TV1 I ATV: KAKO JE ISKULIRAN POKUŠAJ PROIZVODNJE KRIZE

Ako je suditi prema ATV-u i TV1, uz sve kritike koje se redovno stropoštavaju na našu medijsku scenu, u proteklom periodu bili smo svjedoci da, ipak, postoji odgovornost pri izvještavanju o kritičnim događajima. U danima kada se aktuelna vlast u Republici Srpskoj upustila u nimalo naivan avanturizam u vidu prekida saradnje sa državnim istražnim organima, obje televizije naslanjale su se na dostupne informacije i provjerene činjenice. Prostor se nije ustupao komentarima, niti se situacija dodatno usložnjavala pravljenjem dramatičnih aluzija. Ono što je posebno ohrabrujuće jeste da se samoj vijesti nije dao karakter vanrednog značaja, a posljedica takvog pristupa osjetila se  u relaksiranijem odnosu publike. Ukratko, izostalo je pojačavanje efekata (nije se govorilo o odvajanju RS-a, sukobima i sl.), osim u jednom trenutku kada je urednik Igor Požgaj, sabirajući reakcije političara iz FBiH, koristio termin “političko Sarajevo”. To je naziv koji je direktno izašao iz političkog rječnika Milorada Dodika te njegova reprodukcija, i to još u određenom političkom momentu, ne može se tumačiti kao slučajnost. Ako TV kuća i hoće da podrži određenu političku konotaciju, a da ne naruši mit o neutralnosti, to se sigurno može učiniti na mnogo sofisticiraniji način od preuzimanja populističkih žaoka u najavi vijesti.

Šta nam onda kazuje pošten medijski prikaz užarene političke situacije? Je li to dokaz da su mediji mnogo odgovorniji od drugih činilaca našeg društva? U trenutku kada se stvaraju pretpostavke o najvećoj političkoj krizi od Daytona naovamo, mogućoj intervenciji Visokog predstavnika, publika je ispred sebe imala trezvenu medijsku obradu koja nije pooštravala situaciju. Štaviše, nije služila podizanju nacionalističkih tenzija, što se ranije redovno prigovaralo ovdašnjim medijima. Primjetno je, takođe, da predstavnici pojedinih političkih struja nisu dobili ekskluzivan prostor izdvajanjem citata ili značajno dužim prilozima u kojima su posebno tretirani. Doduše, jeste postojao entitetski pristup, koji se ogleda u izdvajanju političara iz jednog entiteta u zasebnu grupu izjava (kao u slučaju ATV-a), i zabilježena je neprilična upotreba termina pristrasnih konotacija (“političko Sarajevo”, opet ATV). Međutim, naši mediji teško mogu nadvladati entitetske podjele pri izboru sadržaja, pa i zbog objektivnih razloga. Naime, radi se o podjeli koja proizlazi iz državnog uređenja i koja se odražava na sve pore društva i nerealno je očekivati da, primjerice, privatni mediji sa jednakom pažnjom prate događaje sa teritorije cijele zemlje ako je i sam javni RTV servis po entitetskom ključu podijeljen na tri medijska servisa.

A što se tiče Republike Srpske i prekida saradnje sa državnim institucijama, kroz manje od sedam dana saradnja je ponovno uspostavljena. Ako je ikad i prekinuta.  Sve to potvrdilo je koliko su naši mainstream mediji bili u pravu kada tim vijestima nisu dali vanredni karakter, jer su izbjegli bespotrebno uzrujavanje TV publike.