AL JAZEERA BALKANS: Četiri godine visokog profesionalizma

Al Jazeera Balkans pojavila se prije četiri godine. U novinarskim krugovima najavljivana je kao veliki medijski događaj. Što u suštini tada i jest bila. To je prvi veliki svjetski medijski brend na našim prostorima. Mali je broj novinara bio koji sebe nije vidio u toj kući – zbog uslova rada i novinarskih standarda. Špekulisalo se i o primanjima, te je nesumnjivo i ta stavka kod novinara iz siromašnih medijskih kuća stvarala želju da pređu na Al Jazeeru.

Mnoga poznata novinarska imena uskoro smo i mogli vidjeti na programu Al Jazeere, ali i na njenom webu. Jedno od njih je Adnan Rondić, prije Al Jazeere, lice u najvećoj mjeri gledateljstvu u BiH poznato s TV Hayat.  Njegovo iskustvo, u odnosu na prethodni rad, obogaćeno je, kako kaže, sljedećim: “Ono čime je moje iskustvo posebno obogaćeno jeste česta mogućnost izvještavanja iz različitih dijelova svijeta, koju sam ranije imao, ali u znatno manjoj mjeri i na drugačiji način. Pripremu, kako programsku tako i tehničku, radi čitav tim ljudi, čime je meni, kao reporteru, omogućeno da se koncentriram na, kako se to kaže, finalni proizvod.”

Profesionalni benefit

Kaže, međutim, da su ranija iskustva benefit za Al Jazeeru, jer su “nosila drugačije izazove, u prvom redu organizacijske, no u konačnici, pomogla su mi da bolje razumijem čitav televizijski proizvodni proces.”

Kad je novinarski posao u pitanju, tu imamo novinu, a to je upravo ta mogućnost posvećenosti, odnosno specijaliziranost za jedan segment novinarskog posla. Svaštarenje može biti dobro u smislu da se novinar okuša u različitim temama i različitim vrstama novinarskog posla, ali je dugoročno loše. Jedan ljudski vijek, a kamoli jedna novinarska karijera je malo da neko postane odličan poznavalac i temeljit pratilac više od jedne oblasti ljudskog djelovanja. Isto važi i za multitasking u novinarstvu u smislu da je novinar i istraživač i fotograf i web developer i…

Također, ono što Al Jazeera Balkans ima, a što se vidi i iz Rondićevog odgovora, jeste autorski pečat i kad je o svjetskim temama riječ, čime se ne može pohvaliti većina domaćih medijskih kuća. Međutim, ako autorski obrađuju teme iz svijeta, one su najčešće, ali ne nužno, u nekoj vezi s regijom.

Tu dolazimo i do prvog nesuglasja u vezi s Al Jazeerom Balkans. Naime, koncept je jasan. Polazi se od činjenice da je svijet jedna cjelina. U vezi s tim, direktor Al Jazeere Tarik Đođić kaže: “U vremenu u kome živimo, kad događaj u jednoj zemlji može pokrenuti lančanu reakciju u čitavom regionu, pa onda ta reakcija ima utjecaj i na ostatak svijeta, važno je da gledaocima ponudimo globalno izvještavanje. Od početka smo svjesni da smo preuzeli određen rizik i ponudili drugačiji koncept vijesti. Otprilike pola prostora dajemo vijestima od regionalnog interesa, a drugu polovinu posvećujemo vijestima iz svijeta, jasno stavljajući do znanja da problemi ili uspjesi jednih ne mogu biti a priori važniji od sreće ili stradanja drugih.”

I to je ono krucijalno pitanje na koje se ne može dati jednoznačan odgovor. Naime, ovdašnji medijski recipijenti naviknuti su na dominaciju vijesti iz zemlje u informativnim programima. Dakle, nemamo čak ni svijest o regiji kao prostoru u mnogo čemu jedinstvenom. Ako imamo pola vijesti iz regije, a pola iz svijeta, i u regionalnom bloku imate jednu vijest iz zemlje u kojoj živite, koliko je realno očekivati veći interes gledateljstva? Ako nije realno, da li Al Jazeera, ali i drugi mediji slični njoj koji su ušli u regionalni prostor mogu razviti svijest o regiji kao jedinstvenoj medijski interesnoj sferi?

