N1, PRVA GODINA: Šta se sve može uraditi za 12 mjeseci

Izvrsno organiziran i visoko profesionalan tim nove televizije za godinu dana uspio se nametnuti kao jedan od vodećih medija u Bosni i Hercegovini i regionu. Evo kako su uspjeli

Na samom smo kraju 2015. godine. Za N1 televiziju, koja je s radom u BiH, Hrvatskoj i Srbiji započela koncem 2014., ovo je prva kalendarska godina u kojoj je svaki dan emitirala svoj program.

Prvih 12 mjeseci rada završili su kao vodeća news televizija u BiH i regiji. Vrhunski tim, tehnološka superiornost i visoki profesionalni standardi omogućili su da se N1 u godinu dana uspne na sami vrh medijskog trona regije. Dolaskom N1, Al Jazeera Balkans dobila je konkurenciju u regiji. Dolazak konkurencije neizbježno dovodi do povećanja profesionalnih standarda, što je dobro za novinarstvo, a najviše koristi publici. N1 je, također, postala i konkurencija nacionalnim javnim servisima Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, kao i većim privatnim TV kućama koje teško mogu da se natječu u kvaliteti informativnog programa s N1.

Izazovna, dinamična i uspješna godina

Ocjenjujući prvu godinu rada, direktor programa N1 Amir Zukić zadovoljno zaključuje: “Bila je ovo izazovna, dinamična i uspješna godina za mene i cijeli naš tim. Ujedno je ovo bila i prva godina postojanja N1. Krenuli smo bukvalno od nule, a kraj godine dočekali kao vodeća news televizija u BiH i regiji, dobili priznanje za najbolji medij u BiH, osvojili nekoliko pojedinačnih novinarskih nagrada u regiji, postali kredibilan izvor informacija i ponudili moderno obrađene sadržaje na N1 televiziji i našem portalu n1info.com. Pokazali smo da se ne bojimo uhvatiti ukoštac s najtežim temama, omogućili smo publici da po prvi put gleda najbolje programe CNN-a prevedene na domaće jezike, a zauzvrat smo dobili odlične rejtinge gledanosti i povjerenje publike. Ponosni smo na ovu godinu, jer ćete rijetko gdje, ne samo u regiji nego i u svijetu, pronaći medij koji je za tako kratko vrijeme postigao tako mnogo.”

Ništa manje nisu zadovoljni ni novinari i novinarke N1. Zvonko Komšić ističe da je to bila godina u kojoj je dobio životnu priliku koju je nastojao što bolje iskoristiti. “Iz moje perspektive, bila je to godina u kojoj sam mnogo napredovao, kako u reporterskom, tako i u uredničkom/producentskom poslu, godina za koju me vežu brojne lijepe uspomene i poznanstva, brojni tereni, javljanja uživo i prilozi.” Boris Brezo smatra da je stekao nova iskustva koja su ga učinila zrelijim reporterom. “Kao novinarski tim prošli smo veliki test, što nam je otvorilo nove horizonte i priliku da krenemo putem kojim malo ko se usudi poći, a to je traganje za istinom i izvještavanje o svakom događaju, pojavi, ili pojedincu, bez predrasuda ili straha. Ipak, konačnu ocjenu trebaju dati gledaoci i mislim da smo i u toj misiji na pravom putu.”

Uspoređujući rad na N1 s prijašnjim medijima na kojima je radila, Milica Vučetić kaže: “Moje ranije reportersko iskustvo, prije svega na istraživačkim pričama, te sticanje uredničkih vještina vezani su za BHT1. Bilo je dragocjeno raditi na javnom servisu države, sarađivati i učiti od iskusnih novinara i urednika. Na to iskustvo gledam kao na dobar temelj i podlogu za dalji novinarski put koji je nastavio na N1. Tehničke mogućnosti N1 televizije, savremenost medija i korektna brzina, te sloboda izražavanja slikom i riječju – neprocjenjiva su nadogradnja za jednog novinara.”

Bolje mjesto za kreativni rad

Za novinara Brezu, N1 je bolje mjesto za kreativni i istraživački rad od svih drugih medijskih kuća u BiH. “Prije početka emitiranja prošli smo trening koji nam danas omogućava da reagiramo vrlo brzo, često najbrže, a da pritom napravimo vrlo malo ili nijednu grešku u procjeni ili plasiranju vijesti. To je ključna razlika u odnosu na mnoge druge medije, što uglavnom idu linijom manjeg otpora. I ono što nas sigurno izdvaja je što događaje pratimo u trenutku dok se dešavaju.”

