republike Srpske obesmislila je koncept informativne emisije, pretvarajući je u prigodni božićni program.

POLITIČKO-PROPAGANDNI PROGRAM (PPP): Deveti januar, Dan Republike Srpske, bio je povod za mnogobrojne izjave, a BN se opet odlučio za praksu pravljenja priloga baziranih na političkim izjavama. Izjava Igora Crnadaka izdvajala se jer je bila odgovor na prozivku Milorada Dodika i odudarala je svojim tonom od sveopšte praznične sloge. I citati Mladena Ivanića iz ekskluzivnog intervjua Slađani Jašarević bili su predmet većeg interesovanja, jer je sagovornik spominjao mehanizme kojima će se zaobići odluka Ustavnog suda o neustavnosti Dana RS. Ali kako objasniti interpretiranje i citiranje Bosićevih lamenata koji se ni u čemu ne razlikuju od njegove redovne dnevne retorike. Odluka Slobodana Durmanovića da dnevnički sadržaj ispuni Bosićevim retoričkim vježbama, u kojima se on u jednom momentu ograđuje od Dodikovog slavljeništva, a u drugom se već nadigrava s njim oko toga ko je veći stvaralac RS-a, izgleda kao prostor ustupljen političkoj reklami. Naravno, gledalac se, prateći ostali sadržaj BN-a, s pravom treba zapitati kolika je cijena te reklame?

BEZ MJERE U ZAUZIMANJU STRANE:  Proslava Dana Republike Srpske neosporno je kontroverzni politički događaj koji izaziva podjele i oprečne reakcije, pa bi iluzorno bilo očekivati da se i mediji (posebice oni u privatnom vlasništvu) jasno ne odrede, napuštajući poslovično neutralan stav. Ali i u zauzimanju strana/stavova potrebno je imati mjeru, naprimjer, fingirajući strukovnu profesionalnost odmjerenijim formulacijama. Urednik Durmanović odlučio je da se u obljetničkom izdanju takmiči u praznovanju s visokim zvanicama i inim zvaničnicima, za koje je sporni događaj bio izvanredni poligon za uvježbavanje populizma i osvajanje političkih poena. Korištene su neprimjerene i neumjerene formulacije jezika koji ne dolikuje žurnalističkom stilu, i koji je više ličio na patvorenu epiku zarobljenu u ruhu informativnog programa. Tako su novinari u stilu neslavnih devedesetih naglašavali narodno jedinstvo (“nastaviće da ga obilježavaju na vijek vijekova”, “RS je stvorena prosipanjem krvlju”). Pojedine formulacije su u svojoj epskoj patvorenosti bile toliko nemušte i neprilagođene savremenom mediju da je gledalac na momente imao osjećaj da sluša uživo čitanje romantičarskih srpskih romansijera na provincijskom prelu, gdje su svi okupljeni oko vatre i pripovjedača. (“Svaki praznik, kažu građani, treba obilježavati dostojanstveno, poštujući najveću vrednost otadžbinsko-domovinskog rata koja mora biti sačuvana jer se tako čuva sloboda.”)

PLUS SEDMICE:

Nedjeljni prilog analitičkog karaktera o kreditnom zaduženju građana. Vješta i zanimljiva upotreba statističkih podataka, nadopunjena stavovima struke.

MINUS SEDMICE:

To što Dnevnik 2 faktički nije emitovan šestog i sedmog januara, jer je sav sadržaj bio podređen obilježavanju vjerskog praznika.

OCJENA: 3

HAYAT TV: LEKCIJA IZ ETIKE DRUGIM MEDIJIMA

5. – 11. januar 2016.

IRONIJA I SUGESTIJE: Hayat se u Vijestima u 7 takođe nedvosmisleno odredio prema proslavi Dana RS, ali na značajno umjereniji način. Centralna manifestacija u Banjaluci intonirana je u stilu slobodnog komentara novinarke Elme Begović, koja je koristila ironiju da već pri samom izvještavanju demaskira date izjave. Dakako, u skladu s unaprijed određenom uredničkom politikom kuće. Od toga su mnogo problematičnije sugestivne najave priloga prezenterke Marijane Kršo (koju inače izdvaja sveden i jednostavan stil prezentiranja, kao i besprijekorno decentno odijevanje), jer dok se u  samim prilozima povodom uzavrelih događaja očekuje doza pristrasnosti i jasne političke obojenosti, spikerske najave trebale bi ostati jednostavne i uravnotežene.