Opasku u tom pravcu dao je Eldin Karić, novinar portala Žurnal: “ Prečesto čujem komentare ljudi oko mene kako je to neka tamo ‘arapska televizija’. To je dominantni stav ljudi koji nisu profesionalno vezani za medije, nego su jednostavno konzumenti. Količina energije koja se troši u programskoj shemi AJ kako bi se na još jedan način objasnila dešavanja na Bliskom istoku nije ni blizu količini energije potrebne da se prikažu događaji na Balkanu, sa svim ovdašnjim problemima, različitim ‘istinama’.”

Šest dnevnika u jednom

Adnan Rondić, s druge strane, ima suprotne reakcije “običnih” ljudi: “Ljudi srednje i starije generacije posebno su zadovoljni činjenicom da Al Jazeera ravnomjerno donosi vijesti iz regiona, pa, kako kažu, ne moraju gledati pet ili šest dnevnika da bi saznali šta se dešava u regionu. Mlađe generacije rado ‘izlaze’ van okvira onoga što zovemo region, pa sam upravo s mladima često imao priliku razgovarati o dešavanjima na Bliskom istoku, posebno o ratu u Siriji ili ‘Arapskom proljeću’, ili Kurdskom pitanju u Turskoj.”

Ipak, odnos nikad nije jednosmjeran. Naime, koliko su god svjetske teme, između ostalih zahvaljujući i Al Jazeeri Balkans, uplivale u regiju, imamo i suprotan odnos. I regija preko Al Jazeere ide u svijet. “Prirodne nepogode, kao što su poplave ili požari,  također su bile zanimljiva tema za druge kanale naše mreže. Izbjegličku krizu smo pokrivali kako tehnički tako i javljanjima naših reportera za Al Jazeeru English, Arabic i America. Pojedine godišnjice, među njima obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici, početka opsade Sarajeva, pada Vukovara, kao i  događaji kakav je bila Papina posjeta Sarajevu također su nešto što mi, uslovno rečeno, servisiramo za ostatak mreže”, kaže Tarik Đođić.

Čovjek s najvećim iskustvom na Al Jazeeri Balkans kad je u pitanju percipiranje regije kao jedinstvenog medijskog prostora, njihov je direktor programa Goran Milić. Sjetimo se da je još prije rata bio prepoznatljivo lice Yutela, projekta koji je imao ambiciju da bude televizija svih Jugoslavena te da utiče na sprečavanje rata. Današnju mogućnost regionalnog medija percipira ovako: “Medijsko ujedinjenje? Ne vidim razloga za ujedinjenje. Može se razvijati suradnja, možemo ići na zajedničke projekte, ali institucionalno ujedinjenje nije potrebno. Međutim, tržište bivše Jugoslavije, s ljudima koji imaju međusobna poznanstva, rodbinske veze, koji su dijelili destinacije za ljetovanje i zimovanje, trošili slične proizvode, veoma je pogodno za regionalni TV pristup. I upravo će taj tržišni interes, u mjeri u kojoj države budu gubile svoj ekonomski monopol, otvoriti bezbroj mogućnosti za suradnju koju sam spominjao.”

Iz Milićeve izjave da se izvući zaključak da ipak treba čekati veću povezanost zemalja regije na svim, a posebno na ekonomskom planu. Onda bismo mogli govoriti o nekoj značajnijoj regionalnoj medijskoj publici kao ljudima sa sličnim informacijskim potrebama.

Faktor superiornosti

Ono sa čime će se svi sugovornici složiti jeste tehnološka i produkcijska superiornost Al Jazeere Balkans u odnosu na domaće televizije.

Boro Kontić, direktor sarajevskog Media Centra, kaže: “U tehnološko-produkcionom smislu, oni su iznad lokalne medijske scene. Također u širini pokrivanja svijeta i javljanjima uživo s najaktuelnijih zbivanja. U novinarskom smislu su uglavnom korektni. Politički su konzervativni i, rekao bih, s određenom misijom.”