Kao najzahtjevniji novinarski zadatak u ovoj godini, Komšić izdvaja nedavni teroristički napad u Rajlovcu. “Bila je to noć u kojoj je N1 televizija pokazala što i koliko zna, i s programom uživo od nekoliko sati, tzv. breaking news, izvještavala je o svemu. Tu noć sam radio kao reporter iz Rajlovca. Imamo najmanje 15 javljanja uživo u koja sam ‘ušao’ bez ijednog papira i bilo kakve pripreme. Bio je to zadatak u kojem sam morao pokazati što i koliko znam, noć u kojoj su mi pomogla sva prethodna javljanja uživo, u kojoj je improvizacija bila jedini moj saveznik. Sudeći po pohvalama i čestitkama kolega kako iz redakcije, tako i iz Srbije i Hrvatske, ali i drugih redakcija, bila je to ‘moja’ noć u profesionalnom smislu.

Kad govori o izazovnim zadacima, Vučetić bira one koji su ostavili pečat, a donijeli dragocjeno iskustvo. “To su definitivno prilike da razgovaram s ljudima koji nerado ili nikad nisu stali pred kameru i prenesem njihov stav – od manjih ‘zatvorenih’ mjesta u kojima žive isključivo pripadnici dijela selefijske zajednice u BiH do žena koje služe zatvorsku kaznu za najteža krivična djela.”

Za najneugodniji zadatak, Snežana Mitrović navodi primjer iz Velike Kladuše, kada je u jednom selu radila priču o terorizmu i ljudima koji su iz BiH otišli u Siriju. “Tada sam doživjela i neprijatnost. Porodice stradalih na ratištima u Siriji su podijeljene, jedni upozoravaju na opasnost, uglavnom roditelji, dok bi drugi, uglavnom braća, takođe otišli da ratuju. Kada ih pitate zašto, da li zbog ekonomske situacije, uvjerenja ili nečeg drugog, doživite verbalne napade.”

Ipak, nije sav rad na terenu uvijek težak i nisu sva iskustva uvijek neugodna. “Ugodne su životne priče običnih ljudi, neobičnih zanimanja. Tu je priča o pčelaru koji proizvodi pčelinji otrov čiji gram košta 70 dolara. Tu je priča o drvenoj Volkswagen bubi koju je napravio penzioner iz Čelinca. Nevjerovatno je bilo iskustvo raditi dokumentarne priče, poput one o Ani, mladoj Albanki koja je iz Skadra došla u selo Živinice pored Banjaluke da se uda. Provodadžija je bio lokalni paroh koji organizuje put neženjama u Albaniju po ‘mlade’”, prisjeća se novinarka Mitrović.

Svi novinari-sugovornici s TV N1 slažu se da su brzina, dinamičnost, kreativnost i ogromna energija ono što N1 izdvaja od ostalih medija. “Gledatelji su već navikli, kada se događaju neke važne stvari u BiH, Hrvatskoj ili Srbiji, da će to kod nas vidjeti odmah, u tom trenutku, a ne da će čekati 19 sati ili 19:30 da bi saznali šta se događa. Bilo da je riječ o politici, uhićenjima, rudarskim nesrećama, prosvjedima, dočeku sportaša, naše kamere i reporteri uvijek su na mjestu događaja. Iz minute u minut prenose tijek zbivanja”, ističe Komšić.