EMANCIPATORSKA ULOGA MEDIJA: Samoubistvo dječaka iz jedne sarajevske osnovne škole izazvalo je lavinu reakcija nakon što su njegovi roditelji javno istupili, progovorivši o vršnjačkom nasilju. Društvene mreže, ali i mnogi konvencionalni mediji bili su zatrpani sadržajem iz kojeg se mogla razaznati osvetnička želja dijela javnosti da se odmah, bez istrage i provjere navoda, izrekne osuda svim počiniocima tragedije. Opisane reakcije, kao ugodne i jeftine potvrde sopstvenih moralnih nazora, samo produžuju spiralu nasilja, a medijskim podgrijavanjem atmosfere koja traži narodni sud stvaraju se uslovi za nova, jednako brutalna nepočinstva. Urednici i novinari Vijesti u 7 su od početka temu pratili skrupulozno i odgovorno, takoreći, u rukavicama. Melina Rašidović i Emerin Ahmetašević priredili su nam priče koje su u prvi plan stavljale stavove stručnjaka, a nemili trenutak iskorišten je u emancipatorske svrhe, jer su javnosti približeni stručni stavovi o fenomenu nasilja među mladima. Na primjeru televizije Hayat mogli smo vidjeti kako mediji u prikazima užarenih događaja koji izazivaju gnjev i strah ljudi mogu odigrati afirmativnu ulogu, ne raspirujući mržnju. Roditelji su se kroz izlaganja stručnjaka mogli  upoznati s  fenomenom nasilja među djecom, a šira javnost imala je uvid u moguće uzročnike sve češćeg školskog nasilja.

NESVAKIDAŠNJA RADNIČKA HRONIKA: Rijetki su prilozi koji proteste radnika propalih giganata prikazuju sveobuhvatno i kreativno, a upravo to je pošlo za rukom Emerinu Ahmetaševiću u njegovoj posvećenoj pripremi. Nevolje radnika Krivaje osvijetljene su javljanjem s lica mjesta, preglednim navođenjem svih bitnih činjenica, a razmjera problema ispričana je i kroz priču jednog od demonstranata.

PLUS SEDMICE:

Ekipa Vijesti u 7 održala je moralnu i profesionalnu lekciju svim bh. medijima o tome kako izvještavati o tragediji koja bitno obilježava naše društvo. Bez dezinformacija, bez jurenja za ekskluzivom, držeći se stručnih stavova i odmjerenih formulacija, tema je ipak prikazana zanimljivo, plastično i poučno.

MINUS SEDMICE:

Intonirane, navijačke spikerske najave povodom kontroverznih političkih događaja.

OCJENA: 7

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Dan RS nagnao je obje televizije da budu eksplicitne u iznošenju svojih stavova, napuštajući strukovne principe neutralnosti i nepristrasnosti. Urednici su očigledno smatrali da se radi o događaju naspram kojeg se poželjno politički odrediti, a ako se u vidu ima koliko je podijeljeno bh. društvo, radi se o očekivanim određenjima. Problem s političkim bojenjem priloga u slučaju naših medija je u tome što se gubi svaka mjera. Nikako da se shvati da ako se već otvoreno podržava određen stav, onda tek postoji preimućstvo poštenog i svestranog uvida u druga i drugačija shvatanja. Ozbiljne medijske kuće, koje takođe imaju unaprijed pripremljenu agendu, ne odustaju od emitovanja jednostranih ili intoniranih priprema, ali u kombinaciji sa prikazom drugačijih pogleda. Logika je jednostavna. Dajući prostor drugačijim mišljenjima, pa i onim suprotnim za koje se zalaže politika kuće, zadržava se profesionalni ugled. Ali i uticaj u različitim i manje dostupnim krugovima.