ATV I TV1: Mlaki odgovori na žestoke događaje

ATV: Koliko stvarno znamo o novom zakonu o radu?

22. – 28. decembar 2015.

DETALJNO O RAZVOJU DOGAĐAJA: Javljanjem reportera s lica mjesta i praćenjem razvoja događaja, ATV je ispratio sve pojedinosti u vezi s donošenjem novog zakona o radu. Sandra Kukić nas je u nedjelju ispred Unije poslodavaca izvijestila o posljednjim prijedlozima poslodavaca do kojih je ATV nezvanično došao, što je vijesti dalo atraktivan karakter. Na dan skupštinskog zasjedanja (urednik Vlatko Vukotić) opet smo imali javljanje reportera s detaljnim i sveobuhvatnim uvidom, a priređen je i potpun pregled sindikalnih protesta od mjesta okupljanja do skupštinskog koridora. U pripremi svih priloga o Zakonu o radu, ipak je upadljivo nedostajao sadržajni pregled razlika između aktuelne i novopredložene verzije, čime bi se javnost pobliže upoznala s pojedinostima oko kojih se spore socijalni partneri. Izostankom prikaza osnovnih razlika, s uporednim forsiranjem događajnog pregleda, publika je pratila dramu a da nije bila informisana o njenim razlozima i povodima.

KOMENTATORSKA POSLA: Ali zato u Temi dana Rajna Radosavljević (ponedjeljak, 28. decembar) postavlja pitanje da li je drama zbog Zakona o radu bila uzaludna? Komentatorka nastoji prikazati pozadinu događaja demistifikacijom drame koja je okončana sindikalnim protestima, podsjećajući  da je novo radno zakonodavstvo bilo odavno pripremljeno i dobro poznato sindikalnim vođama. Radosavljevićka uspijeva biti jasna i precizna, živo prezentujući poentu komentara, ali se u obradi isto ne problematizira sama sadržina novog zakona. Na kraju se poenta pojačava izdvajanjem dijela obrazloženja iz prijedloga novog zakona, gdje se nabrajaju svi vanjski faktori (MMF, Svjetska banka, Visoki predstavnik…) koji su učestvovali u izradi zakona, a komentatorka se zabrinuto pita dokle će nam svijet krojiti sudbinu. Svaki komentar je, koliko god htio biti uravnotežen (nešto što je ranije postizano, naprimjer, u obradi regionalnih priča), subjektivni stav autora, ali šta kada subjektivni stav preraste u pristrasno intoniranje? Onda komentar zaslužuje komentar, a publika treba imati na umu da se TV kuća politički odredila prema značajnom događaju i da obradu vijesti treba pratiti s rezervom. Jer kako je to u obradi Radosavljevićke tako upadljivo izostalo više riječi o stvarnom predlagaču zakona? Spomenuti su poslodavci, sindikalci i inostrani faktori. Toliko da je sam gledalac na momenat mogao pomisliti da je prijedlog skrojio i poslanicima u hitnu proceduru poslao sam MMF, a ne Vlada RS.

ONE-MAN SHOW: Praksa da se iz istog obraćanja jednog političara stvara više priloga tako što se njegove izjave o različitim povodima izdvajaju u zasebne vijesti, ne čini se kao najsrećnije rješenje. Nakon što smo u subotu (uredio Igor Požgaj) čuli kako Milorad Dodik s istog skupa poziva radnike da se ne odazovu na sindikalne proteste, nekoliko minuta kasnije, u istom ambijentu, slušamo ga, ali sada u novoj vijesti, kako poručuje da će pobijediti Mladena Bosića u sudskom sporu koji vodi protiv njega. Dijelom i zbog toga što nismo čuli Bosićev stav, a ponajviše zbog uredničkog seciranja jednog te istog političkog obraćanja u više zasebnih priloga, gledaoci su mogli steći utisak da su Vijesti privatni servis Milorada Dodika. Servis s kojeg poručuje radnicima da ostanu kući i da će dobiti svoju privatnu tužbu.

MINUS SEDMICE:

Pratili smo događaje oko Zakona o radu, ali ne i suštinu. Centralne informativne emisije trebalo bi da prenesu vijest u njenom ključnom elementu, izdvajanjem spornih dijelova. U suprotnom, slušamo kakofoniju koja sama sebi služi.

PLUS SEDMICE:

Sve češće se koristi praksa javljanja reportera s lica mjesta, čak i kad se ne radi o udarnom događaju. Rezultat je efektnija i razumljivija obrada.

OCJENA: 6

TV1: KAKO NE INTERVJUISATI POLITIČARA

22. – 28. decembar 2015.