N1 preuzeo ulogu javnog servisa u BiH

Još dok sam pisao tjedne analize dnevnika N1 i Al Jazeere, ustvrdio sam da su ove dvije medijske kuće preuzele zadatak javnih servisa u BiH, s obzirom da su to jedine TV kuće koje pokrivaju cijeli teritorij BiH, profesionalno, neutralno i objektivno izvještavaju o događajima u zemlji i u svijetu, a ne služe kao servisi političkih stranaka i vlasti, već rade u interesu javnosti. Nije se ništa promijenilo u međuvremenu. Upitao sam neke sugovornike da usporede javni servis u BiH i N1 televiziju. Aleksandar Trifunović, glavni i odgovorni urednik portala Buka, kratko odgovara: “To je neuporedivo. N1 često podsjeća na javni servis iako je privatna televizija.”
Dragan Bursać, kolumnista portala Buka, nešto je rječitiji: “Ako govorimo o Javnom servisu BiH, on je troglav, pa su samim tim komparacije sa, naprimjer, N1 televizijom poprilično šizofrene. BHT1 je, primjerice, anemična objektivnost, ako se tako mogu izraziti, kojoj hronično nedostaje novaca, i to se vidi s Marsa. Razlika na tom polju u odnosu na N1 je ogromna. RTRS, kao javno glasilo Milorada Dodika i oligarhije mu, ima novac poreskih obveznika RS-a, te donacija Vlade RS-a, ali je program upravo na nivou pamfleta – očajan, pa je usporedba sa N1 smiješna. FTV se bavi unutarpolitičkim obračunima na fonu ‘građanske ljevice’ u Federaciji, ako to uopšte postoji, i toliko je u nekom autističnom, zatvorenom svijetu da ne postoji ozbiljna anticipacija realnosti. Opet plus za N1.”
Politička analitičarka Ivana Marić objašnjava da su javni informativni servisi u velikim financijskim problemima, što se neminovno odražava na kvalitet i objektivnost njihovog rada, a jedino se “kombiniranim dobivanjem informacija s javnih i privatnih servisa može dobiti potpuna slika o političkim dešavanjima”, ali za to ćete morati razviti vještinu čitanja između redova, ističe Marić.

Je li N1 televizija u službi vanjske politike SAD-a?

Jedna od diskreditacija koja se ponekad može čuti na račun N1 televizije glasi da je to američka televizija i da je samim time njen informativni program u propagandnoj službi interesa vanjske politike SAD-a? Prije nekoliko godina, dok je govorila pred senatskim odborom za vanjsku politiku, američka državna tajnica Hillary Clinton je izjavila: “Mi smo u informacijskom ratu i gubimo ga. Al Jazeera pobjeđuje, Kinezi su otvorili globalnu višejezičnu TV mrežu, Rusi su otvorili TV mrežu na engleskom jeziku.” Je li i N1, kao dio CNN-ove medijske mreže, jedna strana u tom medijskom ratu, pitao sam direktora programa N1 Amira Zukića, kao i ostale sugovornike.
Amir Zukić: “Apsolutno ne. Mi smo ekskluzivni partner CNN-a za regiju, ali to ne znači da ljudi sa CNN-a kreiraju naš program, pogotovo ne neko iz američke administracije. Jedino što se od nas traži je da poštujemo visoke novinarske standarde sadržane u Uredničkim smjernicama, koje su jedinstvene za nas i CNN. Svjesni smo mi, naravno, komentara raznih političara i interesnih grupa da, kao televizija koju finansiraju Amerikanci, radimo za američke interese, ali svi koji prate N1 znaju da to nije tačno. Čak smo u niz prilika do sada jasno kritizirali američke stavove. Izjava Hillary Clinton datira iz vremena kad se Al Jazeera English jako razvijala, kad su Kinezi i Rusi pokrenuli programe na engleskom, ali CNN se u međuvremenu uspio konsolidirati, prekomponovati programsku shemu i ponovo je lider na globalnoj medijskoj sceni. Što se tiče naše regije, dobro je da postoji Al Jazeera Balkans, da CNN sada ima svog ekskluzivnog partnera, raduje me i najava dolaska Russia Today i TRT-a. Za sve ima mjesta. To samo može biti korisno za novinarstvo, a posebno za publiku.”

Iako je Zukićev odgovor uvjerljiv i čini se logičan, teško je očekivati od direktora programa da bi mogao drugačije odgovoriti. Zato je zanimljiv stav političke analitičarke koja ima dovoljno profesionalnog znanja da prepozna političku propagandu, kao i od novinara s drugih medija. Ivana Marić odgovara: “Nisam pobornik teorija zavjera, ali je činjenica da svaka država i svaki krug moćnika žele da svoje viđenje nametnu kao vodeće i koriste se raznim sredstvima da u tome i uspiju. Ne bih da budem gruba, ali pomislite koliko je BiH značajna za vanjskopolitičke interese SAD-a.”
Aleksandar Trifunović jednako odbacuje tvrdnju: “Mislim da vanjska politika SAD-a ima mnogo djelotvornije metode djelovanja i sumnjam da bi izabrala N1 da radi taj posao. Nisam primijetio da zastupa jednu stranu priče kada se radi o posmatranju geopolitičkih kretanja.”

Dragan Bursać je, pak, nešto drugačijeg mišljenja: “Dabome da je u sukobu svjetskih razmjera i CNN, pa samim tim i N1 zauzela stranu, i tu nema ništa sporno. To je uvijek tako. Konstatacija Hillary Clinton je prije svega reakcija na rast određenih medija koji se materijalno i globalno mogu nositi sa CNN-om.”