Međutim, smatra da se, kao i većina medija u BiH, ne trude poboljšati govornu kulturu svojih novinara i voditelja.

Eldin Karić također ističe korektnost Al Jazeerinih pristupa temama. Ipak, kao čovjek koji se kroz mrežu Account bavi korupcijom, on govori s određenom dozom kritike: “Novinari AJ često objektivno i dobronamjerno objavljuju informacije koje mi plasiramo, ali nikad nisam primijetio da su radili istraživačke sadržaje o korupciji. Ako se nekad i priča o nekim društvenim problemima i anomalijama, kao što je korupcija, uglavnom se toj temi pristupa fenomenološki. Rijetko ili nikako se ne ulazi u suštinu, a da i ne pominjem konkretne slučajeve, korumpirane predstavnike vlasti, afere…”

Marketinška neovisnost

Ipak, treba istaći da rad Al Jazeere Balkans nije uslovljen marketinški te da tome duguje svoju prepoznatljivu neovisnost koju svi, u većoj ili manjoj mjeri, konstatuju. “Čitav bi se koncept srušio kada bi marketing bio u poziciji da upravlja programom i našim ljudima”, kaže Đođić.

Zanimalo nas je da li takav koncept može imati domaća lokalna televizija. Amna Popovac, bivša direktorica lokalnog, mostarskog medija Studio 88 a danas poduzetnica, rekla je: “Format i način rada Al Jazeere nije komercijalan, stoga je iluzorno očekivati da se jedan lokalni medij usudi praviti takav program. Trebate znati da ni CNN nije komercijalna televizija; to znači da troškove produkcije i distribucije programa pokrivaju iz drugih resursa, a ne isključivo komercijalnim sadržajem (reklamama). Dakle, medij poput Al Jazeere ne može opstati samo od sopstvenih prihoda, što im ostavlja ‘luksuz’ da budu neutralni i profesionalni u svom poslu. To sebi mogu ‘priuštiti’ samo podružnice svjetskih medija iza kojih stoje korporacije i vlasnik koji se ne upliće u sadržaj. Lokalni medij ovog formata ne može opstati i zato ne treba ni potencirati tu ideju.”

Ipak, postoji kod domaćih medija nešto što se pojavilo Al Jazeerom Balkans. Ne možemo dokazati da je to njen uticaj, ali u svakom smislu promjena je pozitivna. Goran Milić primjećuje: “Rekao bih da je očito povećan broj javljanja uživo s mjesta događaja kod svih TV postaja u regiji. Bar ih je dvostruko više. Mislim da je ublažena retorika kojom su TV novinari prozivali one koji drukčije misle ili su na nekoj suprotstavljenoj strani. Implementirajući najnaprednije tehničke i tehnološke sisteme, uz dobar dizajn, grafike, upotrebu socijalnih medija, vjerojatno smo izazvali mnoge da prave vlastite tehničke projekte i unapređenja. Ako smo nekom postali motiv za unapređenje, trebamo biti sretni i ponosni. Ako se to dogodilo samo od sebe, onda utoliko bolje jer pokazuje dobar pravac razmišljanja ostalih TV stanica.”

Kao potvrda Al Jazeeri Balkans, u četvrtoj godini njenog postojanja, došla joj je i nagrada. Njihov novinar Marin Veršić nominiran je za Eutelsat nagradu za najbolji dokumentarni program, s reportažom OBJEKTIV: Putnici – Balkanska ruta, i našao se među četiri najbolja programa u toj kategoriji. Al Jazeera Balkans tom je prilikom dobila Eutelsatovu nagradu publike. Treba reći da je to, barem kad je BiH u pitanju, najveća nagrada koju je jedan medij dobio nakon nagrade iz 1992. koju je dobilo Oslobođenje kao list godine u svijetu. To govori samo za sebe. Bilo bi ipak dobro da takvih medija ima više.