ZA I PROTIV TV HAPŠENJA? Informacija o velikoj policijskoj akciji “Rez”, u kojoj je uhapšeno više lica osumnjičenih za terorizam, dospjela je u javnost i na osnovu snimka hapšenja. Postoje različita mišljenja o medijsko-policijskoj saradnji koja rezultira objavljivanjem takvih snimaka, jer jasno je da je posrijedi odluka policijskih organa da uruče videozapis medijima ili da ih pozovu da prate akciju. Istražni organi na ovaj način promovišu svoj rad, poručujući da su efikasni, neumoljivi i profesionalni. Mediji korišćenjem snimaka boje svoje priloge, dajući informaciji željenu atraktivnost. Ali se isto tako pretvaraju i u policijsku ispostavu, jer propraćene akcije služe veličanju značajnih poduhvata kao što su antiterorističke akcije. I sve bi bilo skoro pa potaman u instant simbiozi novinara i policajaca  da ne postoji nekoliko spornih stvari kao što su pretpostavka nevinosti i prava osumnjičenih. O pogibeljnosti medijskih osuda odlično je pisao Mehmed Halilović, analizirajući neka od najzvučnijih regionalnih TV hapšenja, a kao i u mnogim drugim graničnim situacijama, i ovdje se ispostavlja da će sve u konačnici zavisiti od načina pripreme i skrupuloznosti novinara i urednika. Ognjen Blagojević  je, naprimjer, odlučio pustiti snimke hapšenja u čijim se dijelovima prepoznaje lice jednog od osumnjičenih. Prilog je uglavnom odmjereno pripremljen, te nije zabilježen senzacionalistički pristup u vidu izdvajanja efektnih ili brutalnih elemenata u samoj akciji.  Urednik se, izgleda, vodio profesionalnim uvjerenjem da bi bilo nedopustivo ne ekranizovati veliku antiterorističku akciju koju će podijeliti druge kuće. S pravne tačke gledišta, ostaje sporno to što je narušeno dostojanstvo ili pretpostavka nevinosti uhapšenih lica. Da li su osnovi sumnje (pravni standard spram osumnjičenih lica) dovoljni za ekranizaciju hapšenja? Odgovor na pitanje umnogome će zavisiti od toga kako će se mediji odnositi prema uhapšenim licima u nastavku sage i da li će se uopšte pratiti momenat kada neko od uhapšenih možda bude pušten na slobodu?

UGODNI INTERVJUI: Biti političar kod nas nije samo unosno zanimanje već i ugodno, a za to su najviše odgovorni mediji. U intervjuima s našim vodećim političarima ne postoje potpitanja, prekidanja sagovornika i nezgodna propitivanja kojima se novinar svrstava na stranu zainteresovane javnosti. Zbog toga su intervjui u informativnim emisijama učmali i negledljivi. Ognjen Blagojević je u četvrtak razgovarao s predsjednikom SDP-a, koji sigurno ima ambicije da bude lider opozicije, a razgovor je bio neisprovociran i predvidiv. Gost je upitan da da ključne zamjerke aktuelnoj vladi i da sumira rad svoje vlade, ali razgovor sa šefom stranke koja se još oporavlja od izbornog debakla morao je biti oštriji. Ili barem aktuelizovan posljednjim političkim dešavanjima, provokativnijim i neugodnijim pitanjima. U suprotnom, slušamo unaprijed pripremljena izlaganja vježbana ispred ogledala.

PITANJE KOJE JE NEDOSTAJALO: Dan prije, Nikolina Veljović vodila je mnogo uzbudljiviji i nepredvidiviji razgovor s bezbjednosnim stručnjakom koji se osvrnuo na antiterorističku akciju. Gostu su postavljena konkretna pitanja, voditeljica je pratila tok razgovora, ali u jednom trenutku gost je kao glavnog krivca rasprostranjenog terorizma označio “politiku koja je mudžahedine pretvorila u mirnodopsku priču o vehabijama”. Ovdje se ne staje i ne prelazi na druga pitanja. Ovdje se staje s obaveznim pitanjima o tome na koju se to tačno politiku misli, ko su reprezenti te politike, ko zastupa tu politiku danas? Ako gost sam iznese jaku tvrdnju potencijalno kontroverznog sadržaja, stvar treba istjerati na čistac.

IZDVOJENO: Obrađujući prilog o Danu RS, Ernad Metaj dopustio je sebi izuzetno jaku konstataciju (“za Bošnjake, Dan RS simbolizira legitimizaciju zločina i genocida u Srebrenici.“) koja ne priliči žurnalističkom stilu koji bi trebao biti oslobođen od apodiktičnih tvrdnji.

PLUS SEDMICE:

Prilog o radničkim protestima u RS-u uključio je sve strane i dao je potpunu sliku događaja.

MINUS SEDMICE:

Intervju s predsjednikom SDP-a. Nedostajala su provokativnija i oštrija pitanja.

OCJENA: 5

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Izuzetno zanimljiva sedmica u kojoj smo mogli vidjeti s koliko pažnje bi urednici trebali pristupati obradi značajnih događaja (sindikalni protesti) ili graničnih situacija (snimak hapšenja). Na  TV1 mogli smo gledati i krajnje neubjedljiv intervju Ognjena Blagojevića s Nerminom Nikšićem, a na ATV-u je nedostajalo više informacija o sadržini novog zakona o radu. Medijskom prikazu u oba slučaja nedostajao je širi ili drugačiji uvid koji bi uključivao značajne elemente, ili bi se prilježnije i odlučnije bavio suštinom stvari.