S tim u vezi, zanimljivo je pitanje postoje li onda neke teme, političke ili interesne grupe, o kojima se N1 ne usudi pričati? “Nisam primijetio. Novinarska imena koja su na N1 televiziji to sebi, nadam se, ne bi dozvolila”, opet je kratak i jasan Trifunović. Marić se i ovoga puta slaže u odgovoru s Trifunovićem i dodaje: “Čak sam se nekoliko puta iznenadila da je N1 bila jedina TV kuća koja je izvještavala o određenim problemima i da je na taj način izazvala širu diskusiju o tim temama. Jedna od takvih tema je i otvaranje istrage protiv Dodika od strane Tužilaštva BiH u vezi s kupovinom vile u Beogradu. N1 je postavila i pitanje o platama sudija i tužioca te zašto se njihova primanja kriju od javnosti.” Bursać se dotakao vanjske politike: “Sasvim sigurno, N1 na spoljnopolitičkom planu prati jednu čvrstu američku politiku izvjesnog izolacionizma Rusije i totalnog izolacionizma sirijskog predsjednika Asada, što je očekivano. Negdje na tom fonu je i kreirana kompletna spoljnopolitička slika N1.” Također, ističe da N1 “u državi BiH, zaista, koliko je meni poznato, nema tabu tema”.


Publiku treba odgajati

Za kraj, pitanje direktoru programa N1 kako ne upasti u zamku senzacionalizma i povlađivanja najnižim interesima publike, a održati visoku gledanost TV programa?
“Najlakše je povlađivati niskim strastima publike, davati ljudima ono što žele, makar to bile morbidne i voajerske emisije, i tako ostvarivati visoku gledanost. Vidite, najgledaniji u BiH su reality show programi, valjanje, pjevanje, kuhanje, serije… Kad to znate, onda se zapitate zašto proizvoditi informativni, dokumentarni, edukativni ili program o kulturi i umjetnosti. Odgovor je jednostavan – zato što bi bez ovih sadržaja postali jedna velika farma. Publiku treba odgajati. Naši ljudi, nažalost, nisu navikli na programe visokog kvaliteta, ne zanima ih dubinsko istraživanje događaja i pojava u društvu, ali to ne znači da ne treba pokušavati ponuditi drugo i drugačije. Tu je poseban izazov za news televizije, jer je informativni program dosta skup, a konkurencija je velika zbog toga što skoro sve medijske kuće imaju neke emisije vijesti. Nije više dovoljno biti korektan i prenositi informacije. Televizija koja želi biti gledana bez senzacionalizma i podilaženja najnižim strastima, mora biti brža od drugih, na mjestu događaja, uživo, mora ponuditi više mišljenja, istraživati i objavljivati stvari koje drugi nemaju, imati atraktivnu sliku, biti tamo gdje drugi nisu. Prije nego što smo pokrenuli N1, radili smo analize koje su pokazale da ljudi u regiji rado gledaju vijesti i političke emisije, ali su im dosadne i ne vjeruju medijima. Tu smo pronašli prostor za nas.”

Kad jedna televizija dobro i profesionalno obavlja svoj posao, i za primjer drugima, kao što to radi N1, i kada nema većih oscilacija u radu, onda analitičaru rada medija nema težeg i nezahvalnijeg posla. Pisati iz tjedna u tjedan kako taj medij dobro radi postane nezahvalno jer se počnete osjećati kao ulizica koji se dodvorava predmetu sopstvene kritike. Da bi se izbjegao takav dojam kod čitanja tjednih analiza, prisiljeni ste “otvoriti četvere oči” i primjećivati i komentirati i najmanje propuste, a opet, u svemu pokušati pronaći neku granicu dobrog ukusa, sa sviješću da je daleko lakše pisati kritiku iz tople sobe nego lomiti se po terenu i snimati reportaže, posebno ako vam ni vremenske prilike ni ljudi nisu naklonjeni. Ne treba pisati tako da pokušaš staviti sebe i svoj tobože oštri um iznad ljudi o kojima pišeš. Treba pokazati poštovanje prema radu i trudu onih koji daju sebe kako bi milijuni nas dobili pravovremene i točne informacije. A upravo je to N1 tim radio ovih godinu dana.

Poželimo im još mnogo godina rada i uspjeha.